DNEVNIK GASTARBAJTERA
 

BRANKO OSKAR

(kolumna broj 8, 13.3.2005.)

LAST NIGHT A DJ SAFE MY LIFE

Postao sam ska - DJ. Jebate, koja čast. DJ Oskar u Jambo World Music-u pušta: french, latin & other europian ska, reggae, ragga, rocksteady, calypso, salsa & jazz. Primamljivo zvuči, zar ne? I meni bi da gdje ugledam ovakvu pozivnicu. Pogotovo ako bi se takvo što odigravalo u kakvom pristojnijem klubu, a ne u nekom discu ili nekoj zagrebačkoj rupčagi di pored pijanih balavandera svaka iole pristojnija glazba gubi smisao. Ovako, dobijam priliku sa ovom glazbom upoznati malo širi profil slušatelja. Ovdje pored redovnih posjetioca, studenata, dolaze i njihovi profesori, svi mogući strani turisti, razni, nazovi, umjetnici, tetke i vujne, stričeki, a bogami se zalome i stari pijanci. Ali ne klošari, već oni koji su ipak malo senzibiliziraniji na glazbu.

Ruku na srce, di tako nešto, prema ovom opisu, možemo posjetiti u Zagrebu. Nigdje. U Melinu? Močvari? Rupa do rupe. Toga nema kod nas da sjedneš, u subotu i li bilo koji drugi dan, piješ u miru, slušaš dobru muziku, ne gužvaš se, imaš zraka, možeš razgovarati i tako to do 2, 3 u noć. Pa ponekad i do 6. Kad će takvo što doći u milijunski Zagreb? Doći će kad se ja vratim za deset godina pa kad otvorim takav klub. Prije ne. Ovdje, ljudi moji, u gradu od 150 hiljada ljudi, ja sam već u najmanje pet vrlo pristojno uređenih kafića čuo Manu Chao i takav latin kakav nisam ni znao da postoji, a da ne pričam za Cuba bar ili Pepe Gonzales ili Habanu. Kod nas kad dođeš u, pazi sad, Latin bar u Zg-u frajer ti tek na tvoj zahtjev pusti latin i to, pogađate već, Bombolejo, bamboleja, bubuleja. I tako u cijeloj Hrvatskoj gdje god ima neki, nazovi latin, bar. Mislim... Pa mogli su bar kupiti CD od Cubisma ako su već toliko nepismeni, a ne da stavljaju atraktivan naziv kafića i zajebavaju ljude. Naravno, kakvi tamo zalaze stvarno nije nikakav imperativ puštati nešto što bi imalo podsjećalo na latin. Bio sam jednom u Križevcima u, pazi sad, Lat ino-u. Tamo je tako dobro, tako lijepo, da bi jednostavno trebalo bacit bombu unutra, a gazdi zabraniti da se ikad više bavi ugostiteljstvom na području Hrvatske. Tako da na kraju mogu reći da iako živim u tuđini ima se što proživjeti, gdje izaći itd. Ponekad si zamišljam šta nude Paris ili London tek.

Da se vratim na lokal sa početka priče. Jebiga, gazda još nije složio stranicu pa da malo vidite o čemu se tu radi. Čovjek njeguje filozofiju 'fair trade'- a. Mislim, nisam ni ja znao šta je to na početku, ali nakon što mi je objasnio bio sam stvarno ugodno iznenađen. Radi se o proizvodima koji se kupuju samo od proizvođača koji su fer plaćeni za svoj rad, a ne od multi-naci-pederčina. Dakle kava, čajevi, šećer, bio sokovi, bio vino, hanf-pivo itd. Sve to od trgovaca koji siromašnima plaćaju realnu cijenu za njihove proizvode, a ne da stavljaju extra profit u džep. I ništa to nije skuplje za krajnje potrošače po čemu je i razvidno da se radi o extra profitu, kod ovih drugih naravno. Ima i neke vegeterijanske sendviče koje uvijek radije zamijenim za kobasice na ćošku ili kebab. Korisnije je ipak jesti mesinu kada se pije. Od mjuze frajer ima takav program da srijedom ima nekog Kolumbijanca koji mu pušta latin, merengue i tako te pizdarije. Ponekad mu dođu čokoladni DJ-i koji puštaju neko smeće od dancehall-a, hip-hop i još neka smeća. Pa daj pusti neki reggae, jebo mu pas mater, ak već moraš puštati isključivo crnačku muziku. Treba ipak biti za svakoga po nešto, tako da se nemam šta buniti već samo ne otići kad vidim crnce unutra. Naravno, ne zbog crnaca. Najte me krivo shvatiti. Dolaze, osim DJ-a, i svirači koji, mogu reći, odlično funkcioniraju u ne baš pre velikom prostoru. Valjda ozvučenje ili šta li... Za sad sam vidio neke talijane sa bongosima i još nekim udaraljkama, pa Švabovi sa onim australskim duvaljkama, pa neki crni jazzeri... Uglavnom, svi su ko neki putujući ekscentrici što putuju po Europi i sviraju na svojim čudnim instrumentima. I to vrlo dobro i vrlo profesionalno, mogu vam reći. Vrlo zanimljiv svijet u svakom slučaju. I nisu to oni stari propali pankeri sa prljavim dredovima i jointom u ćubama već bas, ono, stvarno zanimljiva svita. Gazda im da neku kintu i oni zadovoljni. Šta bi dao da ima tako nešto u Zagrebu. Gazda inače, ima vrlo impozantnu kolekciju CD-a. Preko soma. I to sve oriđiđi. Puta oko 18 ojra, da vidiš...

