Varaždinski kauboji još uvijek jašu

 

Braća Bađun, Boris i Ivica, voditelji emisije “Obračun kod HR korala” (OKHRK), organizatori koncerata, novinari (Heroina Nova, VŽ vijesti, ...), lideri bendova (Inje na cvijetu badema i Dobri duhovi), roditelji, te vjerojatno TV voditelji i djedovi, odlučili su za potrebe ovog fanzina, a povodom 250. emisije OKHRK (29. 10. 1998.) reći pokoju dobru i produbiti Vaše znanje o njihovim “izvanškolskim” aktivnostima. Pa pročitajte što su rekli Predragu Brleku (brlekpredrag@altavista.net)...

 

Iako je malo vjerojatno da postoji netko ko prati HR-rock scenu, a nije čuo za Braću Bađun i OKHRK, bilo bi dobro da za početak predstavite sadržaj emisije ?

    I & B: Uređujemo i vodimo glazbenu radio-emisiju kod koje je osnovna stvar – domaća glazba, “neovisna i manje neovisna”. Dakle, emitiramo sve kaj se može smjestit u te okvire, koji su prilično rastezljivi. A sadržaj je opće poznat; predstavljanje novih albuma (vrlo često i prije no što se isti pojavi u prodavaonicama nosača zvuka, prije službenog izdavanja), upoznavanje s demo-bandovima, najave koncerata, razgovori s domaćim autorima i izvođačima... Generalnog koncepta nema, možda bi najispravnije bilo reći da furamo “koncepciju bez koncepcije”, što se pokazalo kao prednost zbog jednostavnog uvođenja promjena u svaku od novih emisija – zna se jedino da prvu pjesmu u emisiji nikad ne najavljujemo. Sve nakon toga ide kuda nas već emisija ponese i odvede, a to su često jako čudnovati putevi.

Počelo je “davne” ’93, a evo nas sad kod 250. emisije, kaj je za naše prilike jako puno. Da vam je neko tada rekao “Vidimo se za pet godina na proslavi 250. emisije !”, kaj bi mu rekli ?

    Prvo bi mu rekli - Kaj si buš popil?! Krenuli smo sa željom da napravimo onakvu emisiju o domaćoj glazbi kakvu bi sami htjeli slušati na radiju, a s vremenom... poistovjetiš se sa time kaj radiš, uđe ti totalno pod kožu, i – ne želiš ili ne možeš prestati! To ti je isto ko i sviranje u grupi. Kad jednom uhvatiš onu vibru “pružanja” rock´n rolla, bilo s pozornice ili ispred mikrofona u radiju, teško se ostaviti tog lijepog osjećaja…, ne?! Lijepo je na kraju svake emisije reći:- evo ljudi, to je bilo to, nadamo se da ste i vi s druge strane uživali isto ko i mi. Daješ i vjeruješ da je to dobro! Plaćamo pijaču onome ko bu rekel “Vidimo se za pet godina na proslavi 500.-te emisije”, pod uvjetom da se to i ispuni!

Evo, nek budem ja taj prvi, pa kaj bude. No s obzirom da taj put nije bio i nebude lak (promjena četiri radio stanice, nabavka materijala i dr), da li ste koji put pomislili ostaviti sve to i otići, recimo, u zabavnjake ili bar densere ?

    Par puta smo namjeravali prestati, najviše zbog neodgovarajućih odnosa između radio-postaja na kojima smo radili i naše emisije, u smislu neadekvatnog tretmana ili “ne kuženja” svrhe onog kaj smo radili, pa do toga da naš, nekad strašno velik trud nije bil bar djelomično “nagrađen”. A onda ti onaj crv iz unutrašnjosti ne da mira, zasvrdla po tebi i uvijek si sam pronađeš nekakav razlog za nastavak rada. U kratkotrajnim prekidima emitiranja OKHRK-a unatrag pet godina, kad bismo u terminima emisija ostajali doma, zvali smo se telefonom ili smo se našli i shvatili smo da nam je teško bez tih trenutaka koje smo doživljavali uz emisiju. Osjećali smo se prazno... Mislimo da se tog virusa kojeg glazba općenito nosi u sebi, vrlo teško osloboditi. Stoga su nas svi naši prekidi i razočaranja, frke… ipak danas doveli do 250-tog emitiranja. Iz nedaća smo izašli još jači. Ako bi ikad nešto mijenjali -- zabavnjaci ili nekaj slično NE, jer je jasno da nemaju iskrenost i snagu koju u nama može pobuditi rock’n’roll i sav koloplet okolnosti vezan uz njega. U našem gradu nedostaje rock’n’roll zbivanja, e, zato ćemo se bar mi baviti time, na način kojeg dobro znamo, a to je emisija OKHRK i rubrika OKHRK u Varaždincu.

