Ovaj čovjek se predugo bavi reggae/dub ritmovima, a da ga ne bi malo priupitali. Em kod nas nema ovakvih koncerata, em je užitak dešifrirati njegove "ye-man" upadice i odgovarati na česta nabacivanja stisnute šake, em je Style Scott prvi pravi reggae bubnjar kojeg sam uživo gledao i moram priznati da me se dojmila njegova vještina i preciznost. Ne znam gdje će sve biti priča s njim, osim izvrsnih TOP DJ Magovaca, nisam vidio da se još neko muva. A imate o njemu na Internetu dosta toga. Meni je Style sasvim okej tip...

T: Prije svega, da ti zaželim dobrodošlicu u ove krajeve i da te pitam: kako je na turneji, gdje ste svirali sve i kako si zadovoljan?
S: Hvala, paaa, bili smo baš u Salzburgu, nešto je bilo po Njemačkoj, a nakon Zagreba
idemo nazad u Beč.

T: Koje je najistočnije mjesto gdje si svirao?
S: U Poljskoj, nedavno, u Poznanu, i Varšavi. Bilo je zanimljivo, nisam puno znao o tom području i baš sam se osjećao ugodno, a opet u isto vrijeme malo uplašeno. Iako nije bilo loše, uopće.

T: Kako si zadovoljan reakcijom ljudi iz ovih krajeva na vašu muziku?
S: Okej je, pozitivno. Znaš, i ja učim o vama i o vašoj kulturi, vaša hrana i voće i povrće što smo jeli je super. Mi smo s Jamajke, ovo (pokazuje na neke sokove, op.T.) nosimo sa sobom, a uvijek probamo nešto drugo, domaće. A inače ljudi vole reggae posvuda, nismo imali nikakvih problema što se toga tiče. To je pozitivna i topla muzika i ljudi to prepoznaju.

T: Kako bi objasnio tu silnu popularnost reggaea i zašto nema dobrih reggae muzičara u drugim dijelovima svijeta? Vi ste svi s Jamajke?
S: Da, da. Svi. Pa, sve je počelo sa Bob Marleyjem, on je najviše zaslužan što su ljudi počeli slušati rock steady, ska i reggae. Tamo ima dosta talentiranih muzičara, svi vole muziku, plešu, izražavaju se kroz muziku.

T: Kakvo je tvoje mišljenje o njemu. Znam da ne voliš ovakva pitanja...
S: Ne, zapravo, uvijek me pitaju o njemu, ali volim pričati o njemu, zato što je on jedan od najvećih talenata u pop glazbi uopće, a ono što je on napravio za reggae je neponovljivo. On je izvanredan glazbenik i autor, objasnio je svijetu i drugim kulturama kakve stvari muče ljude s Jamajke. Ima ljudi koji ga ne cijene previše, ali ja mislim da je on odlična osoba i još bolji muzičar.

T: Onda dolazimo do podjednako velikog genija: Lee Perry. Čime se on sada bavi?
S: O, da. On je stvarno genij. Sada je na Jamajci, prije par mjeseci sam ga sreo u Kingstonu, u jednom studiju. Vratio se na Jamajku, mislim da i ne živi više u Evropi, u Zurichu, odlazi sa Jamajke samo na turneje. Ono što je on napravio je veličanstveno. On je
znanstvenik, genij duba. Obožavam ga.

T: Gdje je Adrian Sherwood?
S: U Londonu. Mi se znamo jako dugo, on mi je jedan od najboljih prijatelja. Toliko smo toga napravili zajedno i imamo još toliko planova. On je jedna od najkreativnijih i najvrijednijih osoba koje znam.

T: To mi je uvijek bilo super kod vas. Svi imate puno projekata sa strane. Niste vezani za matični bend i onda 20 godina stalno zajedno...Sigurno imaš i sad nešto, poslije turneje
S: Pa da, bilo je tu svašta. Toliko ljudi upoznaš, sve odlični muzičari, a nije me teško nagovoriti, ha-ha... Bilo mi je odlično sa Israel Vibration (da, da - na svirao na njihova dva najbolja albuma, to mu vjerujem, op.T), pa u počecima sa Roots Radics, Gregory Isaacs, pa Lee Perry, sve ovo sa Adrianom je bilo izvrsno. Trenutno imam u planu jedan album sa Francuzima, za jednu francusku etiketu (Naive, ili tako nekako, op.T). Isto tako, pokušavam napraviti osobni web-site, ima puno podataka o meni, a ja bi to skupio na jedno mjesto, da novi klinci mogu pročitati gdje je sve počelo, ha-ha.

T: Čitao sam da imate puno koncerata. Koliko traju i kako ti izgleda sa pjevačem?
S: Imamo više verzija koncerta. Ovo je prva turneja sa pjevačem, dub-pjevač, ha-ha. Nikad neću sa curama u Dub syndicate, pjevač je nešto drugo, ljudi vole kad je pjevač istaknut. Ja radim to malo više spiritualno, ne radim (podrugljivo)"dub of decadence", ono što me zanima je "dub of unconsciousness". Svima nam treba više duhovnog. Muzika je odličan medij za to. Sve više primam utjecaje drugih kultura, sada ima dosta indijskih utjecaja, sviđaju mi se njihove ideje, neobična kreativnost. A i uvijek je bolje kad rade dvije ruke. Dvije su bolje od jedne. Oni više vjeruju prirodi. jako volim njihov pogled na svijet, Zemlju, Svemogućeg.

T: Kojeg bubnjara jako cijeniš, ne samo u reggaeu?
S: Puno bubnjara, manje poznatih, koje sam slučajno gledao, jedan Clarence Thomas, o njemu pišu dosta u specijaliziranim novinama, uglavnom jazz bubnjari. Iako mi nije važno tehničko znanje, više volim kad osjetim njegov ritam.

T: Što slušaš ovih dana?
S: Rap i hip-hop. Sporije stvari, kao Wu Tang Clan. Ne previše reggae, toga mi je dosta sa ovim momcima. Iako ne volim previše ritam mašine, volim zvuk prirodnog bubnja. Nisam našao puno stvari koje mi se sviđaju.

T: Radiš li još nešto osim sviranja i produciranja?
S: Ne baš, imam na Jamajci malu farmu gdje se opuštam kad ne sviram. Uzgajam neke biljke, imam par životinja i to je sve. Ali, uglavnom sviram i od toga živim. U London idem par puta godišnje, tamo mi je preskupo za život, pokušao sam. Najviše vremena provodima na Jamajci, tamo mi odgovara klima, tamo znam ljude i ljudi znaju mene.

Toni Šarić

intervju:

STYLE SCOTT (DUB SYNDICATE)

(by Toni Šarić)