PETRA NOVAK
 

PETRA NOVAK OBJAVILA ROMAN "ALEJA KESTENA"

16-GODIŠNJA SPISATELJICA IZ KRAPINSKIH TOPLICA


Petra Novak najesen (2004.) će u treći razred jezične gimanzije u Krapini. Živi s roditeljima i bratom u obiteljskoj kući u Krapinskim Toplicama. Svoju prvu knjigu "Aleja kestena", roman za mlade, u stilu najdražeg joj autora R.L. Stinea, najpopularnijeg američkog pisca za mlade, pisala je godinu dana. U njemu na 134 stranice pokazuje život osnovnoškolaca, njihovo skretanje s puta i ne baš uvijek idilične stvari. Roman ne završava klasičnim happy endom, nekoliko likova čak i strada, što navodi ostale junake romana, posbeno glavnu junakinju Martu, da razmisle o svom životu i promijene ga.

Roman je pitak, lako čitljiv, sa dogodovštinama školaraca većinom van škole - maturalac, tulumi, zaljubljivanja i odljubljivanja, zabavljanja - opijanja i drogiranja bilo u parku, kući ili čak u kafiću. Roditeljima bi roman mogao ostaviti veliki upitnik na licu, a neke bi pročitane stvari mogle mnoge navesti da se zapitaju - pa kako osmašima netko može u kafiću natočiti pivo, a kamoli neko žestoko piće?


Roman je grafički uredio "Mit studio", lektorirale su ga Sonja Kuštan i Željka Filipaj, a u nakladi od tisuću primjeraka tiskao ga je slovenski "Formatisk".

Nakon mlade pjesnikinje Petre Ivić iz Kumrovca koja u sedamnaestoj godini ima već objavljene dvije zbirke pjesama, uz roman Petre Novak možemo reći da za književnu budućnost u Hrvatskom zagorju ne moramo brinuti. U kraćem intervjuu donosimo Petrina razmišljanja:

 

Otkad se baviš pisanjem, otkud poriv za pisanjem?

Iskreno moram priznati da sam cijeli život okružena knjigama u kojima, na neki način, pronalazim izvor svog nadahnuća. Mislim da je to glavni razlog koji me potaknuo na pisanje i koji mi je, mnogo puta, pomogao da svoje misli pretočim u rečenice.

Gdje si sve objavljivala dosad?

Do sada nisam imala mnogo prilika u kojima bih mogla pokazati svoje sposobnosti jer se mnogim ljudima nije sviđao moj način razmišljanja, tj. moj pogled na svijet i na sve što se događa oko mene. Objavljeno mi je nekoliko sastavaka u školskom listu, ali smatram da to nije bilo toliko važno kao ovo sada.

Imaš li podršku u školi, obitelji?

Moram priznati da imam veliku podršku u školi, a naročito u obitelji. Kad sam počela pisati knjigu, ljudi nisu tome pridavali veliku važnost i to su smatrali nebitnom točkom moga života. Svojom upornošću i potporom roditelja, uspjela sam napraviti nešto o čemu neki ljudi mogu samo sanjati i tragati cijeloga života. Kada je knjiga otisnuta, potporu sam dobila i u školi, ali i u svim ljudima koji me okružuju i do kojih mi je stalo, jer iskreno da kažem, danas je zaista rijetkost da mlada osoba poput mene napravi nešto ovako veliko.

Sad ćeš u treći razred, planiraš li već što ćeš upisati, na koji ćeš fakultet?

Ja zapravo cijelo svoje školovanje pokušavam usmjeriti prema nekom cilju, prema nekoj točki koja će me usrećiti i pružiti mi neko posebno nadahnuće. Smatram da svaki čovjek u svom životu treba raditi ono što voli i pronalaziti sebe u onome što radi. Nakon završetka srednje škole, namjeravam upisati novinarstvo jer mislim da su sve moje ambicije usmjerene u tom smjeru, a kad malo bolje razmislim, to je zapravo ono što volim, pisanje i komunikacija s ljudima.

Koji su ti uzori u pisanju, što voliš čitati?

Iskreno moram priznati da zapravo nemam uzore jer smatram da svaki čovjek treba biti sam sebi uzor. Ne znam zapravo u čemu ja pronalazim izvore svojih nadahnuća. Volim knjige koje prikazuju život onakav kakav jest bez uljepšavanja, i knjige koje govore o mladim ljudima. Najviše me se dojmila knjiga "Mi djeca s kolodvora ZOO" koju sam pročitala i nekoliko puta i preporučila bih ju svima jer ona je zaista jedno ogledalo svih onih loših stvari koje ti se mogu dogoditi kad si mlad. Isto tako me se veoma dojmila knjiga "Lovac u žitu" koja je neka blaža verzija kolodvora ZOO, ali još uvijek s onim nekim posebnim prikazom života.

Kakvu glazbu slušaš?

Glazba koju slušam zapravo se ne može definirati, ali sve je na neki način usmjereno prema metalu i rocku koji se mnogo puta ne sviđa ljudima, ali u meni budi nekakav poseban osjećaj koji me smiruje i nadopunjuje. Svakog dana pronalazim neki novi bend koji mi se sviđa i koji zadovoljava moje kriterije, a u posljednje vrijeme to su Korn, Placebo, Soulfly, Slipknot, ali i oni legendarni, tipa Nirvana, Metallica... Kao što sam već rekla, ne znam gdje pronalazim izvore svojih nadahnuća jer to su trenutci u mom životu koji dolaze sami od sebe.

Promocija knjige bit će najesen, što se sve priprema za promociju?

Ja i ljudi s kojima radim, prvenstveno želimo napraviti nešto što nije uobičajeno i nešto što će se svidjeti mladim ljudima. Ne bih se željela zalijetati, ali samo mogu spomenuti da će promocija biti totalno otkvačena na kojoj će svirati mladi demo bendovi. Mislim da je to dovoljno za početak.

Pišeš li već sljedeću knjigu, o čemu će biti?

Da, počela sam pisati drugu knjigu koja će, na neki način, biti nastavak prve, ali u potpunom drugom svijetlu. Prvenstveno želim da mi druga knjiga bude što bolja i pošto znam što mladi vole, pokušat ću okrenuti temu u tom smjeru. Ne bih željela govoriti o sadržaju knjige jer onda to neće biti iznenađenje... samo mogu reći da je njezin naslov "Susret s prošlošću".

DARKO CIGLENEČKI

(prvotno objavljeno u ZAGORSKOM LISTU)