FELA KUTI

Dance, little sister, dance!!!


Nije ni Paul Simon, ni Ry Cooder, ni mitološke priče o Pradomovini koju poteže svaki rapper kad se za to ukaže prilika. Afriku je u moju sobu približio Fela. Glazbenik, hedonist, političar. Everybody's heard about the beat…beat, beat, beat, afro-beat is the word…

Tih kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća, nakon što je završilo relativno bezazleno djetinjstvo i odrastanje u srednjeklasnoj nigerijskoj obitelji, Fela Ransome Kuti odlazi u London. Prilično privilegiran postupak, ali mladi Fela sa svojim iskustvom sviranja trube, saksofona i klavijatura londonski studij klavira i kompozicije je iskoristio za odlaske u zadimljene jazz-klubove i razvijanje svoje uzbudljive vizije razvoja afričke roots-glazbe pod utjecajem jazza, kao vođa u grupi Koola Lobitos (Cool Cats). Njihovi koncerti postali su integralni dio tadašnje vrlo zanimljive britanske klupske scene, a sve je potrajalo do 1962. kada se vraća u Lagos, gdje radi na radiju i mašta o američkoj turneji. Koju napokon odrađuju 1969. svirajući po manjim klubovima, bez dolara naknade, ali Fela vrijeme proboravljeno u vrijeme Najvećih Hipi Hepeninga na licu mjesta koristi za produbljavanje političkih prijateljstava sa liderima Crnih Pantera i raznih agit-propovaca, a tamo upoznaje i svoju buduću ženu.

Pod utjecajem američkog jazza, političkih pan-afričkih razmišljanja i testosterona, Fela snima neke od najnabrijanijih snimaka afro-beat ili afro-jazz (ako baš volite ladice) povijesti. Poslušajte snimku koncerta s Ginger Bakerom, recimo. Toliko divljeg ritma, toliko pozitivnog voodoo-ludila a sve zarazno i moćno, teško je odoljeti jazziranom tribalnom zovu Afrike i ne početi drmusati glavom i kukovima u ritmu Felinog benda.

Vraćaju se u Nigeriju, Fela mijenja ime benda u Africa '70. i postaje vlasnikom noćnog kluba Shrine, u kojem provodi većinu vremena, održava probe i koncerte, zapravo počinje uživati status zvijezde. Njegov štulićevski engleski približava ga anglosaksonskoj publici, a vrlo jasan antiimperijalistički stav i simpatije koje u tekstovima pokazuje prema siromašnim stanovnicima napaćene Nigerije/Afrike/Svijeta, vrlo brzo stavljaju ga visoko na položaj Vođe, čovjeka čija se riječ poštuje i čiji se radovi prate sa zanimanjem. Albumi "Shakara" ili "Gentleman" danas zvuče punkerski svjesno, na liniji najvećih reggae majstorija ili pak plesnih remek-djela James Browna, a Fela&Co. nas zatrpavaju najluđim zamislivim plesnim ritmovima koje ćete poželjeti ponovo poslušati, gdje god bili. Stvarno, teško mi je naći primjer sličan učinku Felinih ritmova na moje ponašanje…

Naravno, političari i ostali o čijim je navikama pisao razorno podrugljive stihove nisu puštali da ih ismijava. Vrlo brzo, uhićen je zbog posjedovanja igboa, nigerijske trave učinku nalik onom marihuane, pa je uslijedio i kraći boravak u zatvoru zbog šverca devizama, a policijski odredi koji su obavili pretraživanje, rasturili su mu prostorije, onako kako im to već diktatorski režimi znaju narediti.

Te 1975. Fela mijenja i svoje srednje ime (zazvučalo mu je prerobovski, a on je ipak bio Sinonim) i tako je naš Fela postao Anikulapi, što je sve skupa značilo "Onaj-Koji-Zrači-Veličinom (Fela), Koji-Kontrolira-Smrt (Anikulapo), A-Smrt-Ne-Može-Uzrokovati-Čovjek (Kuti)". Nigerijski moćnici odlučili su ga pritisnuti sa svih strana i učiniti njegove pomalo anarhističke ideje bezopasnima, što naravno nije išlo lako.