Kakva je suradnja sa izdavačkim kućama ? Vjerujem da se baš “ne trgaju” da vam šalju materijale ?

    Onak kak bi to trebalo biti ide s Jabukatonom, odlično surađujemo i s Bobom Kovač iz Dancing Beara, Damirom Prđunom iz Anubisa, sjajnim čovjekom Zdenkom “Slušaj najglasnije” Franjićem i Monikinom FV Založbom, a konkretno i korektno nam se dostavljaju snimke iz Dirty Old Town, Earwing Records, i na privatnoj bazi, dakle od samih izvođača. Snimke koje dobijemo od samih izvođača su nam posebno drage, jer od njih, npr., dobivamo i raritetne snimke, nemiksane stvari, nekakve ograničene tiraže, koje su u većini slučajeva vrlo zgodne kako nama osobno, tako i za predstaviti. Za ostale se snalazimo... Uglavnom, ti “ostali” se stvarno “ne trgaju”, možda zato kaj im nije interesantno slati nosače zvuka nekome izvan Zagreba ili Splita, “nekakvoj” emisiji s lokalnog radija odn. rubrici lokalnih novina, a mi opet jednostavno više ne želimo nekoga navlačiti za rukav. Ipak, i ovak kak je, možemo biti ponosni na činjenicu da je naša adresa u mnogobrojnim rokovnicima i adresarima rock djelatnika. Ako netko pošalje – OK, ako ne, ko mu je kriv kaj ga nebu u OKHRK-u. Sad smo, nakon 5 godina, valjda i mi nekakve face, ne?

Ja bi to ovak formulirao - “Ako netko pošalje - OKHRK, ako ne - OK”. No idemo mi dalje. Uz radijsku promociju, bavite se i organizacijom koncerata. Kroz vaše ruke prošla je hrpa bendova, od malih do velikih. Kakvi su daljnji planovi na tom području ?

    Trebamo vremena a trenutno ga nemamo, niti ga bumo imali u skorije vrijeme. Ako nekaj radimo to hoćemo napraviti onak kak treba, a sljedećih barem godinu dana ne vjerujemo da bumo stigli nekaj organizirati. Jednostavno, uz neke životne prioritete koji ti zauzmu vrijeme, kao obitelj, posel, gorice, i još par sličnih “sitnica”, ono kaj ostane taman je za jednom tjedno napraviti dobru emisiju i napisati dobar tekst u Varaždincu. No, kao što je stari mudrac rekao – “nikad ne reci nikad”, možda već sutra situacija bude drukčija.

Svojim angažmanom puno ste pomogli i VŽ-rock sceni, pritom mislim prvenstveno na kompilacijski CD “VŽ-ROCK VEČERI”, koji je izašao u suradnji s “Bang Bang Records”. Da li je taj CD napravio ono što se od njega očekivalo ?

    Ostao je kao trenutak povijesti jednog posebnog razdoblja varaždinskog rocka i tek kad netko iz Varaždina ili bilo kojeg grada u Hrvatskoj napravi CD poput ovoga, predstavi gradsku scenu poput nas, onda ćemo moći krenuti u usporedbe. Ako se pažljivije posluša taj CD, točnije njegov sam završetak, zadnjih par sekundi, jedan glas kaže – “i,…to bi bilo to”. Poslije još slijede riječi “idemo dalje…”…To su glasovi publike s tadašnjih koncerata u Varaždinu. To su glasovi tadašnjeg vremena koje je Varaždin kao grad u kojem se svira RNR tada imao. CD je iznimno dobar, kao što je iznimno loša bila distribucija, reklama i tretman izdavača “Bang Bang-a”, i da je ta strana kvalitativno slijedila onu sadržajnu, danas bi Varaždin imao nekoliko grupa s albumima za “velike” domaće izdavače. S te strane se nije dogodilo ono kaj se trebalo. Dodaj tome nejedinstvo među grupama, “zelen” i naivan pristup u našem entuzijazmu i ..., ma, ne treba dalje nabrajati... Ali, kad ga i danas stavimo u playera – među 10 je najboljih albuma koje smo ikad slušali. Objektivno i subjektivno. Po svemu je strahovito dobar, i to će se pokazati vremenom, a ona druga, pokretačka strana je nažalost izostala.

Koliko je trenutno aktivna VŽ-rock scena, jer imam osjećaj da je nakon izdavanja tog CD-a pomalo zamrla ?

