BURNING SPEAR

Posljednji Preživjeli

 

Definitivno više volim roots-reggae. Ovi novi su mi okej, ali mi smeta preproduciranost. Time gube na onom dojmu koji kod mene ostavlja reggae, a to je osjećaj bezbrižnosti i opuštenosti. Alpha blondy su dobri, Black Uhuru izvrsni, ali stari majstori su mi uvijek bili zanimljiviji. Ako ne računam Lee Scratch Perryja, koji je priča za sebe, posljednji preživjeli iz stare garde je Burning Spear. Prvi kontakt je bio na kompilaciji koju su poslali Inicijatori Iz Osijeka, ostalo mi je u uhu ono "sošl living iz d best...". Do tada sam znao za Marleya i Perryja i to mi je bilo okej. Onda sam rekao ono klasično nezasitno: "Šaljite još!" i dobio kompilaciju hitova Burning Speara.

A on se zapravo zove Winston Rodney, dolazi nam sa sjeverne obale Jamajke, iz mjesta St. Ann's Bay, odakle su Bob Marley i Marcus Garvey. O Marleyu već dovoljno znate, a o Garveyu nam je najviše ispričao baš junak ove priče. Umjetničko ime je uzeo iz jedne od Priča O Borbi Protiv Terora, iz bogate afričke mitologije, tako su zvali prvog kenijskog predsjednika. Kao mladić odlazi u grad gdje pod utjecajima jazza, gospela i James Browna 1969. snima prvu pjesmu "Door peep", ali kao početnik ne uspijeva privući pažnju nekog od producenata. To je vrijeme kad se reggae polako formira i zauzima svoje mjesto, gurajući rock steady u drugi red. Tek nakon pauze od pet godina ulazi u studio i snima prvi album nazvan, a kako drukčije, "Marcus Garvey". Malo remek-djelo ostaje zapamćeno u povijesti reggae muzike po zvuku, ali i po stavu. Izdvojile su se "Slavery days", "Tradition" i "Marcus Garvey", a posebno je impresivan vokal, strastven i smiren, tako karakterističan. Naravno, kako je red i običaj, odmah su napravljeni i dub-snimci i jedna od najcjenjenijih dub-majstorija je "Black Wa-Da-Da ", sa tog albuma nazvanog "Garvey's Ghost".

Sljedeći Spearov album, "Man In The Hills" je imao kvalitetniju produkciju, raskošnije aranžmane i samo potvrdio o kakvom se talentu radi. 1977. odlazi prvi put u Britaniju, zemlju u koju je svaki reggae izvođač koji drži do sebe prije ili poslije otišao. Zajedno s ekipom iz Aswada, održao je nekoliko koncerata kojima je postavio neke standarde za reggae koncerte. Iste godine snima i genijalni "Dry&Heavy" album, kojim se stvari postavljaju na svoje mjesto. On dobija mjesto u vrhu reggae glazbe, kritičari album nad kojim mogu ispisivati kartice pohvala, a publika album koji može slušati nekoliko desetaka puta i uživati u svakoj pjesmi. A bilo je i tu hitova: "Sun", "Black disciples", "Dry&heavy", ostali su svjedočanstvo jednog iskrenog i gotovo tjelesnog pristupa muzici, kako su to samo znali majstori sa dragog nam otoka. Slijedeće godine izlazi i "Social living", album kojim samo nastavlja svoju priču o glazbi kao vrlo važnom dijelu našeg Ja, o potrebi razvijanja svijesti o tome odakle dolazimo, tko smo i gdje idemo. Burning Spear je vrlo duhovan muzičar, podjednaku pažnju pridaje Poruci koju ima za reći kao i muzici kojom se služi i kroz sve ove godine i albume koje je snimio Poruka je ista, primatelji i vremena se mijenjaju.

Kroz 80-te prolazi relativno mirno, reggae je postao međunarodno priznati fenomen, došao je u disko klubove, stvar se pomalo otela kontroli i on se povlači, tu i tamo objavljujući svoju Poruku i do "Appointment with His Majesty", preko nekoliko kompilacija i velikog broja koncerata stala je jedna od najzanimljivijih i teško ponovljivih karijera uopće, koja zaslužuje naše divljenje i pažnju. Na kraju ću samo reći ono što sam rekao i za Perryja: nemojte čekati, potražite neke od reggae dragulja i uživajte, dolazi proljeće!

Toni