BANJA LUKA art & music news
 

by: SANJA S. NIKOLIĆ, kolumna no. 23, 2.5.2005.

BIJELO DUGME, DAVORINI I EUROSONG

Iza nas je brdo snijega, hladni dani, prespavali smo već prežvakanu zimu, ali svakako ne u bukvalnom smislu, no ja sam od onih kojima je ljeto sve, samo nek je žarko, a može i sparno! Samo neka se ljeto zove.
Jučer smo svi porodično, proslavili Vaskrs, poželjevši najdražima samo dobro, a sebi samima da samo ostanemo hladne glave, jer iza nas su mjeseci i mjeseci ljudske gluposti, manipulacija i kretenIZMA. Potvrda mojim grubim riječima, jeste jedan jedinstven i orginalan događaj koji sam za sebe opisuje ovako tragičnu i komičnu situaciju, u kojoj se nalaze građani ovog entiteta, a ista je priča i u Federaciji, samo nam ponekad medij plasiraju priču o lažnom glamuru... koji još na ovom terenu postoji samo u ženskim časopisima... ali o tome ćemo, možda neki drugi put...
Elem... ja odavno ne vidjeh bolje igranke, naime (sad je već bajata) vijest, da su se zatvorenici na Tunjicama, pobunili protiv odgovornih u istom, zbog korupcije i kriminala, iznoseci u javnost, smrad prljavog veša, i dižući prašinu, na one koji su Bič božiji u zatvoru na Tunjicama.
Zamislite samo kakva je situacija, pa ovo je područje kompletno minirano, sam Sotona nije mogao smisliti pakleniji scenarij, za svoju djecu, a niti sama vatra pakla neće moći spržiti toliku količinu lažnog morala, pa niko ne vidje manje države, a više prevare.
Zamislite, gdje mi to živimo, kad nama kriminalci, dvostruke ubice, manijaci... dižu glas protiv korumpiranosti... Zvuci ludo... Ali je potpuno istinito...
Zamislite, kod nas ima sve prolaznu ocjenu, pa čak i to da imamo doživotnog Rektora, koji se više niti sam ne sjeća kada je ustoličen, i koliko je težak para, od falsifikovanih diploma, magisterija, i doktorata, a o plaćenim i položenim ispitima u lokalnim bircuzima, neću, jer to je sitnica... nije vrijedna pažnje... šta je problem lažnjak doktor... kad niti ovaj "pravi" ne radi svoj posao, ako ga dovoljno ne podmažeš... I taj intektualni dinosaur, dok sam sebi ne dosadi, radi "posao", i uzima ladno više od 6000 KM, fiksne plate mjesečno, uz tezgaranje sa strane i razne novčane poklončiće sa strane, u vidu masno podmazane koverte. A to nam vide, i osjete na svojoj vlastitoj koži budući mladi akademski građani, a isti takvi podmazani im sole lažni moral. Koja farsa...
Zamislite, taj i takav univerzitetski krem, postao je bastijon, kojeg pokušavaju razbiti, oni rijetko pošteni profesori, koji ne "tezgare"- a ja sam mislila da je ova riječ svojstvena samo muzičarima-tezga, ili onim nakupcima na pijaci... dakle ti i takvi, koji nisu "doživotni", već su obični smrtnici, koji se izbiše iz cipela sa svojih bijednih 507 km mjesečno, opaka sramota...

No nema veze, progutaćemo i to, jer u poslednje vrijeme, nas više ništa "nemre" začuditi, jer smo progutali, i čini mi se uspješno svarili, sve silikonske i kolagenske napucane blondinke, klonirane Cece, te odgledali vrhunske privatne "uradke" čedne Severine, manje profesionalne Suzane Mančić i Nives Celzijus, sav taj bućkuriš više nam nije stran.

Prođoše i zabavice-imena Eurosong BiH, Hrvatske te žalosna joj majka Serbije i Montenegro.

