MESSERSCHMITT - Ponovo uzbudljiva vožnja

Mi, Vinkovčani, smo mislili da je naš Saloon bio centar svijeta, a da su Majke najbliže nekom bendu iz Detroita što je "naš čovjek" mogao prići. Sve dok nisu donijeli ono "Bombardiranje New Yorka", i kad je došlo poslije SKOL, do one "Have A Little Faith In Me". I onda onaj videosnimak sa YURM-a, jebote!! Pa Onu ploču, sa onim sjajnim omotom, sa onako "zdenkovski" zamijenjenim stranama, ali sa onakvim saundom... Da, dragi čitatelju, ja sam obožavatelj i neobično mi je ukratko opisati sve godine koje sam proveo uz snimke Mire Kusačića&Co. Osobno, ne vjerujem da će ikada neki "naš čovjek" uspjeti snimiti i otpjevati onako nabrijane stvari. I, jedva čekam da ih neki 12-ti put vidim uživo, makar i kao trio, makar i kao Dr.Feelgood inačicu, zato što znam da će odsvirati "Today" ili "Crossroads Blues", pjesme koje me već godinama razvaljuju...

Miro, kako si? Čime se baviš ovih dana...
Thanks na pitanju. Pamti se i gore. U speedu smo sada s ovim CD-om, uvježbavanjem koncertnog materijala, pa se ne dam uvući u sveopći hrvatski bed. Pokušavamo naći kakvog klinca freak-a, da nam snimi nekakav spot za 100 EUR, ali mislim da su takvi izumrli. Za neku facu nemamo novaca, a i ne znam tko je faca.

Koliko ti već dugo sviraš? Kada je sve počelo? Jel ima, ono, neki koncert ili ploča nakon koje si ti odlučio uzet gitaru u ruke...
Sviram otprilike nekakvih 25-26 godina. Sve ti je to počelo onako - isto kao što svi počnu. Pitaš staroga lovu za Strat-a i Marshall-a, onda ti je on da, pa ti skužiš da bolje izgledaš sa Les Paul-om, pa ga onda pitaš za Les Paul-a, pa ti on opet da i svirka može početi. Onda odeš do Trsta, kupiš tri primjerka "Rocket to Russia" od Ramones-a i kada ih izližeš, postaješ kompletni gitarista i definitivno znaš sve što rokenroler treba znati. Nakon toga, kreneš sa skidanjem npr. Heartbreakers-a, MC5, Motorhead-a, Sonics-a, J. L. Hooker-a... skupiš još par freakova koji se lože na isto (ako imaš sreće) i složiš bend. Prvi, pa drugi, pa treći, i tako.

Kako je bilo u Puli tih dana? Ja se jako dobro sjećam VK-atmosfere sredinom 80-ih i situacije u kojoj smo, mi mlađi, uživali. Uvijek je bila ona priča starijih: aaa, da tek vidiš kako je u Puli...
Ma, ja ti se baš i ne sjećam što se sve događalo, jer smo u to vrijeme bili non-stop napušeni i pijani, pa mi je sve u magli, ali znam da smo svirali k'o luđaci svaki dan i nerijetko su nam se probe pretvarale u prave male žurke, jer je znalo biti i do 20-tak ljudi u prostoriji gdje vježbamo, pa onda možeš samo zamisliti kada otčepiš 2-3 Marshall-a u prostoriji 4x5 metara, pa još sve što ide uz to… Madhouse! Znam da je u to vrijeme u Puli bila prava brijačina i svi su svirali - i tko zna, i tko ne zna. Mislim da u to vrijeme i nije bilo benda koji nije prošao kroz Pulu. Bila ti je to velika garaža. Često smo putovali sa Spoons-ima u paketu i bile su to super svirke. Pomalo mi fale te jednostavne stvari. Danas ima isuviše kalkulacija u rokenrolu, dakako, manje-više jalovih... tipa Anđa Marić. Ma koja Anđa... kurčina... Gledaj pak onog nesretnog Bareta... tko zna da li će se jednog dana probuditi na kakvoj krapinskoj popevci, pa se upitati tko su svi ti ljudi oko njega. Nadam se njegovom skorom buđenju. Možda sam grub, ali mislim da sam najvjerojatnije u pravu. Gledao sam one njegove nove nastupe, na kojima je ona ista ekipa kao noć prije na Thompsonu... ma, u stvari, baš me briga.

I onda dolazi neizbježni Zdenko Franjić i bombardiranje NY. Kakve su bile reakcije u to vrijeme, jesi ikad dobio neku ponudu ili nešto konkretno iz inozemstva?
Zdenko se zapravo pojavio prije "Bombardiranja..." Poslao sam mu nekakvu demo kazetu, koju smo snimili u pauzama dok su Spoonsi snimali, i on ti je to - ni pet, ni šest - odmah objavio. To ti je prva kazeta - "Lussy". Navodno se prodala odlično i tu ti je zapravo sve krenulo. Nakon toga dolazi "New York..." i tu su već ozbiljniji snimci na čitavih 4 kanala. Nakon toga slijede prvi intervjui i koncerti van našeg kvarta itd. Nekakvih ozbiljnijih ponuda u to vrijeme nije bilo i bio si sretan kada si mak'o dupe van Pule - to nam je bilo inozemstvo.

