IVAN ORLEANSKI report

 

(kolumna no. 13, 27.02.2008.)

CONTRA CROATAM

Novo vrijeme

Usamljen sam s vječitom dilemom koja svoj odgovor još uvijek traži u dalekoj budućnosti, a prošlost ostavlja lošijom nego što je mogla biti. Sadašnjost ostaje na raskršću na kojem nema pravog puta. Svaki se pogled prema smjerovima prikazuje kao siguran put u propast. Njezinu i moju propast. Sjećam se onih kobnih vremena. Mnoštvo naroda se okupilo oko bivše seoske zadruge. Svijet sam tada promatrao očima 4-godišnjeg preneraženog djeteta u naručju drage mi i sad već pokojne babe dok razdragana masa izobličenih lica euforično kliče: "'Oćemo Rvatsku! Živ'la Rvatska! 'Oćemo Rvatsku!" Svi u rukama drže nekakve papire dok jedan mladić stoji na krovu zadruge i maše hrvatskom zastavom. Koliko me god ovaj cirkus zabavljao, toliko me i zbunjivao. "Sinko, napokon smo dočekali Rvacku!" Oduševljeno me informirala baba još uvijek nesvjesna činjenice da Hercegovina tada, unatoč veselju priprostih seljana, nije postala dio hrvatskog korpusa. Niti će ikada.

Čovjek je u svojoj biti jedno jako konzervativno biće. Teško mu je naviknuti se na nove stvari. Rob je navika te loših i promašenih tradicija svojih roditelja. U roditeljsku promašenu tradiciju spada hercegovačka fasciniranost Republikom Hrvatskom iako je matična hercegovačka zemlja generalno govoreći možda i bolja od one za kojom Hercegovac tako zlosretno čezne. Na nedavni sporni citat triljske babe nisam htio reagirati jerbo smo od susjednih komšija (čitaj: Bosanaca i Hrvata iz RH) navikli na takve jeftine izjave koje odišu iskompleksiranošću i praznom dušom, ali koliko god oni mogu (eufemistički rečeno) sjediti na wc šolji - toliko i mi možemo povlačiti onaj konop u vlasništvu malog vodokotlića.

Priča se kako se Hercegovci u zadnje vrijeme sotoniziraju u Hrvatskoj, ali ne bih baš rekao da je toliko riječ o sotonizaciji koliko o netrpeljivosti. Zašto? Zato što većina RH građana smještena unutar granica susjedne državice više nije u mogućnosti ili jednostavno ne želi razlikovati dvoje: "nepotističko đubre koje krade i zarađuje ilegalno u Lijepoj našoj" i jednog običnog Hercegovca, jer najlakše je projicirati negativne osobine jednog pojedinca na cijeli narod. Ali odakle ama baš ovolika netrpeljivost? Budimo realni: sami smo krivi. U "slavnoj" Tuđmanovoj eri Hercegovci su opravdano bili sinonim za mračnu kastu ogrezlu u raznim ekstremima, lopovluku i kriminalu te unatoč svemu opet toliko ponosni na sebe. Rušenjem Rojsove vile u ex-širokobriješkom dijelu zagrebačke metropole i osuđivanjem uzurpatora tuđih dobara - Miroslava Kutle završila je "Hercegovačka era" u modernoj hrvatskoj povijesti.

