RECENZIJE FILMOVA: STRANGER THAN FICTION - ''Otkucaji života'' (SAD, 2006. R: Marc Forster) Uloge: Will Ferrel, Maggie Gyllenhaal, Dustin Hoffman, Emma Thompson, Queen Latifah Filmove karakterizirane kao 'romantične komedije' u kinima najčešće izbjegavam. Uglavnom su to predvidljive, klišeizirane priče o dvoje ljudi koji se ne mogu podnijeti da bi na kraju shvatili da su stvoreni jedno za drugo, uz neizbježan happy end. Nedjelja navečer i loš gradski prijevoz zbog kojeg sam zakasnio na neki drugi film odveli su me na jednu takvu romantičnu komediju. Ili mi se barem tako činilo u početku. Harold Crick (W. Ferrel) djelatnik je porezne službe i vodi u potpunosti nezanimljiv život. Stanuje sam, nema djevojku, a jedina osobina koja ga čini neobičnim njegova je opsesija brojevima. Zube pere sa 76 pokreta, broji stepenice, pločice na zidovima, vrijeme u sekundu koje mu treba da stigne na autobus za posao, množi napamet do sto tisuća. Sve u svemu, pravi moderni matematički Akakije. Jednoga dana glas počne pripovijedati njegov život, glas koji čuje samo on. Odlazi psihijatru koji mu dijagnosticira shizofreniju, ali Crick zna da nije riječ o tome. Donekle se i navikne na voiceover u svom životu, sve dok mu jednoga dana taj glas ne objavi da će uskoro umrijeti, pa Harold kreće u potragu za vlasnicom tog glasa kako bi je uvjerio da ga poštedi... Scenarist Zach Helm obavio je odličan posao, postavio je zanimljivu priču koja balansira na finoj granici između klišeja i originalnosti. Čvrsto drži uzde fabule i uvodi gledatelja u priču punu laganih dosjetki i jednostavnog, nepretencioznog humora. No problem je u tome što je postavio priču koja odlično funkcionira do trenutka kada bi se sve trebalo početi rasplitati, negdje u zadnjoj četvrtini filma. Tu Helm pomalo gubi dah, neki likovi postaju neuvjerljivi, a sam završetak čini se kao kompromis između potreba priče i kraja za širu publiku publiku. Unatoč tome, film dobiva više nego prolaznu ocjenu. Za to su zaslužni i solidni Will Ferrel (osvojio Zlatni Globus za ovu ulogu), odmjerena Queen Latifah i briljantna Emma Thompson, dok je Dustin Hoffman najgore prošao u svojoj ulozi prof. književnosti koji pomaže Ferrelu da razriješi svoju priču. Nepretenciozan i šarmantan film. TRI ZVJEZDICE I TRI ČETVRTINE Marin Cvitanović THE LAST KING OF SCOTLAND - Posljednji škotski kralj (SAD, 2006., redatelj: Kevin Macdonald) Uloge: Forest Whitaker, James McAvoy, Kerry Washington, Gillian Anderson, David Oyelowo Film "Posljednji škotski kralj" prema naslovu možda zvuči kao biografska drama o životu ugandskog predsjednika Idija Dade Amina, inače dobrog prijatelja Josipa Broza Tita. Idi je bio živopisna ličnost (malo za reći), za vrijeme svoje vladavine ubio je oko 300 000 ljudi, obožavao je Škotsku, a sebe nazivao 'njegova ekselencija doživotni predsjednik, feldmaršal Al Hadji doktor Idi Amin, VC, DSO, MC, gospodar svih zvijeri svijeta i riba mora, osvajač afričkog britanskog carstva općenito i naročito Ugande'. No scenarist i redatelj odlučili su se za prikaz života mladog škotskog liječnika Nicholasa Garrigana koji vođen avanturističkim duhom dolazi u Ugandu i igrom slučaja postaje osobnim Aminovim liječnikom. Kaotična zbivanja i zvjerstva počinjena za Aminove vladavine kulisa su ove priče koja uključuje i ljubavnu pod-radnju. Forest Whitaker na kratko se vratio iz glumačke mirovine i za ulogu Idija Amina zasluženo osvojio Oscara. Njegova uloga luđaka nikad ne prelazi u karikaturu i baš je zbog toga u lik manijaka i navodnog kanibala Amina tako lako povjerovati. James McAvoy mu odlično parira igrajući mladog liječnika koji (pre)kasno uočava da stvari nisu onakve kakvima se u početku čine. Treba spomenuti i sjajnu Gillian Anderson u ulozi skeptične liječnice koja za razliku od svog mladog kolege dobro poznaje prilike u Africi. Jedina ''zamjerka'' ovakvim filmovima je ta što se nakon uzbudljivih, dramatičnih i šokantnih dva sata odgledanih u dahu ne možemo utješiti riječima 'Sve je to ipak samo fikcija'. Idi Amin umro je