THE BREEDERS

 

Jel ima netko od vas da misli kako Kim Deal nije slatko, cool stvorenje i koje širi pozitivne vibracije gdje god da se pojavi i čime god da se odluči baviti? Jel ima netko od vas odraslih u 90-ima da nije čuo Gigantic? Jel ima netko od vas a da nije pojačao izvor zvuka kad je prvi put čuo Cannonball? "If you were a girl, all you could do was wear your red spandex mini dress, shake your tambourine and sing backup. That wasn't definitely for me!" Sasvim sigurno, Kim Deal je jedna od onih radoholičarki, o kojoj bi se dalo ispisati tisuće ovakvih redaka i siguran sam da je i vama sad njena slika pred očima i da, zapravo, asocijacije koje budi spomen njenog imena izazivaju smiješak na licu.



Za djevojku koja je prošla već legendarnu Pixies audiciju za basista i pridonijela da nam njihove pjesme postanu Nešto Najbolje, ako ništa a ono zbog tako prepoznatljive bas-dionice koja je uz Charlie Francisov vokal postala trademark i svi bendovi koji pokušaju svoju melodijsku liniju bazirati na basu, u roku odmah dobivaju nesretnu Pixies etiketu. Pa je onda nakon žešćih svađa i prekida Pixies bajke odlučila ono sviruckanje za svoju dušu što je povremeno prakticirala sa bostonskim frendicama Tanyom Donelly iz odličnih Throwing Muses i Josephine Wiggs iz Perfect Disaster, pretvoriti u ozbiljniji pokušaj, nazvala The Breeders.

U Pixies nije imala previše priliku pjevati, osim "Gigantic" i "Silver", njenih tekstova nije bilo, a ona je imala još toga za reći. I otpjevati. Nakon sramežljivih pokušaja, dogovaraju se sa Steve Albinijem da im pomogne u studiju i rezultat je odličan "Pod". Onaj "Glorious", kao uvodna stvar i simpatična obrada "Happines is a warm gun" su mi do danas ostale nekako najupečatljivije i kad ponovo slušam taj album, slike ratom uništenog brucoškog perioda postaju ljepše i svakako jedna od dražih uspomena iz tog vremena.

1992. snimaju odličan EP "Safari" i bend napušta Tanya Donnely, na njeno mjesto dolazi osoba koja je i uvukla Kim u svijet rock'n'rolla: sestra blizanka, Kelley. Kelley Deal je prekinula svoj kompjuterski posao i odlučila se malo provesti, dajući svoj znatan doprinos u ludim provodima, brzo stekavši party-animal nadimak. Breeders postaju indie-atrakcija, pozivaju ih razni bendovi na turneje, koncertiraju gotovo svakodnevno i na tim koncertima kao novu stvar promoviraju jednu od najžešćih&najsimpatičnijih pjesama ikad snimljenih: remek-djelo "Cannonball". Inspiriran De Sadeovom poetikom, Cannonball je jedan od onih hitova na koje jednostavno morate odlijepiti.

A 1993. godinu uljepšale su nam platinastim albumom "Last Splash" koji su mnogi nabavili i svidio im se zbog zanimljivih noisy pop-punk pjesama kojima su dominirale sestre Deal. Ima na tom albumu i "Divine Hammer" i "Flipside" i odlična "Do you love me now?", mada će se pamtiti kao album-na-kojem-je-Cannonball. Prolaze turneju sa Nirvanom, pojavljuju se na MTV-ju i na vrhuncu su. Na mjestu na kojem se događa Neko Sranje, a ovaj put je to Kelley i njena slabost prema derivatima opijuma: napušta bend i odlazi na rehabilitaciju. Kim zajedno sa odličnim Breeders bubnjarom Jim McPhersonom ne može čekati, osniva The Amps, nešto potpuno drukčije i nesvikle Breeders/Pixies fanove ostavlja zbunjenima. Nije to toliko drukčije, ali ona se opet odlično zabavila i uz taj lo-fi, nekako više rockerski album "Pacer" prekraćuje vrijeme i - čeka. U tom međuvremenu svirala je s prijateljima na nekoliko albuma, producirala drugima albume, zapravo čekala da se javi Josephine ili da Kelleyin organizam očvrsne za nastavak Breeders priče.
Naravno, do toga nije došlo. Josephine je osnovala vlastiti bend, a Kelley je pokušala pokazati svojim projektom Kelley Deal 6000, pa čak i duetom sa Kris Kristoferssonom da je ozdravila. Od 1998. sestre su shvatile da se breeders priča još nije završila i počele su vježbati, snimati i tuitamo odsvirale neki koncert.

Ovih dana ponosno je objavljena vijest da se u veljači očekuje novi Breeders album koja još kaže da će u studiju opet biti Steve Albini, a uz sestre Deal tu su još 2 člana nekadašnjih The Fear što je garancija da će nove pjesme biti opet čvrste, moćne i uzbudljive. Izvještaji s prvih koncerata to i potvrđuju, a nama preostaje samo da dočekamo tu veljaču i novi album, a Kim će sigurno posjetiti i neku nama susjednu državu. Jedva čekam.

Toni Šarić (12. 2001.)