Uvijek mu maznem nešto kad ubode novo, a ja mu zauzvrat donesem ska prženac, zauvijek. Već mi je neugodno koliko sam mu donio rezanaca tak da mu stalno brijem kak se nema para pa kad se zaposlim da će bit nove muzike itd. Uglavnom, ja sam sad DJ. Čovjek me je pitao jel oću puštat ovdje ska, a ja reko natürlich, gerne. Za razliku od ostalih amatera, DJ Oskar je dobio subotu. Naravno, ne svaku već po dogovoru. Za sad jednom mjesečno, a premijera je već bila i bilo je ludilo. Zajebavam se, bilo je obično. Ko i uvijek. Samo što je meni bio strasan gušt derat svoju muziku do fajrunta. Tarifa je trebala biti 50 ojrona i par pica, ali sam reko čovjeku: slušaj buraz, ja kad slušam ska moram da pijem - a u sebi razmišljam: 10 pivi 30 ojrona, žena 5=15. Pa daj ti meni onda da mi pijemo neograničeno, a ja sviram za džabe. Nakraju nisam prebacio pedesetku, ali sljedeći vikend kada ponovo sviram, ima da je debelo prebacim. Tu bi sad trebao biti onaj smajl bez zuba a sa foruma. Šta ću uostalom tamo puštat muziku, pit limunadu a plest prstima za pedest eura. Ma nisam ja taj. Tak nek rade ostali 'umjetnici'. Ima da se luduje dok smo još mladi. Znate onu pjesmu: život teče, život brzo prooolaaziii, poslije svake čaše, nova dooolaaaziii...

Eh da, zaboravio sam napisati jednu dogodovštinu sa moje premijere. Naime, upalo je nekoliko dečki u lokal. Njih pet, šest. Skužim da pričaju naški. Ono, Riječani. Pa di si buraz, ovdje u tuđini... Pitaju oni mene jel imaš šta naše. Jebiga, fakat nisam imao. Daj Coloniu, daj ovo ono, al vidim da vise iz zajebancije. Pa daj narodnjake, pa sam im na kraju reko di ima narodnjačine ak oće. Može bit da su i otišli. Uglavnom, skroz simpa i OK dečki. Došli su kao predstavnici turističke zajednice na turistički sajam pa uživaju. Vele, lijepo je vidjet nekog našeg u tuđini. Jebiga, mi smo ti ovdje ko ambasadori i stvarno nas ima svuda. Ima da širimo hrvatsko slovo svuda po svijetu, a sa njime usput kome utrpamo i SKA.

TAXI & ARBEITSLOSER (kolumna broj 7, 18.1.2005.)

UČENJE NJEMAČKOG ZA TAXI, GOTFRIED BENN I ŠEVAC OVACA (kolumna broj 6, rujan 2004.)

SKA FIESTA I JAZZ JOŽA, (kolumna broj 5, lipanj 2004.)

EVO, BIO SAM MALO DOMA (kolumna broj 4, 7.5. 2004.)

TURCI (kolumna broj 3, 9.4.2004.)

I've got more than your eyes can see, (kolumna broj 2, 29.3.2004.)

Tomson i Knindja ko u stare babe mindja (kolumna broj 1, 1.3.2004.)