ANUBIS? Svrha ovog naziva je, vjerojatno (a i ja to radim u svojim pjesmama) da zaintrigira, i da bar poneko skine prašinu sa svog Klaića i pogleda unutra što to znači ili što je to. Pa ću ja citirati (da ne bi ostali morali viriti, ili čak proučavati religije, mitove..., tko je danas još vidio, kraj televizije - čitati).

Anubis - "jedno od božanstava starih Egipćana, sin Ozirisov; prikazivali su ga kao čovjeka sa pasjom (ili šakalskom) glavom (vidi logo!); pratilac mrtvih na putu u podzemni život."

To majstore! Neki bezveznjak sigurno ne bi tako nazvao svoje bilo što (bend, izdavačku kuću...), već je to napravljeno s namjerom. Baš kao što to Damir Prđun - DANFA i radi, skoro cijeli svoj (hi-fi) lajf!

Čujmo njegovu priču:

Zanima me kako je počeo tvoj medijski let i što je bilo prije onih čuvenih Danfinih grafita, od kolijevke, do ...?
Išao sam u Varaždin u školu (doma sam u Jelenšćaku, kod Novog Marofa), bio sam fino mamino dijete, sićušno, s malo kila, i nisu me toliko mediji zanimali. Otišao sam u Zagreb na faks (nakon vojske) i tamo se uvjerio da se treba aktivirati, a prije sam pisal onak, po sobama, po plakatima, to se zove soba grafiti, soba mi je bila a la Nick Cave, Delirium soba, ko da si ušao u Alicu u zemlju čudesa ...
... išarana, obljepljena plakatima ...
... pa da, i to, ali i izrescima iz novina, i tu me je fascinirao Goebbelsov pristup propagandi svega - zazirem od tih novinskih principa jer nikad nije korektno prenešeno u novinama, uvijek nešto fali ili je dodano, nikad ne možeš u novinama korektno prenijeti ono što čovjek želi. I onda je mene više ovo furalo i tu sam bio na najjačem od grafitnih stupnjeva: od skidanja uličnih natpisa, do tramvajskih brojeva, stara giljotina, do plakata, preljepljivanja, moje parole, grafiti na plakatima koji se okrenu na bijelu stranu i onda radiš čuda, plus zajebancija sa starim instrumentima na zidovima u interijeru, kao instalacije. Nisam
htio kao limač iznašati svoje ideje van...

