EKATARINA VELIKA - istorija


Milan Mladenović
je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu. Kako mu je otac bio vojno lice, šest godina kasnije se sele u Sarajevo, a 1970. porodica prelazi u Beograd. Prva ozbiljnija grupa u kojoj je radio bila je Limunovo drvo. Sastav je delovao krajem sedamdesetih godina. Uz Milana su svirali gitaristi Dragomir Mihailović Gagi i Milan Stefanović, a komponovali su muziku pod uticajem hipi pokreta. Grupa je često menjala članove a poslednja postava u kojoj su bili Milan, Gagi, basista Dušan Kojić Koja i bubnjar Ivica Vdović, posle koncerta sa Pankrtima u SKC-u aprila 1980. godine nastavlja uz novo ime, Šarlo Akrobata. U toj kombinaciji nije bio Gagi koji je jedno vreme svirao sa Dr Spirom. Po raspadu Šarla, Milan februara 1982. godine sa bivšim članovima Spirine prateće grupe formira sastav Katarina II.

Prvu postavu činili su: Milan Mladenović, gitara, vokal, Dragomir Mihailović Gagi, gitara, bubnjar Dušan Dejanović (ex Rock express, Limunovo drvo) i basista Zoran Radomirović Švaba (ex Limunovo drvo, Doktor Spira i ljudska bića). Grupa je naziv odabrala po Gagijevoj neuzvraćenoj ljubavi, devojci Katarini. Posle nastupa u sali bioskopa Topčiderska zvezda krajem 1982. godine, grupi se priljučuje Margita Stefanović koja je imala obrazovanje klasičnog pijaniste, a tada je debitovala na rock sceni. Švaba prelazi u Du Du A, Dušan Dejanović u Disciplinu kičme, pa jedno vreme bubnjeve u grupi svira Branko Kuštrin Mango (ex Grupa I i Dr Spira). Novu ritam sekciju Katarine II čine bubnjar Ivan Vdović VD (ex Šarlo akrobata) i basista Bojan Pečar (ex BG 5, Via Talas). Sa grupom Via Talas, u kojoj je pevala Mira Mijatović, Bojan je snimio LP "Perfektan dan za banana ribe" (Sarajevo Disk 1983.), ali su brzo prestali sa radom. U proleće 1983. godine, Katarina II nastupa na Bijenalu u Zagrebu i dobija vrlo povoljne kritike.

Prvi LP snimaju u studiju Enca Lesića, ali se rad oteže u nedogled. Na snimanju je gostovao glumac Bule Gončić koji je svirao frule.

Taj materijal propada i na poziv Srđana Marjanovića 1984. godine za RTV Ljubljanu ponovo snimaju iste pesme u produkciji Đorđa Petrovića, a gosti su bili Mario Celik na kongama i saksofonista Jurij Novoselić iz sastava Film. Većinu tekstova na debi ploči radio je Milan Mladenović, tekstove za pesme "Vrt" i "Platforme" potpisao je Gagi, a muzika je zajednička. U temama "Aut", "Jesen", "Radostan dan", "Treba da se čisti", "Ja znam", Katarina II je povezala Milanov deskriptivni senzibilitet sa energičnim zvukom novog talasa. U tom periodu, Gagi dolazi u sukob sa zakonom i po povratku iz zatvora saznaje da više nije član grupe, pa im uskraćuje pravo da se dalje služe imenom Katarina II. Gagi zatim sarađuje sa Vladom Divljanom i odlazi u Ameriku gde i danas živi. Grupa bira novo ime Ekatarina Velika, a dolazi i novi bubnjar Ivan Fece Firči (ex Luna, Jakarta). VD je tada prešao u grupu Du Du A, a kasnije je radio sa Disciplinom kičme i grupom Heroji.

Redovnim nastupima u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, Ekatarina Velika stiče sve više pristalica, a početkom 1985. godine za zagrebačkom studiju SIM u produkciji Vladimira Smoleca i članova grupe snimaju LP "Ekatarina Velika". Na ploči su gostovali Massimo Savić i Tomo In der Muhlen, inače gitarista sastava Karlowy Vary sa kojom je i Margita sarađivala. Ta ploča grupi donosi prve prave koncertne hitove "Modro i zeleno", "Tatoo", "Oči boje meda", "To sam ja". Artističke ambicije iskazali su i na omotu za koji je bio zadužen Dušan Gerzić Gera. U skladu sa pesmom "Tatoo" članovi grupe su iscrtani po telu u maniru indijanskih obrednih tetovaža. Grupa prvi put nastupa u inostranstvu 22. marta 1985. godine u Torinu na "Danima kulture" i ostavlja pozitivan utisak na publiku. Odlično prolaze i na zagrebačkom nastupu u okviru akcije "Bolje vas našli". Tokom 1985. godine Milan sa Mitrom Subotićem često snima u Novom Sadu. Deo tog materijala izlazi na ploči "Disillusioned" koju Subotić objavljuje pod pseudonimom Rex Ilusivii.