Tko su najveći Hrvati u Hrvatskoj? Hercegovci (iako žive s onu stranu granice). Tko su najveći katolici u Hrvatskoj? Hercegovci (iako psuju, proklinju, kradu daleko iznad hrvatskog prosjeka i, naravno, žive s onu stranu granice). Tko su najpametniji ljudi u Hrvatskoj? Hercegovci (iako ih je većina jedva stekla matursku diplomu, oni opet misle da su kraljevi Kviskoteke i, naravno, žive s onu stranu granice).
Zašto su Hercegovci trn u oku prosječnom Hrvatu iz Republike Hrvatske osim što su nepotistička đubrad koja krade i zarađuje ilegalno u Lijepoj njihovoj? Opet se javlja problem glasovanja na hrvatskim izborima. Koliko to god većina Hercegovaca žestoko osporavala, radi se o stečenoj privilegiji, o posljedici Tuđmanova i Šuškova pakta, jedinom ostatku promašene politike koja je umjesto pomno smišljenim "anschlussom" završila hrvatskom katastrofom, koju ni dan-danas Hercegovci ne žele priznati. Stoga hrvatska briga za hercegovačke glasove s hrvatskom putovnicom nije briga za narod koji je od konstitutivnog "dejstvujućeg čimbenika" u Bosni i Hercegovini pretvoren u šačicu koja se bori čak i za biološki opstanak, nego jeftina i licemjerna propaganda. HDZ-ovo predizborno ulizivanje grupi glasača koji, iako nikad nisu živjeli u Hrvatskoj, imaju pravo odlučivati o njezinoj sudbini. Ni meni ne bi bilo svejedno kad bi mi grupica Bosanaca ili, ne daj Bože, purgera odlučivala u Hercegovini. Meni je nejasno zašto hrvatsko Ministarstvo obrazovanja daje silan novac za izgradnju sveučilišta u Mostaru. Zna se gdje taj novac ide (sigurno nije u sveučilište), a zna se i za koga se mora glasati na hrvatskim izborima u zamjenu za taj isti novac. Do kad će B i H Hrvati glumiti političke prostitutke?
Trenutno studiram u susjednoj Hrvatskoj. Naglašavam ono trenutno. Hrvatska nije moja država, a ni meni nije mjesto ovdje. Nebulozna su mi mjerila hrvatstva koja prakticiraju RH Hrvati: čudno mi je što je Brazilac s Copacabane veći Hrvat od jednog Slavonca ili Istrijanera. Meni nitko ne želi u facu reći ništa protiv Hercegovaca. Što iz straha, što iz poštovanja. Jedino me jedan profesor na fakultetu uporno naziva Bosancem, moju zemlju Bosnom (uporno negira Hercegovinu), a moj jezik posprdno uspoređuje s bosanskim iako - ruku na srce - govorim hrvatski bolje od njega. Purgeri nikad neće biti na "ti" s proklitikama, enklitikama i naglašavanjem određenih riječi. Džaba im sve doktorske titule ovoga svijeta. Ovo njegovo negiranje mi je smetalo pa sam mu prigovorio i javno i privatno. Nije uvažio. Opet je nastavio. Zato mu više mu ne dolazim na predavanja. Neka me pokuša srušiti na ispitu, optužit ću ga za nacionalnu diskriminaciju. Nevezano, ali ozbiljno. Hercegovac sam i studiram u Zagrebu. Ali za razliku od 90% ostalih Hercegovaca, znam da ću se vratiti u domovinu nakon završenog fakulteta. Za razliku od ostalih, ne veličam svoje Hrvatstvo i ne potenciram ga bezrazložno na račun ostalih Hrvata iz Republike. Možda zato što ga i nemam. Za razliku od ostalih svojih sunarodnjaka, ne ponašam se kao da mi je ćaća kupio pola Zagreba. Kad su u pitanju komentari na račun Hercegovaca, reagiram samo kad govornik pretjera. Ono što stoji - pokorno ću uvažiti. Svjestan sam da sam običan gost u ovoj državi i zahvalan što mi je pružila mogućnost studiranja na nekom višem nivou, ali ne idem dalje od te zahvalnosti.

No, postoje ljudi koji svjesno pretjeruju. Da je živo ono što propagira Index.hr i SDP kad su Hercegovci u pitanju, nosilo bi u ruci fašističku zastavu. Da se onako ponašaju prema ljudima druge boje kože, razapele bi ih svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava. Da onakvo nešto naprave Židovima, Mossad bi digao u zrak i sjedište SDP-a i Babićev stan. Ali kad su Hercegovci u pitanju, onda je sve dopušteno. To što su zbog njihove propagande svi Hercegovci poprimili lik Ljube Ćesića Rojsa ili Miroslava Kutle, monstruozno je i, u najmanju ruku, nepošteno. Pojedinci su opsjednuti Hercegovcima. Razumijem. Uvijek treba naći žrtvu za iskaljivanje frustracija zbog vlastite gluposti, nesposobnosti ili impotencije. Oni su majstori kiča, lijenosti, neorganiziranosti, žute štampe, top-modela, estrade, narod su koji jede sam sebe i uživa u klevetanju.
Izgleda da drugovi iz susjedne republike ne žele prihvatiti da su surovi šovinizam i krkanluk Ljube Ćesića Rojsa i ostalih rođaka iz njegova miljea sve do neki dan bili sastavni dio akademskog rječnika hrvatske javnosti, kojem su oni tako razdragano klicali i povlađivali. Svatko tko je sposoban, u njihovom zavišću i ljubomorom obilježenom svijetu, tko je uspješniji, bolji ili ljepši, nosi ime - Hercegovac. The enemy. Njih ne zanima druga strana Hercegovine.

Hercegovina je zapravo neprestano pod samom sobom, jer joj ne uspijeva sastaviti se s vremenskim kalendarom, dignuti glavu iz povijesne prašine i suočiti se sa svojom stvarnošću. Ni na jedan teror nije znala odgovoriti onda kad joj se događao. Vrijeme je da se to promijeni. Njen identitet nije određen ni Zagrebom ni Sarajevom. Kad malo bolje razmislim, Hercegovina i nema svog identiteta. Je li pravo vrijeme za stvaranje jednog?

Hercegovino, Hrvatska te ne želi (kolumna no. 12, 29.11.2007.)

FRAMAŠI, GLEDA VAS BIG BROTHER (kolumna no. 11, 10.11.2007.)

HERCEGOVAČKI METALCI (kolumna no. 10, 08.09.2007.)

Oče domovine (kolumna no. 9, 29.07.2007.)

MILANOVIĆ (kolumna no. 8, 26.06.2007.)

Sponzoruše (kolumna no. 7, 17.06.2007.)

Hanka Paldum snimila pornić! (kolumna no. 6, 20.05.2007.)

Smrt kapitalizmu (kolumna no. 5, 25.04.2007.)

Ne voliš nogomet? (kolumna no. 4, 23.03.2007.)

Mama, hoću i ja! (kolumna no. 3, 08.03.2007.)

Princeza & ja (kolumna no. 2, 11.02.2007.)

Jezikova juha (kolumna no. 1, 31.01.2007.