...dok ne sazriju..
Ne, recimo, jedan šul kolega mi je rekao da me nikad nije razumel, nikad nisam o tome htel pričat. Bil sam svjestan toga da ja i istupim - da me niko ne bi razumel i da bi me se pogrešno shvatilo. I kad sam tu fazu interijera prošao, onda sam shvatil, kad sam došel u Zagreb, da je sredinom osamdesetih doživel promjenu: 84. je počela stojedinica, celi grad je dobio duh, ali duša grada je bila ko košnica, ali nije imala neki izražajni nemir. Pošto sam bio manijak za bicikle celi grad sam provozal na biciklu. Baš ta prva godina je bila ta, ulice i ja, nisam išao doma, bila je Univerzijada, i po tim praznim gradskim ulicama kad se grad isprazni, kad u milijunskom gradu nema nikoga, ali vidiš da postoji čovjek, vidiš grafit, taj odnos me fasciniral. Srel sam dečke koji su radili grafite na Knežiji - po meni su to remek djela grafiterstva u Hrvatskoj i nikome od novinara još nije palo na pamet da ih obradi. Dečki su radili šablone, a to je posao od 6 mjeseci i dobiješ kao filmove za tisak i onda dođeš tu i sprejaš: Džonija, Kip slobode... slike od 3 metra, ali egzaktne, precizne, portretističke... i to je posao od 6 mjeseci, a, ono, unište ti ga u tili čas! I onda sam shvatil da je taj duh grada savršen, ali da ljudima fali ona radosna energija koju grad pruža. I onda je krenulo s onim lokalnim VIVA PIVA, KONDOM - NARODNI HEROJ TRI PUTA, to su bili zajebantski, mimo politike, i onda su krenuli i politični, u kojima sam, slobodno to mogao reći, najjači, što se poslije i potvrdilo. Znači, pisao sam sitne grafite, a onda je osvanuo onaj ANA, BUDI MI VRIJEDNA, VOLI TE MARIO MIŠIĆ, tamo kod Save. Onda se cijela ta stvar zarolala, počel sam raditi u Kulušiću, u njegovo zlatno doba, proveo sam tamo dvije godine, počeo sa skupljanjem čaša, a završio kao organizator, znači prošao sam sve stupnjeve, i 2 godine sam išao u disko svaku večer. I, kako sam se vraćao svako jutro u 6 sati doma poludio sam jer me iritirao taj pubertetski odnos spram vojske i spram svega. Išao sam tako s prijateljem i rekao moram nešto dopisati i dopisao sam na onaj grafit: MARIO, POTROŠIO SAM TI ANU, s tim da me taj moj kolega držao, jer sam ja nizak, a to je ipak dva i pol metra visoko, i nikad neću zaboraviti policajca koji je rekao: "mali, svaka čast, sad ću ti i ja pomoći". I onda smo bili aktivni, baš smo bili ful u prožimanju svijeta, otkrivanju, promjenama svijeta, dok nije osvanuo u Vjesniku jedan veliki članak na temu "gledajte bezobraznika, kako je Mario divan, ona krasna, a gledajte ovog prostaka kako piše da je potrošio Anu, kiti se tuđim perjem, a nije se ni potpisao!" I onda je tu sve krenulo, ja sam poludio, potpisao sam se DANFA, i onda je sve žešće krenulo...

... i to je bio prvi grafit s potpisom?
Da, i tako je došla 88, 89, 90-ta i krenuli su ful politički grafiti NEMA ČASTI U GUZOPERACA, pa ispod dopisano I MI PEDERI SMO LJUDI, pa ispod NIJE GRAFIT ZA BUDALE, pa opet na istom zidu sam napisao VOLIM TE SANDRA ZGUZA ZA 5 USA, što je bio obračun s curicama koje me nisu mogle podnijeti, na tom istom ćošku je osvanuo SUP ILI MUP PLAV I UVIJEK GLUP. Jedno jutro nakon izbora i svih peripetija - tko je veći Hrvat i mojeg gađenja nad svim tim, osvanuo je OTAC DOMOVINE GAŠPAR ALAPIĆ. Na gospodarskoj komori IMATE HRVATSKU prije nego li je to Franjo rekao. Na red je došla i Vodnikova. Jedno jutro nazvao me frend i rekao: "ne da si ušao u legendu - ti si bog!" Vozio se u 5 ujutro na posao i ugledao moj grafit: JUTRA SU NEDOREČENA, koji su novine proglasile najboljim grafitom devedesetih. Moram napomenuti da je s druge strane ulice grafit TRAMVAJ LJUDI koji je proglašen grafitom osamdesetih i kompletnog novog vala. Na zgradi gdje su živjeli umirovljeni udbovci pisalo je UHODE I MI ŽIVIMO SKUPA, onda; DARKO RADAKOVIĆ SLOBODNI ZIDAR... Dok je još bio prvi ministar vlade Josip Manolić je rekao: "a što je s onim gospodinim pukovnikom SIS-a kojeg su uhvatili s 5 kila heroina, što se s njim dogodilo i gdje su novci završili?" Na to sam ja napisao BOGATITE SE NA RAČUN HARRYA ANSLINGERA i tamo je stajao par godina dok nije na duplerici Ferala izašlo objašnjenje tog grafita i istu nedjelju su ga obrisali. ZAŠTO GENOCID NA CRVENOJ MARAMI je kod pedagoške akademije. Novinarski možda najaktualniji grafit je ČAST I IZUZECI, ne znam zašto ali njima je to najjači. HODA IZMEĐU NAS je također u Miramarskoj, kao i ČAST I IZUZECI.
Među jačima je i onaj UVEDITE POREZ NA ONE KOJE SE ŠPARAJU, na Cvjetnom (kad su htjeli uvesti porez na neženje)!
Je, krenuli su i grafiti sa seksualnom tematikom, niže od tog grafita je NAPUNJENA TROCIJEVKA - TO JE ŽENA, u istom nizu je i na Prisavlju: GUBITE SE KRAVE ŽIVOT JE KRATAK, ANAL TOTAL, GLASAJTE ZA HDZ, GUTAJTE LSD (ili obrnuto), došla je '95, '96-ta, Zagreb je izgubio dušu, Zagreb je mrtav, nema duše, više nema ničeg i ja sam izašao iz grafiterske djelatnosti sa zadnjim grafitom JELENŠĆAK NIJE DAO KVISLINGA koji je moj najlokalniji grafit i meni najdraži i točka na i - i zadnji moj grafit u Zagrebu. Jedini grad gdje je duša još živa je Pula i tamo sam prasnuo nekoliko, a zadnji, i uopće zadnji bio je: KO JE KOME IZVADIO, na spomeniku partizanima, na "fukodromu" kod Zlatnih stijena. Imam i dalje ideja, ali ne i vremena, nemam vremena ni spavati...

