bABIES - DRN' DRN' ĐAVLE!!!

Bio jednom jedan Bo Diddley. Ne, bio jednom Ron Asheton. Ne, ne, bio jednom Scott Drake... I, negdje u pički materinoj, na brdovitom Balkanu, u dalekoj Hrvatskoj, u jednom gradiću poznatom po željezničkom kolodvoru mladi ljudi su išli u školu, kino, nekad i na koncerte, ali najveći dio vremena slušali su kasete i ploče. Kako su odrastali, htjeli su otići u neki veći grad, i uglavnom su išli u glavni grad te države. Tamo su slične brige mučile njihove vršnjake, jedino što su oni bili u većem gradu, pa su imali veću mogućnost izbora.
Sudbina se često poigravala s ljudima i rijetko kad je spajala one koje treba spojiti. Pogotovo kad je riječ o muzici. I to rock and rollu. Jedan od slučajeva kada su se stvari dogodile baš onako kako treba odigrao se davne 1997.godine. Ovo je priča o ljudima koji su živi dokaz da i kod nas još uvijek postoji ona vatra koju su diljem svijeta održavali sve ove godine s puno ljubavi i truda klinci koji znaju kako se tri minute života mogu učiniti uzbudljivima i važnima. Ponosno vam predstavljam Babies, i nadam se da ćete ih uskoro vidjeti i uvjeriti se u sve o čemu vam pričam.
Na početku, samo da objasnim, Goran pjeva i svira ritam gitaru, Mislav bas, solira Biljan, a bubnjar je Viktor koji je te večeri bio negdje u Njemačkoj...

BR: Da krenemo klasično.Kako ste počeli?
B: Ajd ja ću. Sve je počelo negdje u 7.mjesecu 1997. U Zavičajnom klubu Vinkovčana trebali su predgrupu i ja sam trebao svirati s prošlim bendom, ali smo se raspali i ja sam tri tjedna prije s Mislavom našao ekipu, uvježbali se i odsvirali nekih pola sata. Bilo je O.K. Svi smo već imali neke bendove i brzo smo se uvježbali.


BR: Koje bendove?
M: Ja sam prvo svirao u Flint, onda preko škole svirao bas u rock operi Isus Krist Superstar, pa u Zlatnom Papagaju što je bilo sranje, i onda sam upoznao Biljana u Galeriji vriska, šteta što nije potrajalo duže.
G: Ja sviram već 11 godina. Bilo je tu svašta, Vandali, pa Forbidden edge, pa s nekoliko bendova onako, s prijateljima. Viktor je svirao u Pozitivnoj nuli, pa sa zagrebačkim No comment, a sad pomaže Rizolima.
B: Ja sam svirao u Furadan, skoro godinu, jednom sam čak bio u Domu sportova na nekom festivalu sa ekipom iz srednje škole, još 92., svirao sam jednom i na Klupici OTV-a, prije 3-4 godine, onda Galerija vriska iz Vinkovaca i sad sam tu.


BR: Koji su vam uzori?
B: Sad baš slušam Electric Frankenstein, ima puno toga. Stooges, Humpers, Pleasure Fuckers, Chuck Berry, MC5, Godfathers, Teengenerate, Gravedigger V...
M: Goran i ja smo se i upoznali preko muzike, nije bilo puno ljudi koji su slušali Wire, Buzzcockse, Damned, Stooges. To, glasno i žestoko.


BR: Super mi je kod vas što ne svirate Louie Louie ili Pistolse, vi ste odlično obradili baš klasike punka, ali kod nas nedovoljno poznate stvari. Nikad nisam čuo da je kod nas neki bend svirao Rocket reducer ili Looking for a kiss.
M: Ma da, jebiga, ne sluša puno ljudi takvu muziku. Čak je jedan pjevač poznatog zagrebačkog r'n'r benda rekao za nas da smo super obradili 2 pjesme, pojma nije imao da smo ih svirali 5-6. Kako ćeš očekivati da drugi znaju, vidio si koliko je ljudi bilo na Crampsima. Napravili smo i jednu stvar za Tribute to Ramones.
G: Mi sviramo muziku koju slušamo već godinama, uživamo u probama i vrlo brzo smo se dogovorili koje ćemo obrade svirati. To je bilo najlakše za onaj prvi koncert, u međuvremenu smo napravili dosta svojih pjesama.


