LEE SCRATCH PERRY

Tko je ustvari taj čovjek?

Pravo ime mu je Rainford Hugh Perry. A drugi ga zovu svakako. Scratch, Little, King, Pipecock Jackxon, Super Ape, Ringo, Small Axe, The Rockstone, African Hitchiker i kojekako. Rođen je '36. na Jamajci, a i gdje bi drugdje. Trenutno ga se može naći u Švicarskoj, gdje pravi društvo jednoj bogatašici. Naravno, i dalje snima, iznenađuje i intrigira svojim rješenjima.

E, sad, ispričati neku priču o njemu nije baš jednostavno. Ima tu svašta, teško je izabrati ono što je nekako najbliže istini. I baš zato je zanimljivo. Šta je taj čovjek sve ispričao u dosta rijetkim intervjuima! Mohammad Ali, Vuco, hm, da, ali ovaj je baš svašta ispričao. "I love to sing love songs, but I have a war on my hands and I have got to win it. When I win the war, I will come back again and sing love songs to you." I šta je on sve zapravo napravio, od onih najranijih dana kada je napustio školu, igrao domine i muvao se okolo, pomagao čuvenim producentima po Jamajci i učio tajne snimanja reggae zvukova. Nakon par godina, ljut i razočaran što su ga svi iskorištavali, šalje pismo u kojem se potpisuje sa The Upsetter što mu postaje zaštitni znak i prelazi kod jednog poznanika, gdje snimaju "Long shot", prvu pjesmu s novim ritmom, kojemu su malo poslije dali naziv REGGAE.

I lavina kreće. Ni tu ne uspijeva dobiti zasluženi novac i okuplja najbolje muzičare Kingstona u bend nazvan The Upsetters. Uzima kormilo u svoje ruke i remek-djela se nižu. Danju su duvali, popodne gledali spaghetti westerne, a noću bili u studiju! Perfektni instrumentali kao "Kill them all", "The Vampire", "Return of Django" pročuli su se do Engleske i odlaze na turneju. I onda u priču ulazi mladić zvan Bob Marley. Njegovi Wailersi bili su dosta uspješni i poznati, ali su došli do one točke kada ti treba neka promjena ili publici postaješ dosadan. A promjena je najblaži opis onoga što je Lee Perry radio u studiju. Nakon neuspjelog pokušaja jamminga, ipak su u sobi bila dva izvrsna autora koja zbog svog ega imaju problem sa kompromisima, našli su rješenje: Marley i Wailersi će svirati, a za pultom će biti Perry. Čudesna kombinacija Marleyevog senzibiliteta i Perryjeve ekscentričnosti i maštovitosti stvorila je nikad viđenu reggae kemiju koju ni jedan ni drugi poslije nisu uspjeli ponoviti. Idila je trajala do '71. Wailersi potpisuju za Island Records, Marley postaje sinonim za reggae, a Perry nastavlja po svom. Materijali koje je Perry producirao sticajem okolnosti ostali su relativno teško nabavljivi butlezi koje ni Marleyjeva obitelj, a ni Perry nisu uspjeli autorizirati. Uglavnom, Perry se zatvara u svoj studio, osluškujući čudne zvukove koji su mu se motali po glavi i kombinira ih na nevjerojatna 4 kanala sa improviziranom tehnikom koju je nabavljao na najrazličitije načine. "Well, mono mean one heart, one thought, one love, one destiny, one aim, one alternative. So I defend only the one - anything else is a split personality." Naravno, u to vrijeme sličnim stvarima su se bavili još samo nevjerojatni Kraftwerk.

Sve to danas zvuči nevjerojatno i toliko svježe da se tisuće dub i reggae producenata neuspješno muče i sa silnim pomagalima ne uspijevaju dobiti takav zvuk. Sa obitelji seli u predgrađe Kingstona i '74. završava svoj studio, legendarni Black Ark. Za miks pultom stvara čarobne verzije hitova reggae izvođača i autorizira dub, kao jednu od verzija buke, koja će tek u 90-ima postati do kraja izbrušen biser. "Dub! The drum is the beat of the heart. Boom, boom. The bass is the brain. Walking bass, talkin bass. So those two are perfect together." U studiju su bili najveći reggae glazbenici, od Heptonesa, preko čudaka kao Jah Lion do Juniora Murvina i Max Romea. Čak se i razmetni Bob Marley vratio i snimio par pjesama. "I'm not here to teach Bob Marley. I'm here to teach the universe." A kako i ne bi, kad su vrata studija bila otvorena za sve namjernike, a neobičan način snimanja (nadosnimavanja) dodatno je intrigirao.

Perry je omotan trakama, oboružan ogromnim jointom vrištao kad mu se svidjelo ili se mrštio kada nije bio zadovoljan odsviranim, a tako prostoran, prljav i nabrijan groove ostajao je vječno zabilježen . Trostruki CD "Arkology" je jedna od najboljih investicija koju si možete priuštiti ovih dana, a tu su inače sve pjesme koje su odsvirane u tih par godina ('75-'79) koliko je trajala čarolija. Nažalost, na Jamajci je tih godina bilo politički vruće i sve to je utjecalo na Perryja. Plus, reggae je što zbog Marleyja, što zbog punka postao svjetski hit i prijetila mu je komercijalizacija. A taj pritisak je nervirao Perryja, anarhija i mafija sa svojim ucjenama na Jamajci samo su dodatno pojačali njegov bijes i jednog jutra 1979. zapalio je studio. Pravi razlozi su zapravo i nebitni, jedno od mjesta koje je stvorilo neke od najčarobnijih trenutaka u cjelokupnoj povijesti Popa, ostalo je hrpa ruševina, a isto to je postao i Lee Perry. Napušta ga žena s djecom, odbijaju ga vlasnici diskografskih kuća, utjehu nalazi u raznoraznim drogama i završava u zatvoru.

Sve češće odlazi u Evropu, mijenja ime u Pipecock Jackxon i bezuspješno pokušava ponovo raditi ono što najbolje zna. '82. snima s grupom Majestics album kojim objavljuje svijetu ono što će raditi i slijedećih nekoliko godina: neobične dub bisere, opet ispred svog vremena. Zajedno s Adrianom Dub Sindycate Sherwoodom snima dva albuma koja se mogu uspoređivati sa Black Ark uspjesima i definitivno se vraća u život. Upoznaje neobičnu Švicarku, postaje otac dvoje djece i napokon uživa u davno zasluženim novcima (nazvao je njihov zamak White Ark).

Surađuje s najcjenjenijim producentima, skupo naplaćuje remikse razvikanim bendovima i vjerojatno sa užitkom prati objavljivanje najrazličitijih kompilacija, reizdanja i priznanja. Turneje koje napravi se prepričavaju i pamte, reklo bi se "ide mu". O njemu su se ispisale tisuće stranica, postavljala su se pitanja oko njegovog ludila i ekscentričnosti, a što se mene tiče, stavljam ga uz bok Screamin' Jay Hawkinsu, Roky Ericksonu i ostalim genijalnim r'n'r luđacima ,

Lee Scratch Perry je čovjek koji mi je uljepšao mnoge trenutke i čija muzička rješenja su me zabavila i oduševila. I samo nemojte kao ja čekati 20ineku da shvatite kako je reggae zapravo odlična muzika, i ako ne duvate.

Toni Šarić (5.2.2001.)