ETUI ETUI SONICZOIL
 
RAZGOVOR UGODNI: ETUI ETUI SONICZOIL

Na odličnoj kompilaciji odlične Stain etikete, ni sam ne znam kako&zašto, za uho mi je zapelo elektronsko igranje čovjeka (ili je to avion?) skrivenog pod fantomskim nazivom Etui Etui Soniczoil, pa je na moju pozitivnu reakciju on poslao svoj demo CD, pa sam ja skužio da mu poznam cimera, pa je njihova sustanarka počela svirati s mojim bratom - ne, ne i ne: ovdje se ne radi o nepotizmu, momak je talentiran, maštovit, ima jedino nesreću da se kod nas na takve pokušaje gleda s upitnikom iznad glave. Eksperimentalna elektronika? Crunch? O točnom odgovoru pročitajte u nastavku, a svakako pogledajte na http://soniczoil.blog.hr , još potrobnije...

Etui, kako si ovih dana?
Vrlo fino. Razlog tome je (najvjerojatnije) branje plodova sa stabla spoznaje i performiranje u Ksetu. Drugim riječima: dao uvjet na fx-u i iznojio se predstavljajući ljudima svoje viđenje crunch-showa. Zapravo, ti događaji su se odigrali obrnutim slijedom.

Dvostruki a demo cede, prava rijetkost u nas. Imaš li još materijala, koliko si dugo spremao?
Stvari ovako nekako stoje: ne znam gdje su ljudi koji guraju stvari naprijed, ali meni se vrlo slabo javljaju. Tako ja u toj blagoj nezainteresiranosti, i bez obzira na nju, radim mjuzu a u njoj si postavljam probleme koje pokušavam zaskočiti. Tako dani prolaze. U jednoj radnoj ugodnosti. Ili ugodnoj radinosti.
Kad već pitaš za vrijeme koje sam utrošio na "KA (OVOstrano - ONOstrano)" - moram ti reći da taj album doživljavam kao direktni nastavak na prvi "Blueberry with the coat..." s nekim (i naravnim) razlikama. Tamo me npr. više zanimala atmosferičnost, a ovdje plesnost i, kao najbolji otklon na nju, avangardni electro-skečevi. S tim u vezi, neke su od novih stvari počele nastajati još prije godinu dana, pa sam ih propustio kroz nove naočale i ispao je taj novi dvostruki dugosvirač. Nove materijale sam već započeo, ali to će pričekati dok netko pristojno ne izda ovih 26. dogotovljenih glazbenih numera. Za sada šira javnost može doći do demo/promo/skraćene verije od 5 stvari.

Ne pratim toliko eksperimentalnu elektronsku scenu. Jesam li izabrao pravu ladicu u koju bi te strpali, i postoji li tako nešto u nas, uopće?
Čovjek koji govori o sebi može samo fulati i otići u prenapuhanost. Često si dam oduška, pa pustim da bude tako, sve s ciljem da se pomiješa istraživanje i zajebancija. Pogotovo kad trebam u jednu rečenicu ispucati razloge kojima potkrepljujem ŠTO je nešto (i ZAŠTO je TO baš TAKVO!). Svatko će moju priču shvatiti drugačije, i nad tim kontrolu nemam. Ono što radim zovem crunch-electro što bi vjerojatno mogla biti neka od podladica tog širokog polja koje si nazvao eksperimentalna elektronika. S druge strane, meni je OVOstrano vrlo pitko. Često se zapitam kako ljudi koji čak i slušaju ponešto elektronike proglase stvari eksperimentalnima, dok moja mama kuha ručak uz "Odbljesak od neznam" ili "LSD Flant" i ne vidi u tome ništa neuobičajeno. Valjda to dođe i od nekog okruženja dosadnih house dj-a koji se množe brzinom buha na srednje zapuštenom psu. Zašto je tome tako, ne bih znao reći. Inače se riječ "eksperimentalno" toliko prokurvala da sad svaki drugi davež koji ima komp. radi "eksperimentalnu" muziku, bez dubljeg pokrića u teoriji ili praksi. Možda sam i ja jedan od takvih, a možda "sam vještica u stvari...". To ti je taj bed. Zapravo ne znam kud da se stavim pa se onda zajebavam u krugu.