kao slobodan čovjek u Saudijskoj Arabiji 2003. u 78. godini života. ČETIRI ZVJEZDICE Marin Cvitanović CRASH (FATALNA NESREĆA) ( SAD, 2004 Redatelj: Paul Haggis) Uloge: Mat Dillon, Don Cheadle, Jennifer Esposito, Art Chudabala, Ryan Phillipe Film ''Fatalna nesreća'' u hrvatskim je kinima prošao relativno nezamijećeno, a ni na globalnoj razini nije ostvario prevelik uspjeh. Onda je stigla dodjela Oscara u kojoj je pretrčao mnoge favorite i iznenađujuće odnio nagradu za najbolji film. To ga je odvelo u redistribuciju i malo popravilo krvnu sliku u vidu zarade. Ali s Oscarom ili bez njega, ''Fatalna nesreća'' je totalni promašaj. U multinacionalnom Los Angelesu žive glavni junaci ovog filma. Tu su dva policajca u sukobu oko rasnih pitanja, dva mlada crnca lopova, okružni tužitelj i njegova razmažena supruga, Iranska obitelj kao žrtva nasilja... Svi oni spojit će se tokom jedne noći u priči koja propituje korijene i uzroke rasizma. Nevjerojatno je koliko se klišeja može strpati u 113 minuta filma. Ovo je tipična priča s obratom u radnji koja treba šokirati gledatelja i natjerati ga da se zapita, ali taj obrat ne funkcionira prirodno, nego je tamo zato što je scenarist tako zamislio i ni zbog čega drugog. Uvjerljivost tu uopće nije bitna, a ispreplitanje likova i njihovih sudbina toliko je umjetno i namjerno poučno da film djeluje kao predugačak spot za UNICEF. A što je velika šteta, jer film je imao odličnu zamisao koja na mahove funkcionira, i u tim se trenucima vidi koliko je ''Crash'' mogao biti dobra priča, i koliko je Haggis uprskao. Glumci su korektno odradili svoje uloge, Mat Dillon je uvijek dobar, kao i Sandra Bullock i Don Cheadle, a odlična pjesma 'In the deep' nominirana je za Oscara. I to je to. Film je pokušao poslati poruku 'stvari nisu onakvima kakvima se čine'. A ovaj film je nažalost baš to - sve ono što nam se čini da je, i još više. Nasilno poučan, neinteligentan, neuvjerljiv i klišeiziran. DVIJE I POL ZVJEZDICE. Marin Cvitanović Walk the line (Hod po rubu), SAD, 2005. Redatelj: James Mangold Uloge: Joaquin Phoenix, Reese Whiterspoon, Ginnifer Goodwin, Robert Patrick, Sandra Ellis Lafferty Radnja filma ''Hod po rubu'' (iako se fraza može prevesti kao i 'poštivanje pravila' ili nešto slično) prati život američke glazbene legende Jonnyja Casha od njegovog odrastanja u Arkansasu, preko poznatog nastupa u zatvoru Foulsome pa sve do smrti. Osim glazbe, njegov život obilježila je i velika ljubav prema pjevačici June Carter s kojom je bio u braku. Prvo što mi padne na pamet vezano uz ovaj film pitanje je 'je li ovo mjuzikl'? U filmu definitivno ima pjevanja, ali od mjuzikala ga razlikuje (što je vrlo pozitivno) to što gledatelj nema osjećaja da su glazbeni brojevi umetnuti u radnju. Oni su postali organski dio priče pa se ne čini kao da se radnja prekida kako bismo odslušali pjesmu. I već to je uspjeh ovog filma. Joaquin Phoenix i Reese Whiterspoon u ulozi Casha i Carterove su nevjerojatni. Iako je Whiterspoon za svoju ulogu istovremeno drage i nježne, a s druge strane čvrste i odlučne June Carter koja je uspjela obuzdati Cashovu destruktivnu ličnost dobila Oscara, ni Joaquin svojom ulogom ne zaostaje za partnericom. On gotovo da ne glumi Casha, on jest Cash. Kada se tu još spomene činjenica da su oboje sve pjesme u filmu sami otpjevali (a Whiterspoon i odsvirala), rezultat je iznad svih očekivanja. Soundtrack je 'must have' za sve koji bar malo vole country. Ali sve to film ipak ne čini produljenim glazbenim spotom. Johnny Cash je za života bio pojava, život mu je bio zanimljiv, prepun kriza i obrata a ljubav s June Carter unatoč svim problemima jedna je topla i iskrena ljudska priča. Iako bi se onima kojima ova vrsta glazbe nije omiljena film mogao učiniti dosadnim, svejedno ČETIRI ZVJEZDICE Marin Cvitanović Brokeback mountain (Planina Brokeback), SAD, 2005. Redatelj: Ang Lee Uloge: Heath Ledger, Jake Gyllenhaal, Randy Quaid, Anne Hathaway, Michelle Williams, Linda Cardellini Film ''Planina Brokeback'' (snimljen prema istoimenoj