Naime gledali smo klonirane Joksimovićeve, bez originalnih ideja svi su pokušavali uzeti nešto, što je bilo dobro i "in" protekle godine, a ove bi moglo biti samo pase... doduše Boris Novković se drzno, pa je "posudio"" i stih pokojnog Neše Leptira, samo što jeleni vise nisu jeleni, već se ko zna iz kojeg pravca pojavise vukovi... odvratno i bljakavo zvuče, al vrijeme je da i veteran Boris Novkovic, koji ništa sem Tamare ne može upakovati u hit, postane dio evropskog cirkusa, no ima Boris ćaleta, koji kao Srbin još u Hrvata ima kredita, tamo neke godine kad se pjevalo Danke Deutschland...
Iskreno začudih se ja u nas Bosanaca, svi smo bili potpuno uvjereni da će iz Bosne putovati neko iz reda "zloglasnog" srpskog naroda, ili će biti Tinka Milinković i (njena upitna magistarska operska titula), i još jedan veteran - uvijek u pokušaju da ode u Evropu Igor Vukojević, koji sebe još nije pronašao stilski, stalno čovjek luta, malo je vozio rnr, potom ćirilicu, a sad je u etno fazi. No iznenađenje je bilo vrhunsko, ponovo Hrvati, zgodne, plave, obrazovane, i uz to, Feminnem, uzgred rijetko da znaju tako dobro pjevati.
Radila sam kratak intervju sa njima, doduše jedna od njih je teškom mukom izdržala, a za cijelo to vrijeme, smazala je obilato cijelu porciju, vlastitih nokata, mislim da se zove Neda i ubitačno je nervozna osoba.
Toliko o njima.
Ono što mi se učinilo najinteresantnijim, jeste Beovizija.
Nigdje zemlje do Srbije... Samo u Beogradu može Seve hodati obučena u majici sa likom voljenog joj bivšeg predsjednika Tuđmana... kojeg uvijek obljubi, baš u tom gradu, prkoseći valjda onima koji stalno potenciraju priču da je ona zapravo srpkinja... koja često posjećuje svoje rođene sestre u Beogradu.
Samo se kod Srba dočekuju oni koji im vraćaju pokličem na košarkaškom terenu "Kolji Srbe" i već isforsirana i dosadna "za Dom spremni", no izgleda da su došla novija vremena, jer sada su iznjedrili novog neprijatelja - Crnogorce. Jer poznato je svima, da smo se prvo međusobno počeli šamarati i prozivati na sportskim manifestacijama, jedni drugima poželjeti mamicu u onu stvar, naprasno otkazivati muzičke i kulturne događaje.. i na isti takav način kroz spot i muziku spajati, ali čini mi se samo prividno, jer kako reče nedavno Arsenije-Arsen Dedić , njegovo gostovanje u Srbiji nije emotivnog, već poslovnog karaktera, što drugo reći za čovjeka koji je na "zlom putu", i koji nije nostalgičan za bivšim nam režimom, već za boljim vremenom... Neće bedasti Srbin nikako da shvati, da mu nije mjesto van Srbije, jer zaboga, mnogo je lakše trpati tuđe smeće u svoju avliju, dok za vlastita g....a nije predviđeno mjesto na vlastitom otpadu.

Pitam se samo šta će se desiti u Srbiji, vjerovatno će se na kraju, sukobljavati između stambenih blokova, jer će ostati i bez Arnauta, Mađara, Crnogoraca...

Ali i u toj i takvoj Srbiji, tačnije u Vojvodini postoji jedna žena, ne pretjerano lijepa, ne pretjerano zgodna, sa prosječnim glasom, ali koja je trenutno broj Jedan, Hrvati imaju Seve nacionale, a srbijanci Natu nacionale. Prsa u prsa. Seve sa Tuđmanom, Nata sa Slobicom na junačkim grudima.