Pa onda prva ploča. Kako si danas zadovoljan učinjenim?
Na jednom koncertu u Pauku, skužio nas je neki tip sa bradom, onako - dosta stariji, hoću reći, ozbiljniji, mislim... znaš već - oni za koje nikada ne bi rekao da imaju, na primjer, gramofon - pa nam je, uz čestitke za dobar nastup, ponudio i snimanje LP-a. Mislili smo da se zajebava, pa smo, onako, u zajebanciji, odmah i prihvatili. U to vrijeme ploču nije imao nitko, tko nije bio npr. u Jugotonu, RTB-u ili Diskotonu... Mislili smo da je tip na LSD-u ili tako šta, no pravo iznenađenje je uslijedilo nakon par dana, kada se tip ponovo javio i pitao da li smo već rezervirali studio. Nije nam bilo druge, nego shvatiti tipa ozbiljno i prionuti na posao. Inače, njegovo ime je Željko Jerbić i nismo odavno u kontaktu, ali, ako bude slučajno čitao ovaj intervju, hvala mu, jer, da nije bilo njega, teško da bi i mi sad ovdje nešto razgovarali. Dakle, u ljeto '90-te, u studiju Radija Pule, smo, onako prilično iz šuba snimili "Foxxin". Sedam dana znoja, jeftinog burbona, Marshall-i do daske i 40 stupnja Celzijusovih u studiju, rezultiralo je onime što se na ploči čuje. Mislim da je ne bi više mogli ponoviti. Drago mi je što ploča zvuči svježe i danas.

Slijedi rat, pa drugi album, za Zdenka... Drugi ljudi u bendu. I onda vrlo brzo kraj. Čitao sam priču kako si na zadnjem koncertu razbio svog SG-ja...
'93. godine izlazi drugi LP "Shake That Thing", snimljen na istome mjestu kao i prvi LP, za Zdenkovu etiketu "Slušaj Najglasnije". Prva postava odlazi trbuhom za kruhom, tj. bježi od vojske, ali nalazim nove ljude i ponovo kreću brojni nastupi, te promotivna turneja po Hrvatskoj i Sloveniji, koja kulminira nastupom na festivalu "Fiju Briju". Iste godine izlazi i možda jedini pravi dokument novog hrvatskog rock-a - LP "T.R.I.P. Zone", gdje i Croatia Records priznaje postojanje nove hrvatske scene, gdje se, uz nas, pojavljuju i najjača imena tog trenutka: Majke, Pipsi, Overflow, Spoonsi itd. 1995. godine, lomljenjem ljubičastog Gibson SG-a, na dočeku Nove godine u Puli, završava se kratka, ali, mogu reći, plodonosna karijera benda koji je definitivno pomakao razmišljanja u domaćem rocku.

Tvoji gitaristi ili bivši članovi benda su imali poslije Messerscmitta štošta za pokazat. u kakvom si odnosu s njima danas?
Nisam siguran da je, osim Zhel-a, itko imao išta za pokazati, osim pustih priča i kratkotrajnih projekata. Sa svima sam OK.

U međuvremenu si producirao i demo izvrsnih Res Nulliusa. Radiš i na radiju...
Više ne radim na radiju. Imao sam nekoliko emisija kao što su "Radio Roller" i "Radio Harder" na Radio Puli. Producirao sam demo, ali i ko-producirao album Res Nullius-a "Zdravo je biti divlji". Album se odlično prodao, i to mi je najveća nagrada. Mislim da je bio nominiran za nekakvog njihovog Porina, ako je to neko mjerilo.

"Opyum" je poslužio za zabavu ljeti, ili nešto drugo? Počinješ pjevati i na hrvatskom.
Opyum je bio sastav orijentiran na kućne zabave, po domaćim lokalima i ostalim kultnim mjestima gdje je bila takva brija. Rad benda je bio uglavnom baziran na obradama Blues i R'n'R heroja, dakako ne Deep Purple ili Steppenwolf (svaka im čast)...

I nakon dosta vremena vraćaš se onome što (po mome) i najbolje zvuči: Messerschmitt, sa mrtvačkom glavom i umjesto kostiju prekrižene gitare... Opet odlične obrade.
Tako je, super obrade!

Kakvu muziku slušaš u zadnje vrijeme? Jel ima neki album koji te, ono, baš razvalio?
U zadnje vrijeme slušam "novi rokenrol", barem tako tvrde mediji, mada ja i ne vidim da je tu nešto novo osim produkcije, pa čak ni to. Pa, od ovih novih rokenrol bendova tipa "The Hives", "Black Rebel Motorcycle Club", "The Datsuns"... ništa me nije posebno rastreslo, ali, dakako, drago mi je da se R'n'R vraća.

Koliko pratiš situaciju u HR? Jel ima neki bend da ti se sviđa, kako je u Puli što se toga tiče?
Jako slabo, zato jer sam uvijek na probi kada su na televiziji rokenrol emisije, a ne repriziraju se. Ma, svi su dobri. A, u Puli ti je tako-tako.

(svibanj 2003.)

Messerschmitt kontakt: sasapetkovic@hotmail.com

mene, kao i uvijek na: tonisaric@inet.hr

e-ntervju:

MESSERSCHMITT

(by Toni Šarić,
svibanj 2003.)