I sad pauziraš, dok ponovno ne osjetiš dušu grada, uhvatiš malo cajta...?
Ma ne, pazi, žalosno je to što sam "vladao" nekih desetak godina, a nema nikakve rekacije, ništa, nisam nikog mladog povukao, ljudi gledaju u pod, a ne u zidove, ni Goebbels više ne bi ovdje mogao proći ...

Što si radio nakon škole, vojske, u vrijeme dok si pisao grafite, od nečeg si morao živjeti...
Nakon Kulušića radio sam sa Tutunovićem koji je od Zubaka iz "220" nabavio neki razglas i onda sam ti ja radio sa tadašnjim FANTOMIMA i išli smo po cijeloj Hrvatskoj, zatim su bile MAČKE, ta rokabili scena koja je vladala negdje od kraja '89 do '91. i tu sam se teglio s tim bendovima, studirao još službeno, od 1985. do '92. bio sam i na Teološkom fakultetu za laike, tad se još plaćalo, po semestru, još u komunizmu, a napustio sam faks kad me zapanjio Adalbert Rebić kad je lijevom i desnom rukom pisao grčki i hebrejski po ploči, a istovremeno pričao na latinskom (!), vidio sam da tu nemam više što tražiti. 1993. o meni je napisan diplomski rad: Tatjana Katić "Izraz političkog grafita - Danfa", na nekih osamdeset do sto stranica gdje je manje više skupljeno sve, makar je nabrzinu rađeno, bez fotografija...


Mada je toga bilo po medijima dosta: Feral, Globus, dnevne novine...?
Je, imam toga pune dvije fascikle, bio je intervju u PULS-u, OTVje tražio Danfa javi se... kak bi rekao, bio sam dio grada ...
Što je bilo nakon Fantoma?
Počeo je rat, naletjeli smo na barikade, više nisi mogao ništa. Tad je u Fantomima bio Sandi, a radio sam sa sve tri postave benda. Vratio sam razglas, našao sam kolegu koji me zamijenio, ja sam se vratio zajebanciji, i krenuo je najplodonosniji period s grafitima. Poslije sam se zajebavao na ETF-u, radil sam sve i svašta, radio sam na sebi: čitanje knjiga, bavljenje filozofijom, bio sam zaluđen skupljanjem ploča, ne rubnim područjima, već arhaičnim dijelovima pop i rock glazbe, skupljao sam singlice, ploče ...


Koliko broji fonoteka?
Pa, kad odem u penziju, a to ne bude nikad - sredil budem fonoteku, imam možda oko soma i pol vinila, a singlica jedno 30-40 kutija, ali imam dosta duplića. U biti sam ti hrčak, sve skupljam, tu staretinarnicu ...