Krajem 1985. godine Firči odlazi u vojsku, pa u Laboratoriju zvuka, a novi bubnjar je Ivan Ranković (ex Tvrdo srce i velike uši). Sa njim, u produkciji Milana, Margite i Dragana Zazinovića snimaju LP "S vetrom uz lice" na kome se obilato služe tada novim instrumentom za semplovanje nazvanim Emulator II. Uz nove pesme "Ti si sav moj bol", "Novac u rukama", "Stvaran svet oko mene", "Kao da je bilo nekad" stižu i prve primedbe kritike kako previše podsećaju na grupu Simple Minds.

Upravo ovom pločom probijaju se do šireg kruga publike, što je zabeleženo na koncertnoj ploči "EKV 1986 live", snimljenoj na jednom od pet rasprodatih nastupa u zagrebačkom Kulušicu 2. novembra 1986. godine. Te jeseni dobijaju nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za dostignuća na drugoj i trećoj ploči. Živi LP promovišu tokom šest rasprodatih večeri u Domu omladine početkom 1987. godine. Tih dana Ivan Ranković odlučuje da kao gitarista sa starim prijateljima iz grupe Tvrdo srce i velike uši, osnuje sastav Ulica od meseca, tako da novi bubnjar EKV postaje glumac Srđan Žika Todorović (ex Radnička kontrola, Bezobrazno zeleno, Disciplina kičme). U novoj postavi, grupa 9. aprila svira na Festivalu novog rocka u pariškom klubu La Locomotive.


Leta 1987. godine u produkciji australijskog muzičara Teodora Janija (Theodore Yanni) koji je radio kao snimatelj u studijima Australije, Amerike i Engleske završavaju LP "Ljubav". Sa nje se izdvajaju pesme "Zemlja", "Pored mene", "Ljudi iz gradova". U visoko stilizovan omot koji su uradili Margita i Vuk Veličković, upakovana je ispolirana muzika koja je u sebi nosila prve naznake Milanovih depresivnih tekstova, što je najočiglednije u pesmi "Tonemo". Tom pločom grupa stiže status koncertne atrakcije, tako da dva puta uzastopno pune beogradsku halu Pionir. Početkom 1988. godine grupa je n turneji, a na koncertima im se pridružuju pevačica Tanja Jovičević (Oktobar 1864) i gitarista Zvonko Đukić, čiji sastav Van Gogh u to vreme pauzira. Sa njima tada ponovo svira i Firči, sve do maja 1988. godine kada je otputovao u Ameriku gde i danas živi.

Januara 1989. godine završavaju ploču "Samo par godina za nas" na kojoj u gostovali Mitar Subotić (klavijature), Tanja Jovičević (prateći vokal) i Teodor Jani (gitara). Ploča preslikava koncept prethodne, tako da nailazi na podeljene kritike, a sa nje se pored naslovne izdvajaju pesme "Iznad grada" i "Krug". Uprkos kritikama, grupa je na vrhuncu karijere, sviraju na EBU-UER rock festivalu u Novom Sadu, odlaze na festival MIDEM 90. u Kan i maja 1990. godine učestvuju na prvom Evropskom bijenalu rock muzike u Tuluzu. Početkom 1990. godine Žika Todorović se sve više posvećuje glumi, a u EKV dolazi bubnjar Marko Milivojević (ex Morbidi i mnoci, U škripcu). Bojan Pečar odlučuje da napusti muziku, seli se u London, a na koncertima bas svira Miško Plavi (ex Via Talas, D'Boys i Piloti).

LP "Dum dum" snimaju u proleće 1991. godine, a kao basisti gostuju Dušan Petrović i Bata Bozanić, prateće vokale je pevala Tanja Jovičević, a na svojim spravama je delovao Mitar Subotić. Sumorno vreme uticalo je i na pesme pa su "Zabranjujem", "Idemo", "Dum dum", "Bledo" direktan proizvod teške stvarnosti.

Početkom 1992. godine Milan sa članovima grupa Partibrejkers i Električni orgazam formira antiratni sastav Rimtutituki i snimaju pesmu "Slušaj 'vamo". Singl je objavio Radio B 92, a promovisan je koncertom na kamionu koji je kružio beogradskim ulicama. Tokom 1992. godine EKV nastupa sa basistom Dragišom Uskokovićem Cimom.