Po prvi put, više nego uspješno imidžom plavog anđela, u čednoj dugoj haljini, predstavila se na Sunčanim skalama u Herceg Novom, odmah nakon istog uspješnog nastupa, kontaktira sa Boškom Jakovljevićem, koji je upoznaje sa mnogo "važnim" ljudima.
U početku dozirano, a kasnije sve više je naglašavala svoju seksualnost, ali moram priznati, iz vizure zene - nikad vulgarno, već je to uvijek znala upakovati na pravi sofisticiran način, a to je svakako bio pravi, ženski osmišljeno lukav plan, da upozna najmoćnijeg covjeka Novog Sada i Vojvodine - Koleta.
Razlika od očiglednih 20 godina nije bila bitna, jer ljubav može sve, a novac čini čuda, i tako da mala princeza, postaje, nenamjerno, nacionalna heroina, a cijela nacija je prosto patila prilikom svakog novog raskida od dobrodržećeg Koleta, no pošto je Kole čovjek od biznisa, vrlo je brzo shvatio, da je mala zlatni rudnik, i da u nju valja "ulagati".
I jeste, Nata je snimila tri albuma (studijska) za najjaču muzičku kuću City records, okupila najbolju ekipu muzičara, koji su njen poslednji album Stereo ljubav, producirali do savršenstva, Nata je snimila i najbolje i najskuplje spotove, prva pokrenula trend ličnog stiliste, kao nekoć Zeljko Joksimovic, ličnog tjelohranitelja.
Uspjela je slatka Nata, pobogatiti "duhovno" svoj privatan život, diplomirala je "čak" desetkom na Višoj trenerskoj skoli, kupila ogroman stan u strogom centru Novog Sada (djevojčica se lijepo snašla), vozni park obogatila najjačom mečkom, no nekretnine ostadoše, a veza je pukla...
Ostavila je starijeg super bogatog biznismena, a osvojila mlađeg i privlačnog sportistu Danila Ikodinovića, plava, a pametnica, prvo se obezbjedila finansijski, a potom nadopunila emotivno..
No i na kraju, naša junakinja kaže, da je sve postigla vlastitim - teškim radom, i talentom, u talenat i težak fizički napor ne sumnjamo.
Iskreno, nisam uopšte ljubitelj takvih pjesmičica i albuma, ali ono što joj se mora priznati, jeste da sve od pjesama do video - spotova urađeno vrhunski, da je album Nataše Bekvalac, zasjenio Severinu (koju bjesomučno reklamiraju - al je propast, no oprošteno joj je, jer ipak je prošle godine iznijela na svojim nejakim plećima, na palubi malog brodića, u jednoj jadranskoj uvali, mnogo veći i mnogo jači teret), niti ostali ekskluzivci nisu nisu opravdali novim albumima stečene pozicije, u istu kantu za otpadke možemo odložiti: Merlin, mada mi uopšte nije jasno zbog ili radi čega je dobio šest Davorina, jer mu je poslednji album prepun krša, ali kao da je snimljen negdje u Saudijskoj Arabiji, prepun je islama... Magacin, i Hajrudin Varešanović su tanki, ponavljaju se...
Mnogi su zapravo i sumnjali, da Nataša neće imati hit na novom albumu, kao što je to bila pjesma Mali signali, no ovim poslednjim je potukla sve, i ostavila da joj gledaju u leđa, kilometrima iza nje...
Za sekundu sam se dotakla "prestižne" nagrade Davorin, u zemlji gdje je prosječna plata minorna, i gdje ne postojni riječ glamur na karti svijeta, bespredmetno je i praviti, takav tip manifestacija, koje jesu, samo vjestačka, na silu stvorena predstava, od istih pretplaćenih imena, do potiskivanja onih koji se ne uvlače, ili ne lobiraju... Pitam se gdje je ove godine u nominacijama Boris Rezak, dijete ovog grada, snimio je jedan od najboljih albuma, za City records, izuzetan vokal, normalan, nefemeniziran pristojan mladić, ali izgleda da je takvo vrijeme, da za prave nema mjesta, na ovim prostorima, ili je njegov najveći problem, što se nije uvlačio određenim osobama, čije se "sluša"... Maja Tatić sa slabo-prosječnim albumom je izgleda shvatila foru, pa je sa lokalnim frajerom, i vječno problematičnim Tifom snimila, duet, i natjerala, ljude iz Federacije da je zgotive, u šta sumnjam, ali neka bude.
Iskreno žao mi je Rezaka, ali je od Maje daleko ispred... Borisu je izgleda šteta što ima dugogodišnju djevojku, i što nije muška sponzoruša, i u sve jačem gay lobiju, ali čovjek je na prvom mjestu rijetko sa obrazom... i to više cijenim od svih ostalih sumnjivih nagrada, sa imenom legendarnog Davorina Popovića... A eto Majica je dobila tri Davorina... Nešto mi miriše da bi naša Majica, uskoro mogla mijenjati mjesto boravka, nakon Kariba, Banja Luke, da li je izgledna nova destinacija, Sarajevo...
Do bola pozitiva Edo Majjka osvojio je tri Davorina, čini mi se malo, jer opet je jedan od najboljih i najiskrenijih muzičara, što je danas rijetkost, čovjek je prosto takav, a rijetko je omiljen i od nas, koji nismo skloni hip-hop i rep ritmu, a još ću ga više poštovati, ako sam sebe ispoštuje i ne ode u Beograd, jer kao što je i sam jednom izjavio, da mu svirke u Beogradu trenutno ne padaju napamet, sve dok tamo budu rušili džamije... jer više nije bitno šta izjaviš, već da li dovoljno duboko i čvrsto stojiš iza svojih riječi.

Dobra vijest za Sarajevo 15.6, za Zagreb 21.6 i za Beograd 28.6 jeste koncert Bijelog dugmeta, veliki svakako, jer bile su potrebne godine, i godine da se vrate oni koji sad u ovom trenutku mogu napuniti stadione, dvorane i beogradski hipodrom... I to Tifa i Alija-Alen pjevaju za Vidovdan u Beogradu... ali zato pare ne pitaju za vjeru, naciju... Iskreno na koncert neću ići niti zbog jednog, niti zbog drugog, već zbog prvog Željka i zbog lafčine Bregovića, koji zna namirisati vrijeme i trenutak za novi pravi biznis, a sve je to Lova, zveckaju vjekovi bez buke, glupa crvenkapo iz bajke, ti još ne znaš da su vuk i lovac koplani jedne iste majke...

SANJA S. NIKOLIĆ

ARHIVA KOLUMNI:

KONCERTI U BANJALUCI, SEVERINA I EU NOGOMET, by: SANJA S. NIKOLIĆ, kolumna no. 22, 16.7.2004.

EUROSONG 2004. & LANE JOKSIMOVIĆ, by: SANJA S. NIKOLIĆ, kolumna no. 21, 27.5.2004.

ŽENE I MUŠKARCI, kolumna no. 20, 10.5.2004.

DEPRA I ZIMSKI SAN, no. 19 , 28.4. 2004.)

ČKALJA I ILEGALCI-OČAJNICI, no 17, 30.10.2003.

CECA, NOGOMET I HR IZBORI, no 16, 16.9.2003.

MORE, BOLNICA, EKOLOGIJA, NOVOGRADNJA, no. 15, 12.8.2003.

MORE, MISICE, CECA I BARE, no. 13, 27.7.2003.

PARTIBREJKRESI, PAPA, CUBISMO I OSTALI U BANJALUCI... no. 13, 12.7.2003.

BANJALUKA art&music news no. 12, 31.5.2003.

BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)