Koliko si inače zadovoljan reakcijom drugih na svoje uratke? Imaš blog, djeluješ u sklopu bjelovarske BUKE, pišeš kratke e-priče, bio si na HTV, sviraš u KSETu...
Ma nitko me ne jebe ni pola posto, hehe. Ali kad vidim da 90% ljudi prati b.brother i živi u ritmu koji propisuje hrvatska nogometna liga, ne čudi me ništa. Imam svoj put, pa makar me nitko ne uzimao za zbiljno sve dok sam na planetu ovom. Od pisanja recenzija pokušavam upasti na koncerte koji nikada ne bi mogao vidjeti jer studiram i nemam para, priče pišem da otkrijem u kakvom sam položaju prema svijetu koji me/nas okružuje, blog vodim da negdje imam pribilježenu krivulju razvoja ili zastranjenja u muzici, a live nastupi su za sada još na prijateljskoj osnovi. Na HTV-u sam bio koliko i svaki prosječni stanovnik Bjelovara ili Zagreba.

Meni se čini da još tražiš pravi put, da vrlo stidljivo ubacuješ textove...da, "novinarsko" pitanje glasi: koliko ima improvizacije u tome što radiš? Koliko imaš osjećaj da si tehnički ograničen u onome što bi htio napraviti?
Hm.... Ovako: stvari mi padaju na pamet iz vedra neba, ja ih zapamtim. Onda sjednem za komp., započnem sa prvotnom idejom pa me ona odvuče tko zna kuda. Da ne osjećam kako stalno improviziram, vjerojatno bi se oko glazbe bavio malo ili nikako. Ovako me baca u poziciju instinktivnog reagiranja na odnos "zamišljeno-ostvareno" pri čemu se pojedine ideje talože dok ne sazriju, pa najednom iskoče van, iznenade me i učine cijeli taj proces smislenim i zabavnim.
Svakako se u bitnom dijelu pogodio moju poziciju jer imam osjećaj da bi tek u nekom studiju sa svom potrebnom opremom (i producentom) mogao iscijediti puno više nego što je to sada slučaj.

Koji je koncert/knjiga/film/hrana koji su te odredili kao osobu, ono, kad si počeo razmišljati o ovakvom izražavanju?
Ovo je pitanje na koje bi se moglo odgovoriti jedino nekom debelom autobiografijom. Skraćeno ću reći da svaki koncert utječe na moje izražavanja ili suzdržavanje od njega, no recimo da su mi neki od najupečatljivijih bili svakako Mouse On Mars, Tortoise, Cul De Sac s Damom Suzukijem, Chinese Stars, Felix Kubin - to je ono prvo čega se mogu sjetiti, nekako sam osjetio sličnost s nekim od njihovih vidova; glazbeno, pojavno, ili već nekako drugačije. Kod knjiga bih izdvojio Harmsa i Descaresovu "Raspravu o metodi", od filmova bi se tu našao (animirani) Stripy, Snorky i neki film o tipu koji je imao razjebanu facu, narančastu kosu i nesretno se zaljubio. Od hrane, u nekim razdobljima jedem sve a u nekim ništa što je hodalo ili imalo oči.
Pisao sam neku grubu autobiografiju na svom blogu, pa možeš i tamo baciti oko jer govori o nekakvim početcima bavljenja muzikom.