Kako si počeo raditi na radiju, gdje si i danas?
Jednog me dana nazvao Vojo Šiljak da mu dođem gostovati u emisiji o grafitima. Došao sam tam, na Drugi program hrvatskog radija, pričal sam i izađem van, i sretnem kolegu kojeg sam znao prije iz viđenja i pitam ga jel ima posla i on veli da ima. I ja to zaboravim, kad me zovu za dva tjedna da dođem i tako sam počeo raditi na Radio Zagrebu. U početku sam radio terenska snimanja, intervjui, presice, snimanje koncerata...


... sličan posao koji si i prije radio?

Da, to nije bilo daleko od onog prije, s tim da smo se u međuvremenu preselili na Prisavlje gdje sad radim u glavnoj režiji kao radijski master, nadzorna služba gdje se kontrolira sve što ulazi i izlazi iz zgrade, tonski i još neke popratne stvari kao centralni sat i slično...


Napredovao si u toj radijskoj hijerarhiji?
Ne, nego smatraju da to ja kao inžinjer elektrotehnike mogu dobro raditi, a i ono, na terenu je super, ali ja sam ovak malo zajebant (dalo se naslutiti, op. D.C.), kolegama nije drago jer sam direktan ...


... nemaš dlake na jeziku ...
...ne, ja radim direktno, ja ti to zovem radijski celofan: sve "kolega", pa "Vi", sve finjaka, a niko nikome ne veli istinu, a ja nemam grifa da budem ono, politički služben ...


... Kistihand, Kinderstube...?
Da, a s druge strane vele da sam strahovito odgovoran, a ovdje je najvažnija stvar odgovornost, i zadovoljni su, znači da sam "legao" na pravo mjesto, vodim brigu o svemu...


... odgovornost i zezancija ...
Ma ne, nego, ako netko nešto ne napravi onda moraš raditi brzo i odmah reći što treba jer je sve u brzini, a kako sam ja prošao sve i znam sve i otprilike znam kak svaki čovjek diše tak da brzo uspostavljam kontakt i posao se brzo, precizno i korektno napravi.


I tu si prošao sve trikove tehnike, od snimanja, produkcije...
Kako sam radio 5-6 godina sa tim razglasima, snimanjima i mislio da sam pokupio sve znanje svijeta, prvi put kad sam ušao u filharmoniju shvatio sam da sam kreten i da nemam blage ni o čem i da trebam ponovo učit sve. Recimo, kad imaš rock bend i 4, 5, 6 članova to je nauka, a tek kad uđeš u filaharmoniju sa 75 ljudi: gudači (štrajh), brassevi, udaraljkaši, harfa ... i još 150 ljudi iz zbora. I još jedan primjer - nikad nisam volio klasiku i to onu komercijalnu, i shvatio sam da nastavnici u školi krivo uče klince. Kad sam stao na mjesto dirigenta i kad sam čuo kako sviraju onda sam shvatio što je klasika, kad ti shvatiš da tih 70 - 100 ljudi napravi jaču buku od avionskih motora bez razglasa, bez ičeg - to je ono što se ne da prenijeti na ploču, CD ili drugi medij i da bude dosljedno prenešena, treba otići na koncert i tamo slušati. To je za mene bio jedan pozitivni šok kad sam shvatil kak su stvari krivo postavljene i zakaj klinci mrze klasiku: zato jer doma iz tvojeg prosječnog stereo sistema izlazi ništa. Ti kad dođeš tamo osjetiš, čuješ i saživiš se i to je ono kako klasiku treba slušati. I tu sam jako puno naučio i pošto sam bio najmanji radio sam tamo gdje je najglomaznije, gdje se trebaš navući kablova, postaviti 30-40 mikrofona, to je baš ono, fizikalija. I kad shvatiš što je koncert majstor - prvi violinist do dirigenta, prvi s lijeve strane, i to kak se ti ljudi snalaze, kako komuniciraju, znači nešto što je staro 400 godina, savršenstvo izričaja, zaključiš koji je orkestar ili dirigent dobar, a koji nije, ili zašto Josip Klima stoji lijevo od dirigenta ("zato jer sam ja koncert majstor!") tu čovjek ako hoće naučiti stvarno progleda!