Maja 1993. godine objavljuju ploču "Neko nas posmatra" na kojoj se Milan predstavlja otvorenijim, komunikativnijim temama "Ponos", "Jadransko more", "Just let me play some modern r'n'r music", "Zajedno", a prvi put su obradili tuđu pesmu "Istina mašina" grupe Time i Dade Topića. Milan je ploču sam producirao, a na snimanju su učestvovali Žika Todorović, Tanja Jovičević i dečiji hor. EKV, Partibrejkers i Električni orgazam septembra 1993. godine sviraju u Pragu i Berlinu sa zagrebačkim sastavom Vještice u okviru akcije "Ko to tamo pjeva". U tom periodu Milan i Margita povremeno nastupaju po klubovima, svirajući neobavezan unplugged sešn na kojima su im se priključivali Nebojša Antonijević i jazz muzičari.

Početkom 1994. godine Milan na poziv starog saradnika Mitra Subotića odlazi u Brazil. Pristupaju realizaciji muzike koju su još 1985. godine započeli sa Goranom Vejvodom i održali su nekoliko koncerata pod nazivom "Dah anđela". U saradnji sa tamošnjim muzičarima: Zo Paraiba (Joao Parahyba), udaraljke, Fabio Golfeti (Fabio Golfetti), gitara, Tacan Baros (Racia na Barros), te Marize i Madalene, koji su pevali prateće vokale, snimaju CD "Angel's Breath". Subotić je bio zadužen za produkciju i klavijature, a Milan je svirao gitaru, trubu i pevao. Pesme bazirane na latino ritmu i etno zvucima potpisali su Mitar, Milan, Fabi i Zo. Taj materijal Milan je okarakterisao kao "psihodelični samba rock sa balkanskim uticajima". Zatim je u Parizu režirao spot za pesmu "Crv". Pre no što se ploča pojavila, Milan je umro od raka unutrašnjih organa, 5. novembra 1994. u Beogradu.

Margita Stefanović je nastavila da se bavi muzikom. Jedno vreme je sa sastavom Kurajberi svirala obrade domaćih pesama i prepeve stranih hitova, a zatim je sa Vladimirom Stojićem, pod imenom EQV objavila CD "Ti si sav moj bol" (Coop Arts Crafts United 1995.). Na CD-u se našla trens i ambijentalna muzika, inicirana pesmom "Ti si sav moj bol" iz repertoara EKV. CD je objavila firma iz Austrije, a oktobra 1995. godine EQV su učestvovali na Taktik festivalu u Beču. Margita je povremeno nastupala sa sastavima Glisers, Direktori i Zion bandom, svirala je na unplugged koncertima Električnog orgazma i često je gost na snimanju ploča beogradskih sastava. Tokom karijere članovi grupe EKV radili su i na filmu. Godine 1985. u filmu "Tajvanska kanasta" reditelja Gorana Markovića glumili su i izveli pesmu "Tatoo". Sledeće godine Milan se pojavljuje u filmu "Crna Marija" reditelja Darka Bajića, za koji je napravio temu "Bus station". Krajem osamdesetih Milan piše dve pesme za pozorišnu predstavu još rade Vlatko Stefanovski, Zoran Erić, Đorđe Petrović i drugi. Milan je producirao ploče sastava Fit i Gustaph y njegovi dobri duhovi. Margita je radila muziku za pozorišne predstave "Klasni neprijatelj" i "Tri sestre" i za TV dramu "Plavi, plavi".

O grupi su objavljene knjige "EKV" (Kamenko 1990.) u kojoj su fotografije Kamenka Pajića, a intervju sa Milanom je radio Zoran Trbović. Knjiga "Dečak iz vode" (L.O.M. 1997.) sadrži tekstove pesama i fotografije, a u pripremi je biografija "Mesto u mećavi" (Matica Srpska), autora Aleksandra Žikića.

Početkom 1997. godine objavljen je koncertni CD "Live 88" na kome su snimci nastupa Ekatarine Velike u zagrebačkom klubu Kulušić i Novom Sadu održani tokom 1988. godine. Zagrebački nastup najavljuje novinar Dražen Vrdoljak, a u jednoj pesmi gitaru sa njima svira producent Teodor Jani. Trake sa tim snimcima je sačuvao Firči, poneo ih sa sobom u Njujork i inicirao objavljivanje ove ploče.

Petar Janjatović