Potlačeni i obespravljeni, nakon silnih pizdarija (vojnici su čak njegovu 82-išnju majku bacili s prvog kata) Fela&Društvo odlučuju napustiti 1977. Nigeriju i odlazi u Ganu.
Naravno, ni tamošnje vlasti ne primaju takvog buntovnika rado i Čovjek Problem se godinu dana poslije vraća kući. Ali, kako! Priređuje ceremonijalno vjenčanje gdje mu 27 žena pristaju biti suprugama, a što je trajalo do 1986. kada je razvrgnuo Brak objašnjenjem da "nijedan muškarac nema pravo posjedovanja ženske vagine(!)". Tada je snimio i neke od svojih najboljih albuma (kojih, by the way, ima jako puno, vrlo su ujednačene kvalitete i nemojte ih previše birati…). U tom periodu još jednom mijenja ime pratećeg benda, ovaj put u Egypt '80.

Početkom 80-ih još jednom odlazi u zatvor, odakle izlazi 1986. a taj boravak ostat će upamćen po remek-djelu "Army arrangement", koji je potpisao legendarni Bill Laswell i svima koji ste čuli bilo koji uradak sa Laswellovim potpisom, vjerujem da je jasno kakav je to rezultat bio. Vama koji niste, za usporedbu samo: zamislite da Albini producira, recimo, Propellerheads!

Uglavnom, po izlasku iz zatvora, Fela je nastavio živjeti kao da se ništa nije dogodilo, a sve je trajalo do ljeta 1997. kada umire od AIDS-a, u iščekivanju jedne od presuda diktatorskih hunti…Njegov Put nastavili su rođaci, sin mu uskoro (navodno) dolazi u Zagreb, dakle, svira i to vrlo dobro, a mi koji smo se među zadnjima ukrcali na Vlak, imamo još dovoljno albuma za preslušati.


DISKOGRAFIJA:
1970 Fela's London Scene
1971 Open And Close
1971 Live With Ginger Baker (*****)
1972 Shakara (*****)
1972 Music Of Fela; RofoRofo Fight
1973 Gentleman
1973 Afrodisiak
1974 Alagbon Close
1974 Music Of Fela; Question Jam Answer EM2309
1975 He Miss Road
1975 Expensive Shit (*********#$%&!)
1975 Noise For Vendor Mouth
1975 Everything Scatter
1975 Again, Excuse
1975 Confusion
1976 Upside Down
1976 No Bread
1976 J.J.D. (*****)
1976 Yellow Fever
1976 Monkey Banana
1976 Zombie (*****)
1976 Kalakuta Show
1976 Ikoyi Blindness
1977 Stalemate (****)
1977 Fear Not For Man
1977 Sorrow Tears And Blood (*****)
1977 Opposite People (****)
1977 No Agreement
1978 Shuffering And Schmiling
1979 Unknown Soldier (*****)
1979 Vagabonds In Power
1979 I.T.T.
1980 Authority Stealing
1980 Fela and Roy Ayers
1980 Coffin For Head Of State (*****)
1980 Black President
1980 Original Sufferhead
1982 Alu Jon Jonkijon (double)
1983 Perambulator
1984 Live In Amsterdam (double)
1985 Army Arrangement ($!#%&?*****)
1986 No Agreement/ Dog Eat Dog
1986 Jenwi Temi
1987 Teacher Dont Teach Me Nonsense
1988 BlackMan's Cry
1988 Fela And Roy Ayers : 2000 Blacks
1988 Beasts Of No Nation / Just Like That
1988 Black Man's Cry (double)
1990 ODOO/ Overtake Don Overtake/ Confusion Break Bones
1990 Confusion Break Bones/ Which Head Never Steal
1990 Fela Vol. 1: 1975-1978
1990 Fela Vol. 2: 1981-1984
1990 Fela Vol. 3: 1985-1986

VIDEO:
1984 Teacher Dont Teach Me No Nonsense
1984 Fela Live


(u zagradama je kraća preporuka za početnika namjernika, s tim da je red napomenuti kako je poduža lista vrlo ujednačene kvalitete- vidi pod Tom Waits)

Toni