I u kojem si trenutku shvatio da ti možeš doprinjeti glazbenoj, rock sceni, organizirati snimanje, objavljivanje, otvoriti firmu, ili se sve oko početka tvog izdavačkog poduhvata desilo slučajno...?
Baš u vrijeme kako sam se zaposlio, Dado, bubnjar Overfowa, išao je na faks u Varaždin, poznavao sam ga nekoliko godina, i oni su nakon drugog albuma pauzirali, Dado je lagano pizdil na izdavače, na nekorektnosti... i ja sam tu žalopojku slušal tri godine! Baš jednom smo se prikrijepili s crnjakom i onda sam poludio i rekao ja ću organizirati, idemo krenuti, ajde vi u Amsterdam kod Zlaje snimiti ploču, idemo vidjeti u čemu i zašto je problem, začkoljice, podmetanja... Oni su to snimili, ja osnovao firmu i odonda je krenulo. Znači sve je krenulo neplanirano da se vidi jel to možemo skupa izgurati...
Da bi danas dogurao do nekih 11 izdanja!
Krenuli smo u 6. mjesecu 1997., a 10.10. bio je službeni izlazak albuma OVERFLOW "Extremeley perverted phantasies of the mad milkman's disordered mind".
... i sve je jako dobro prošlo, i publika i kritika bili su jako zadovoljni, album je praktički u svim izborima bio među 10 najboljih (i 2. Z'BRDA Z'DOLA fanzina, na 7. mjestu, pobijedio je LEGEN i "Paunov ples")
Je, ali meni je bilo najvažnije da je bend bio zadovoljan. Jest da su bili već iskusni, no oni su životinje koje rade, treniraju i oni su od svih bendova koje ja znam najveći profesionalci u Hrvatskoj, oni tu svirku shvaćaju kao svoj posao, 5 dana u tjednu imaju probe, dišu kao bend.

Nakon što je krenulo jesu li ti se bendovi sami javljali, kako je došlo do izbora daljnjih izdanja?
Nakon tih 10-15 godina nakon što sam bio u grafitima i nakon što sam ušao u enciklopediju sa MARIO, POTROŠIO SAM TI ANU, i taj diplomski, i bio sam, kako da kažem, ispražnjen ...

... i zadovoljilo te postignuto na neki način ...
... nisu me zanimali mediji, i ...
... neka slava i slično ...
... i druga stvar - kad sam bio po tim presicama onda sam videl kak ti novinari rade, što je bilo, kak napišu, što se objavi, i mogu onda iznutra reći zašto je takvo stanje i jednostavno mi je antipatično i nije me sve to baš zanimalo. I onda kad je izletio Overflow svi su se smijali, gle još jedne budale, svi su me tapšali, dofuram disk, mali - super, nema frke, svi mediji sve je išlo, bomba, ono. Igrom slučaja znao sam neke ljude iz Slavonske Požege, upoznao se s Barom (Ivicom Baričevićem, ŽEDNO UHO fanzin, EARWING izdavačka kuća), koji je 2 godine radio kompilaciju demo bendova i nikak da ju organizacijski završi i rekao sam mu idemo to riješiti. I izašla je ta plava kompilacija (FWA, Feathers, Woood & Alluminium), javio se SIX da bi oni napravili nešto pa je izašao "Tribute to our parents" sa 4 benda, pa "Air freshner" to je bila jednostavno stihija. Onda sam shvatio da u ovoj zemlji nitko ništa ne radi, da nitko nije profesionalac, svi bi novce, a ne bi radili ...
... i onaj koji radi, ne radi na način na koji bi to trebalo raditi?
Daleko od toga, imao sam ludnicu sa tiskarima i sad sam konačno našao pravog. Htjeli smo (i uspjeli) da izađemo iz monotonije, da ta izdanja budu zanimljiva, da odskaču, da budu drugačije pakirana, da glazba iskače, i zaokružili smo to. Onda je došlo, zbog neprofesionalizma, a ja moram reć da sam dao sve, od nabavke kartona za omot, naručim 300 araka i pitam tipa za koliko to mogu dobit pa mi odgovori za 4 mjeseca - a ja imam diskove doma! Izvlačio sam nemoguće, naći reciklirani karton za MATCHLESS GIFT to je bila posebna priča. U cijeloj Hrvatskoj imaš čak 2 tipa takvog kartona, a meni je trebao 300 gramski i našao sam ga u Tvornici baterija Zagreb! Išao sam, dakle do najsitnijih detalja i uistinu nisam htio, ko većina ostalih izdavača izaći tek u 12 mjesecu sa većinom stvari no tako je ispalo zbog ovakvih tehničkih okolnosti da je zadnjih 4-5 izdanja najedamput izašlo pred kraj godine! Gifti su izašli u 11-tom, iako su diskovi bili kod mene u osmom!