Postoji li neka osoba na našoj glazbenoj sceni s kojom bi volio raditi ( i ako da, zašto:-))?
Ma ima tih ljudi, ne znam im ni i ime! Volio bi raditi sa svakim koji bend/dj-projekt zamišlja kao smjesu sastavljenu od nekoliko ritam mašina na distorzijama, klavijaturama, pločama, industrijskim bubnjevima i tome slično. Za sada se još zadovoljavam s laganim remiksiranjem ili u-miksavanjem nekih koji mi se namjerno ili slučajno nađu na putu. Tako sam na "U ispranom skalpu vuče mi se pingwin" rezao Azru, a na novom albumu Ramonese ("Surfin' Bird") i trip-hoperski obradio pjesmu gospođe koja se zove Josipa Lisac. Pjesmu sam preimenovao u "Možda Name Čeka Neki Drugi Svijet", a mislim da se Karlo Metikoš zvao onaj čovjek koji je napravio aranžman pjesme iz koje je taj citat iščupan ("O jednoj mladosti"). Inače sam slijedeći album mislio posvetiti remiksevima, od onih koje sam ja napravio do onih koje su napravili drugi ljudi od mojih materijala (Maiv i Sans T' Pol). Imao sam u vidu odati svoj tribjut i jednom čiči koji se zove Darko Rundek, odnosno sakupini Haustor koja ima zgodnu stvar zvanu "Crni žbir" koja će dobro zvučati kad se njome pozabavim. Tu je Disciplina Kičme sa "Nemoj da bacaš betonske table" i riječani "Po' metra crijeva" sa "Frane iznutricosjek", naravno - ukoliko se svi navedeni s tim slože. No sad sam već izlajao štošta što je tek samo mogućnost, ukoliko mi nešto drugo ne padne na pamet pa zagrabim kopitima u nepredvidivom smjeru.
Jedna je od sigurnijih mogućnosti da ću se u nadolazećim mjesecima baciti u suradnju sa riječkim bendom One Piece Puzzle, na strateškom položaju klavijatura i kompa, odnosno crunch-estetskog oružja.

Meni pri preslušavanju nekako na pamet pada Irena Jukić, dok sam slušao tvoje crunch pjesme, ma zapravo mi je multimedijalno sve skupa. Imaš li neke ideje u tom smjeru, meni se čini da bi ti puno lakše bilo kad bi se udružio s još nekim...Namjenski
Prije koji mjesec je baš bila promocija desetominutnog video uratka "Ogledala grada",a koji potpisuju Vlado Končar i Dušan Gačić iz strip-skupine "Divlje oko". Kompletnu glazbu sam izradio ja, imenom Etui, a prezimenom Soniczoil iz plemena starog. Nepoznata mi je veza imeđu mog i Ireninog rada, ali ako ti se tako čini - sigurno si i u pravu.
I dugometražni film "Pljuska" će uskoro ući u sam završetak, naravno - s pokojim crunch glazbenim prilogom, zato ga ovdje i navodim valjda:). Vrlo bi se brzo odazvao na neki prijedlog o glumačkom sudjelovanju na filmu, a s tim u vezi već sam razvio nekoliko potpuno dovršenih scenarija za spotove s albuma o kojemu cijelo vrijeme sad pričamo, pa sam tako i u potrazi za kakvim snimateljem i montažerom koji bi "tim riječima na papiru što ih sastavih - i dušu naposlijetku udahnuli!".

Za kraj, možda si mislio da te neću pitati: ime! Zašto&kako...
Ma ja patim od one manije piskaranja svakakvih riječi po papirima kojih se dohvatim. Onda se te nabacane riječi nekad ovako-onako poslože, pa započnu neku priču koju onda nastavim. "Etui" primjerice tako lijepo zvuči da bi ga gotovo svatko htio pri samom buđenju izgovoriti. Pošto je tako lijepo, što ga ne bi ponovili još jednom. Tako će nam biti dobro(1), dobro(2) jutro. Soniczoil na to sve dođe kao prva igra filterima u nekom od glazbenih programa. Primjerice da u Reasonu Dr.Rexov Filter RES staviš na 45, a Filter Freq. spustiš srednjom brzinom do nule u jednom bubnjarskom semplu. Inače porijeklo riječi Soniczoil može se izvući od Sonic, što je značilo da mi se prije sviđao bend "Sonic youth" (koji su mi sad postali dosadni, ali ajde - neka im je stara slava!), a Zoil je bio Pitagorin stric koji ga je prije bilo kakve naobrazbe poučavao "magičnim moćima".

... voli crunch čokoladu: tonisaric@inet.hr (listopad, 2005.)