ASIAN DUB FOUNDATION

Punkeri iz džungle

Sve se savršeno poklopilo. Ja sam počeo intenzivnije slušati reggae i postajalo je malo dosadno. I onda, na blef, samo zbog atraktivnog imena koje privlači ne samo reggae početnike, posuđujem od prijatelja "Rafi's revenge". Huh, kako mi je to sjelo! Naxalite!! Totalno moderno, nabrijano, s daškom orijentalno/indijskog, a maštovito. Vjerujem da i mnoge od vas privlače imenom i da ste čuli/čitali o njima panegirike. Zato ću samo malo o činjenicama, umjesto uvoda.

Radi se o skupini Indijaca rođenih u Engleskoj, koji su '93. počeli unutar organizacije Community Music sa organiziranim osvješćivanjem azijske manjine u Londonu, ono, tečajevi, tribine i anti-rasistički koncerti i zabave. Malo po malo, Dr Das, Deeder Zaman, DJ Pandit G primaju na gitari Chandrasonica i Sun-J, ulaze u studio i rezultat je "Facts and Fictions". Objavljuju ga 1995. i počinju s live nastupima širom Engleske gdje publika&kritika ne primjećuju o čemu se radi.Na sreću, multirasna Francuska pruža im utočište i mladi Francuzi prvi prihvaćaju genijalce iz Engleske. Uopće mi nije jasno kako su hitovi kao "Witness" ili "Rebel warrior" mogli proći nezapaženo. Tako svježe ideje nisu baš bile česte, a ovi su se raspadali od energije koja pršti iz svake stvari s tog fantastičnog Pisma namjere. 1997. objavljuju drugi album nazvan "R.A.F.I.", a onda uskoro i njegovo reizdanje "Rafi's revenge" u ostatku Evrope, koja tek tada počinje uzimati za ozbiljno ADF željne akcije. I to, zamislite, zahvaljujući Primal Screamu koji ih pozivaju na britansku turneju. Dalje su sami znali.

Naravno, takve maštovite i nabrijane stvari praćene uvjerljivim live izvedbama svi su vrlo brzo zavoljeli. Koncerti su sve češći, sve bolji, njihova angažiranost privlači sve više i sve različitijih ljudi i ADF postaju prvorazredna atrakcija. Njihova kombinacija jungle/breakbeat osnove, reggae bas dionica, nabrijanih tekstova o rasnim problemima odsvirana energijom ponajboljih punk bandova napokon je pronašla put do krajnjih potrošača. S druge strane, zanimljiva je ta njihova osviještenost i spremnost da u svakom trenutku podjednako istaknu svoje podrijetlo kao i glazbene afinitete. Njihovo agitiranje da se oslobodi Satpal Ram urodilo je plodom i gotovo svaki politički istup pozitivno je završio. Nastojanja da obrazuju i osvijeste mlade Azijce u Engleskoj, otprilike onako kako su Public Enemy iskoristili moćno oružje svojevremeno, stvorila su od njih osim prvorazredne koncertne atrakcije žestoke i moderne političare spremne boriti se za Svoju Stvar.

Početkom 2000. izlazi dugo očekivani treći album jednostavno nazvan "Community Music". Nije ispunio očekivanja, što se autorsko/glazbenog dijela tiče nije donio ni blizu uzbudljiv materijal kao prethodnici, ali oni su došli na MTV, odličan spot primijetili su i oni koji zadnji uskaču na njihov vlak i kupuju kartu u jednom smjeru, puno mojih znanaca (pravovjernih rockera) je u roku od 2 dana spržilo sve što se nabaviti da, a to nije baš čest slučaj.

ADF su postali dio općepriznatih mladih snaga i kao da ih se to nije previše ticalo. Ne, nemojte me krivo shvatiti, nije to loša ploča, ali nekako smo očekivali više. A možda su baš to i htjeli, sve one trube i violine se uvijek ubacuju kad bend odluči "okrenuti ploču" i praviti muziku kakvu voli, to je dobro znano iz povijesti. Uglavnom, danas su ADF rado viđen gost na gotovo svim meridijanima, njihovi singlovi i albumi iščekuju se s nestrpljenjem, a koncerti su rasprodani. Za početak posjetite odličnu stranicu i prijavite se na listu za dobivanje vijesti, vidjećete da momci ne odmaraju previše.

Nemojte ih propustiti 6.12. 2001. u zagrebačkoj Tvornici, nema puno ovakvih bendova i za par godina će vam razlog koji ste naveli kao ispriku za nedolazak biti smiješan...

Toni