Je li bilo kakvih problema oko registracije firme?
Ja sam krenuo kao legalni izdavač, i ta papirologija mi je uzela više vremena nego što potrošim na tehničku pripremu za neko izdanje. Znači, od same prijave, do skupljanja bendova, potpisivanja ugovora, dok nađeš distributera (u ovom slučaju DALLAS), dok prođe godina dana da vidiš kak ko radi, a Hrvatska se, baš ko i sve, pretvorila u čistu trgovinu, prodaje se samo zapadno, a hrvatsko uopće nije interesantno, domaći proizvod je nula, ponudiš domaći disk i uzmu ga teško, eventualno radi imidža, a ne zato jer bi se potrudili oko toga. Treba ti godina da skužiš dal tko hoće raditi jer to je najvažnije, da hoće raditi! A ak bend svira, onda nije problem za prodaju, to je staro pravilo.

Što sve izdavač mora napraviti da bi objavio neko izdanje, što je s plaćanjem prava i sličnim stvarima koje mnogi ljudi ni ne znaju da se moraju pravno regulirati?
Izdavač mora biti registriran, upisan u sudski registar kao legalna firma, prijavljena baš za izdavačku djelatnost. Kod nas kompletna zaštita autorskih, mehaničkih i svih prava, a to je ZAMP, HGU i ostale srodne inačice tih udruženja i sad tu nema ko vani: ti možeš ili nećeš biti član, a ja ovdje nisam član ZAMP-a jer to za sobom povlači neke druge stvari. Oni propisuju koliko promo diskova smiješ podijeliti, od 1000 primjeraka - 20 komada, a samo na HTV-u treba ostaviti oko 30 komada, smiješ li negdje ili ne svirati, ima odredbi npr. da ako omot ne odgovara moralnim standardima da mogu zabraniti izdavanje, ima 20 stranica toga pravilnika, i kao Croatia Records objavi Psihomodopop golu p.... na Sexstasy albumu onda to može proći, a ak to napravi Anubis to ne može proći!

