Fobofilija & Fobofilična Literatura

Fobofilija ili ljubav prema strahu, već odavna postoji među ljudima. Počeci sežu još do daleke 448. godine, kad je svjetski poznati Hun, Atila inače zvan i Bič Božji, počeo naveliko pričati strašne priče o svojim pohodima grupici odabranih ljudi. On je tada pričao o surovoj stvarnosti no nije mogao izdržati, a da ne ubaci i SF, pa i mistične elemente sve u svrhu intenzivnijeg zaplašivanja svojih prijatelja. Ostali su te priče proslijeđivali dalje i tako je to s koljena na koljeno, jednog dana došlo do Gutenberga koji nakon problema oko prve tiskane biblije (1455.-56.) i sudske tužbe gubi vjeru u ljude. Njemu su se svidjele priče i on je otisnuo nekoliko primjeraka, no nije postigao neki zapaženiji uspjeh među sugrađanima. Čak štoviše, 1462. morao je napustiti rodni grad Mainz.
Ipak, našao je malu ali vjernu publiku, tajne obožavatelje koji su bolesno uživali u strahu koji su proživljavali čitajuči prve tiskane horor pripovijetke. Do danas, nažalost nije sačuvana nijedna fobofilična priča iz Gutenbergove naklade, tek neke biblije i slične knjige. Je li to neka urota ili nije, dalo bi se raspravljati, no to je već druga tema.
S vremenom je fobofilična literatura postala dosta popularna u užim kulturnim krugovima. Zanimljiv je, recimo fenomen koji se pojavio među mađarskim hipijima kasnih pedesetih. U malom mjestu Orgešu, tihoj prijestolnici seksa, droga i r'n'r-a, pojavljuje se tiskovina pod imenom BAD TRIP. Zine - moglo bi se reći - sastojao se uglavnom od priča koje su se čitale isključivo pod utjecajem LSD-a. Po nekima prve interaktivne priče, indirektno su sugerirale natripanim osobama (onima na LSD-u) npr. neke određene pokrete ruku u kombinaciji s isto tako nekim određenim zamišljanjem koji bi ih doveli u stanje preplašenosti.
Inače, kao što je već spomenuto, fobofilija nije neki veći ili zapaženiji društveni pokret, to je isključivo stvar pojedinca i najbolje je prakticirati je (plašiti samog sebe i uživati u tome) sam u sobi, uz prigušeno svijetlo čitajući neku fobofiličnu priču. LSD obično pojačava djelovanje, no to je tek izum skupine mađara iz Orgeša. Još bih spomenuo da su oni u drogiranom stanju imali i običaj pričanja horor priča koje se pričaju vrlo tiho s povremenim izderavanjem kad sugovornik to najmanje očekuje.
Eto, ja sam uspio nabaviti jedan primjerak BAD TRIP-a koji je nažalost dosta oštećen, pa je teško razabrati sav tekst. Nekako sam uspio prevesti dio jedne od objavljenih fobofiličnih priča. U priči se govori o misterioznim ubojstvima drvosječa, na rubu Orgeške šume, a u prevedeni odlomak je zapravo razgovor dva drogirana hipija trenutak prije nevjerojatno brutalnog ubojstva.


U novom broju g.l.u.p. zina, najavljenom za šesti mjesec, između ostalog možete pronaći, kako smo u prošlom broju obećali, reportažu našeg dopisnika Mariuko Kacijašija iz Hong Konga gdje je nedavno izgrađen najveći aerodrom na svijetu Chek Lap Kok, pa vrlo zanimljiv tekst o Luciferu pod nazivom Vrag na Hrbtu, već standardnu Mary Jane i starog perverznjaka, konfuzijeve misli i strip, pa Paperboyev uradak - Kako smo tukli konoplju, Kefinu pojeziju i Mitchevo istraživanje vrlo zanimljive teme fobofilija koja je ekskluzivno predstavljena na ovim stranicama.

Goran Hanžek
(G.L.U.P. ZINE)
Trg M. Gupca 34
42000 Varaždin