    Sudeći po broju koncerata i kontaktima grupa s nama – vrlo je tiho. Ima grupa, radi se nešto, no osnovni je problem nedostatak ozbiljnosti u pristupu i načinu rada. Ako je dovoljno mjesec dana vježbati, nastupiti ispred tridesetak svojih ljudi i postati značajan gradski band, onda neka svi oni koji drugačije rade, zajedno s nama, pokupe prnje i oslobode prostor takvima. Pa da vidimo kaj bu se dogodilo. Puno toga nije onak kak bi trebalo biti...Nadalje, realnost je ta da u Varaždinu nema prostora za svirku ili ih u rukama drže ljudi koji ne mare za takve stvari. S treće pak strane, danas je nekak došlo takvo vrijeme da odlazak na koncerte više nije toliko popularan kao nekad… Općenita situacija ne ide u prilog entuzijastima formiranima u bilo kakve autorske, glazbene, kreativne grupacije. To je loše i na globalnom hrvatskom planu. Ne postoji potražnja, pa je ponuda slaba i obratno. Sve je to jedan zatvoreni krug. Još davno je dobri duh grada Varaždina Ivanu Padovcu govorio o cikličkim krugovima vremena, pa, tko zna – možda u kojem od slijedećih vremenskih krugova situacija bude drugačija. Trebalo bi sresti tog duha pa ga pitati. Nama se (za sada) još nije obratio.

Sljedeći korak trebala bi biti televizija ?

Imamo neku vrstu ponude, riječ je o varaždinskoj televiziji. Naša ideja je – preslikati radio-emisiju na televiziju, što će reći da bi se mi kao voditelji trebali uglavnom čuti a ne vidjeti, odn. što manje se nalaziti u kadru a dati što više vremena i prostora onome kaj želimo predstaviti. Koliko će to ići – vidli bumo. Mislimo da bi u svakom slučaju bilo vrlo zanimljivo raditi takvu emisiju na TV mediju, a i zahvalno za lokalne grupe.

Još je prerano za sumiranje ovogodišnjih diskografskih izdanja, međutim da li ima netko ili nešto kaj bi se već sad moglo istaći kao “najbolje ove godine” ?

    B: Po meni, do sad je bila vrlo, vrlo loša berba. Bilo je nešto dobrih izdanja, Stella Maris, Majke, Urban, možda bih kao najbolje izdvojio najprije 2. bombardiranje New Yorka, sa jednom posebnom gubitničkom atmosferom i Zdenkovim marginalizmom. Nekak mi miriše da će se tek od listopada pojaviti nešto stvarno dobro!

    I: Meni ipak više smrdi da baš i neće!

Kaj slušaju Braća, onak, za po doma ?

B: Slušam svojeg dvogodišnjeg klinca, a kad mi ostane vremena prvo ono staro kaj volim – The Doors & ZZ Top, pa preko manje starih Buffalo Tom, Dinosaur Jr, Violent Femmes, Husker Du, firehose, The Smiths, REM, RHCP, Cure, The Cult... evo, to je prvo čega sam se sjetil, da sad ne nabrajam po cijeloj strani, pa do svega novoga kaj mi padne pod ruku (hvala, Pedo, na dijelu tvoje audioteke), od čega me zadnjih 2-3 godine nikaj nije onak zapraf “strefilo”. I, jasno, SVE domaće, prema kriterijima naše emisije. TO JE NEKA VRSTA PROFESIONALNE DEFORMACIJE.

I: Ja slušam isto sina, ženu, roditelje i starijeg brata. Znači od bandova sve kaj je Boris rekel. U zadnje vrijeme ostalu glazbu (nekakve novitete sa svjetske scene) zbog nedostatka vremena (valjda se zemlja počela brže okretati) najviše slušam u autu. Od “domaćica” dosta sam slušal za sada još neobjavljeni album grupe “Kaotične duše”. Ako on bude objavljen ove godine, onda je on moj favorit za odgovor pod brojem 8. ovog razgovora.

Za kraj, poruka slušateljima i čitateljima ovog fanzina ?

Prvo, pozdrav donjostubičkoj Braći Ciglenečki – neka nas je takvih čim više! Svim čitateljima - slušajte našu emisiju ako vam prijemnici dozvoljavaju (na Radiju 042, 96,5 Mhz, četvrtkom od 19,00 do 20,00 sati), posjetite nas na http://www.banka.hr/people/bbadjun, šaljite nam snimke ako ste muzičari i dobro otvorite uši. Ono kaj vam u glavi napravi “Z’brda Z’dola” efekt je ono pravo! I, nek je zdravlja!!!

 

Ako je sve ovo nekog zainteresiralo, bez obzira na spol i dob, a još ne zna kako doći do Braće Bađun, evo i kontakta:

Boris i Ivica Bađun

OBRAČUN KOD HR KORALA

Trakošćanska 24

42000 Varaždin

http://www.banka.hr/people/bbadjun

e-mail: bbadun@banka.hr

ivica.badzun@hpt.hr