Mogu te, praktički dobiti na svaku caku...?
Da, i lupiti kaznu, kao što su Kojoti dobili zabranu sviranja jer su svirali sa Partibrejkersima. I što je najveći bezobrazluk, od veleprodajne cijene diska kao autorski honorar bend na osnovi mehaničkih prava dobiva u Hrvatskoj 8%. Ja kao izdavač kad prodam diskove ja 8% uplatim ZAMP-u koji bendu proslijedi oko 20% od te svote!? I za troškove ne znam čega uzmu si harač! Ja platim tebi, da bi ti platio mom bendu. Zakaj ja to onda ne bi dal direktno bendu i to odmah, a ne nakon godinu dana, a neko bi zarađival novce na tome? A druga je stvar kad ih tražiš od izvođenja, ovo kaj se prek radio stanica pušta, nijedna radio stanica ne plaća ili ak plaća princip obračuna za raspodjelu od izvođenja je opet jedna nauka. Recimo, mjerodavan je Hrvatski radio i po plahticama, tj. play listama, oni dijele po autorima koje su oni puštali. Oni dijele 80% love koju su ubrali od svih izvođenja po Hrvatskom radiju, a 20% su lokalci! I sad ispada da u Hrvatskoj najviše dobiva recimo Arsen Dedić, Gabi Novak, a kad slušaš malo bilo koji radio nije baš da su često na programu. Ja se s tim ne zamaram jer nisam član ZAMP-a, ali zbog prijava za Porin, Crnog mačka, moram prijavljivati djela. Onda, pošto glazba koju ja izdajem, npr. punk bend, koji apriori mrzi bilo kakvu organizaciju, udrugu, gdje on mora nešto prijaviti, zbog tog animoziteta dolazi do 1001 problema. Ak ja hoću prijaviti neko djelo, moram u ZAMP nositi tonu papira (a od izvođenja bend neće dobiti ništa), ugovor između benda i izdavača, gdje bend misli da ću mu ja uzeti 100 miliona maraka, i tek tu vidiš koliko je tko tašt.
Što onda dobijaš time što nisi član ZAMPA?
Pa ne moram sva izdanja prijaviti, već ona koja recimo mogu kandidirati za Porina, a osnovno je to da ne moram plesati kako neko drugi kaže. Prije nego sam kretao u izdavanje konzultirao sam se s advokatima tako da nisam išao grlom u jagode. Pokrio se ti ili ne pokrio ZAMP ti uzme dio kolača. Novine objave dao je netko prodao 50 000 komada, a ti budi faca pa odi pitaj u ZAMP-u koliko je prijavljena prodaja i hoće li ti uopće dati podatke!?

Kako se kreću Anubis tiraže?
Od 300 do 1000, u dogovoru s bendom, od snimanja do distribucije i troškova sve se dogovara...

Pa to bi mnogim bendovima trebalo odgovarati, da potpišu za malog izdavača, koji će se onda brinuti o svemu, a ne za velikog, npr. za Croatia Records, koja će te još i objaviti, ali i gurnuti u zapećak jer imaju 300 zabavnjaka oko kojih se brinu, i poslije će prodavati tvoje kazete na rasprodajama po 5, a disk za 10 kuna, a ni k od koncerata neće moći dogovoriti. Javljaju li ti se bendovi?
U 1999. objavit ću I DON'T THINK SO i ŠUMSKI, zato jer su to jedina dva benda koja su mi poslala snimke ? (poslao sam ja i MARSHMALLOWS i KID& DICK, pa ćemo vidjeti?, p. D.C.)
Ne mogu shvatiti, nakon ipak dosta medijske pozornosti (i Z'BRDA Z'DOLA fanzin je u 2. broju, zima 1997. objavio info adresu i telefone) da se više bendova nije javilo? Pa ja bi svaki dan visio na telefonu da sam u bendu?
Ja se nisam natural nikome, i ak je njemu bolje u Croatiji, kaj mu ja mogu. I onda, kad ih nakon godinu dana šutnu, onda dođu k meni, a na svim stanicama su ostavili i ispucali svoj materijal i kaj da ja onda s tim radim? Mogu se plakati ko i oni. Ima tu puno stvari i ja ne bi htio soliti pamet, no ak su se opekli na svojoj koži, kaj bum im ja sad?