BR: Ali i one su zapravo posveta, za svaku se kuži na koga se odnosi.
B: Pa da, teško je nešto novo smisliti, ne možeš svirati, štajaznam, sambu kad cijeli život slušam ovo. Ne treba tu puno filozofirati.
M: Tekst smislimo uglavnom svi, prvo nastane rif. Onda dodajemo malo po malo, Viktor to podeblja i gotovo.
G: Recimo za Dream machine je Biljan smislio da to bude baš priča o snovima, a ispala je na kraju stvar o nekoj kurvi, izmijenili smo svi skupa pomalo tekst, pojednostavili.


BR: Imali ste dosta koncerata...
B: To je zanimljivo, gdje god smo svirali bilo je neko sranje. Nakon koncerta u Zavičajnom, par dana poslije, bio je požar, izgorilo. Odemo na Zgagu u Sloveniju, ubiju se oni motoristi. Sviramo u Kutini, prije Dirtysa, nakon druge pjesme uđe murija i napravi raciju, traže drogu. U Puli, na Art&Musicu, par minuta pred početak koncerta izgubimo ključeve od auta, hvala Bogu pa su gitare bili vani. Nismo imali tonsku probu, samo smo došli i odsvirali. Svirali smo na Šumarskom faksu, na plus 50, topila se boja. Jedino smo dobro prošli u Ksetu, nikom se ništa nije dogodilo.
G: Jooj, to u Kutini je bilo super. Kako sam se zbunio kad je frajer ušao. Gledao nam je kofere, zavirivao u pojačala...Još onaj pas!
M: Najgore je bilo u Rijeci, onakvu publiku nismo nigdje vidjeli. Nakon što je propao koncert u Lici, ubacili su nas na neki koncert, svi su bili u kurcu. Najgora publika. Tip igra fliper pokraj stagea, neki pankeri jednu pjesmu se ubijaju, onda odu.


BR: Kako ste zadovoljni s demo snimkom?
M: Snimili smo za jedan dan, uživo, preko frenda u Ksetu, bez nadosnimavanja. Nije loše, ali nije ni dobro. Čisto da imamo poslati da ljudi vide otprilike o čemu se radi.
G: Drugi su više zadovoljni nego mi, kome god smo poslali svi su rekli da je O.K. Sad imamo neke nove pjesme, negdje oko 45 minuta svirke sve skupa.


BR: A šta je sa Electric Biljan and his heretics?
B: Ma to je iz zajebancije. Mi volimo i 60's garage punk pa smo na probama često svirali Night of the phantom, City of people, Wildman i te bisere i onda jednom u Točkici imali koncert samo s tim stvarima. Pjevao je Jura, napravili smo i omot za to.
M: Uživali smo, našli smo super instrumente, odlična pojačala i pičili te stvari.
G: Heretics su dio povijesti, odsvirali smo koncert, napravili kasetu i raspali se.


BR: Kad je sve bilo službeno, da i završim s legendarnim pitanjem. Kakvi su vam planovi?
M: Pozvali su nas da budemo predgrupa Wandi Chrome u Karlovac i Kutinu. Moramo snimiti i novi demo.
G: Šteta što je kod nas sve gore i gore, u Zagrebu nemaš koncerata, novine ne postoje, ako se nešto dogodi u Kutini ili Sloveniji i to je sve. Mi bi svirali svugdje, problem je što nema sličnih bendova. Fali informacija, nemamo pojma šta se događa u Sloveniji. Kod nas vjerojatno neće doći više nijedan strani bend.
B: U Hrvatskoj valjda ne postoji 100 ljudi koji slušaju ovakvu muziku, na koncertima stalno gledaš iste face, k'o da sviram u Phantasmagoriji. Super su Cool shakes, šteta što ne sviraju van Zagreba. Bambi molesters su, eto, nešto napravili vani, Messerschmitt pjevaju na hrvatskom, jebiga. Ne mogu vjerovati da je sve otišlo u kurac.

Za Zbrda-zdola,
iz Vinkovaca Bo n Rot n