Misliš li i dalje objavljivati?
Da, s tim da se distribucija mora malo drugačije riješiti, mi mali bi se trebali udružiti, funkcionirati na standardnom principu velikih distribucija, ali i putem one scene koja postoji - fanzina, pošte-mail ordera, koncerata, Interneta. Meni je sve jasno, no čim to nekome spomeneš on odmah pomisli sad ćeš me ti zajebati! Valjda će se to u ovoj godini srediti. Problem je i u maržama. Ako ja dam disk u trgovinu za 45, 50 kuna, a oni nabiju cijenu na 100, 120 kuna, ja te pitam gdi je problem. Oni bi htjeli zaraditi duplo, a ja tu dobijem najmanje, a najviše sam uložio. Vani je normalno da distributer ima 10%, trgovina maržu 20% posto, a ne da ih dižu u nebesa. Još kad na to pukneš PDV... Svi te tlače. I kako onda ne bi opadala prodaja nosača zvuka kad nisu realne cijene.


Kako je surađivati s "velikima"?
Ja uredno šaljem svima moja izdanja, a jako malo toga izlazi van. Nitko ti neće ništa reći, možda izdanja nisu dobra, ili me bojkotiraju, podmeću klipove, ne znam, u globalu nitko me ne ferma dva posto!?

Postoje li neki klanovi koji to rade i osjećaju se ugroženima?
Čini mi se da je velikim stranim kućama u interesu da domaće scene ne postoje, da ih razbiju u paramparčad, pa da zemljama uvaljuju svoje gotove, strane proizvode. Tako i novinari dobivaju strana izdanja, recenziraju ih, a nas domaće ako i objave guraju u ćošak. Ne možeš svima ni dati baš sva izdanja, oni si to ne kupuju, a velike kuće im mogu sve dati, a bitno im je za prodaju da se piše o stranim izdanjima, bitno im je prodati strani disk. Još je jedna žalosna stvar da sve te domaće etikete nisu uspjele progurati jedan domaći bend van, da probiju led, jer bi onda i ostalima lakše krenulo, i došlo bi ipak do nekog reciprociteta. Pokušat ću i ja na van sa distribucijom, jer se praktično jedino tu može dići tiraža.

A niti se ne piše iskreno, nego se manje više sve hvali, kao da ćeš se zamjeriti pa više nećeš dobijati diskove?
Ja dam diskove i velim, ako hoćeš piši, ako ne - ne. Bitno je da se napiše bar nešto, pa makar da je loše, ali da je korektno, profesionalno. A ne da me stave pod strano izdanje, da omot nije skeniran kak treba, da krivo napišu ime kuće i slično, da me šutnu u stranu ... Nije baš ni stvar u novcima, treba se svejedno veseliti, pogledaj Meksikance! I još nešto: novinari prate mainstream i u pravilu kasne par godina, jer postoji underground scena koja je jako dobro organizirana, koja kazete i vinile prodaje i u tiražama većim od mnogih mainstreama i koja će još jače isplivati.

Vjerujem da hoće i to se već dešava, DON'T će puno napraviti i idu stopama Overflow-a. A i mediji sve više zapažaju, Glavan hvali Anubis na sva usta, ima ih na HTV-u, DON'T se vrti sve u 16, piše se na sve strane (gle, i na Internetu?)
U konkurenciji za Crnog mačka Anubis ima 8 izdanja i uopće nije za sumnjati da će pokupiti sve nominacije (i nagradu) za omot, nominacije Gifti za produkciju, album godine ... Bar sam ja glasao za dosta od toga, pa ćemo vidjeti. Anubis grize, i to žestoko! Be aware!

ANUBIS d.o.o., p.p. 6012, 10090 Zagreb, tel/fax:01/162-766 E-mail: anubisrecords@hotmail.com

 

intervju:
DAMIR PRĐUN -DANFA-
(razgovor vodio Darko Ciglenečki - EL CID)
vidi logo!

 

...nemam vremena ni spavati...

 

...soba mi je bila a la Nick Cave, Delirium soba, ko da si ušao u Alicu u zemlju čudesa ...

ANUBIS records
p.p. 6012 ili Gajnice 12, 10090 Zagreb
tel/fax 01 36 90 591
www stranice:
www.bzzz.hr/anubis
E-mail:
anubisrecords@hotmail.com