kratkoj priči E. Annie Proulx) jedan je od najspominjanijih filmova posljednjih godina. Naizgled kontroverzna priča o ljubavi dvojice kauboja donijela mu je veliku prisutnost u medijima, a mnogobrojni zlatni globusi i BAFTA nagrade te osam nominacija za Oscara doprinijeli su tome. Ang Lee ovom se pričom dotakao same jezgre američke kulture i heteroseksualnosti. No, čini mi se da je takav media coverage samo odmogao filmu, u kojem doista nema ničeg kontroverznog. Da, Heath i Jake se poljube, ima čak i jedna scena seksa u šatoru, ali po čemu je to 'najkontroverzniji film desetljeća' ili 'film kojemu se nisu usudili dati Oscara', kako se reklamira u posljednje vrijeme? Planina Brokeback čista je suprotnost svemu tome, redatelj i scenaristi uspjeli su napraviti jedan jednostavan i iskren film kojeg su izdignuli iz okvira u koji ga se pokušava svrstati. Doduše, dok sam ga gledao u kinu publika se vrlo često smijala i posprdno na glas komentirala, pa ako je suditi po većini – ja sam ovdje u krivu. Priča ide ovako: God. 1963. dva kauboja, Ennis Del Mar (Ledger) i Jack Twist (Gyllenhaal), zarađuju za život čuvajući ovce u planinama Wyominga. Postupno se između njih stvara veza koju neće uspjeti pokidati ni razdvojenost, njihovi brakovi i netolerantno društvo; veza koja će potrajati punih 20 godina. Nevjerojatno je koliko je truda uloženo u razradu svih likova. Osim iznenađujuće dobrog Heatha Ledgera, tu je i Jake Gyllenhaal koji je nepravedno izgubio Oscara od Georgea Clooneya (tipična Oscarovska uloga – rat u Iraku, morao se udebljati 17 kg i pustiti bradu). Michelle Williams upravo je maestralna u ulozi Ledgerove supruge (također oskarovska nominacija za curu koja je karijeru započela u Dawson's Creeku), a tu su i odlične Linda Cardellini i Anne Hathaway. Radnja se odvija u rasponu od 20 godina i netko bi mogao zamjeriti da je film predugačak (134 min), ali Planina Brokeback nema praznog hoda i završetak dolazi u pravo vrijeme kako bi zaokružio kompoziciju. Iako se događa kroz '60, '70 i '80, film gotovo da i nema vremenskih odrednica – ne spominju se rat u Vijetnamu, Nixon, djeca cvijeća, nema glazbe tog vremena (samo coutnry, kako i priliči mjestu radnje). Time je Lee stvorio radnju koja se može smjestiti u bilo koje razdoblje, ali dao i pomalo pesimističnu viziju društva: netolerantnost prema istospolnoj ljubavi uvijek ostaje ista. No priča nije samo o ljubavi dva muškarca, već je puno univerzalnija i govori o današnjem društvu, o tome kako postoji vrijeme koje ne možemo vratiti i greške koje ne možemo ispraviti. Film ne soli pamet, govori o stvarima koje se događaju svima nama, i baš zbog toga osjećaj nakon izlaska iz kina nije kao nakon neke sentimentalne melodrame, već puno puno teži. Samo mu treba pristupiti bez predrasuda. ČETIRI I POL ZVJEZDICE Marin Cvitanović "The Matrix: Reloaded", SAD, 2003. Redatelji: Andy i Larry Wachowski Uloge: Keanu Reeves, Laurence Fishburne, Carrie - Anne Moss, Hugo Weaving, Monica Belluci, Matt McColm Prvi dio trilogije "Matrix" zaludio je svijet na prvom mjestu jer je donio (uvjetno rečeno) novu ideju u holivudsku filmsku industriju. Ideju o svijetu koji nije stvarnost, ideju o matrici u kojoj svi mi ustvari živimo. Jedinica je otvorila taj svijet, trojka će ga (valjda) zaključiti, a dvojka? Drugi nastavak trilogije, "The Matrix Reloaded" milijune i milijune dolara uložio je u vlastitu reklamu, i to ne bez vraga. Samo na specijalne efekte spiskano je sto milijuna dolara, npr. General Motors donirao je 300 automobila koji su smrskani u filmu, scene borbe traju i do 17 minuta itd (jedna takva sama je koštala 40 milijuna dolara). Film se već isplatio, ali, ruku na srce, nudi jako malo. U potpunosti je postao isključivo i samo spona između prvog i zadnjeg nastavka, služi kao dodatna reciklaža u svrhu zaplitanja i "to be concluded" nakon 138 minuta tučnjave i jurnjave. Neo je Onaj koji će ispuniti proročanstvo koje je dala tajanstvena Oracle i spasiti Zion pred nadirućom vojskom Strojeva koja se već broji u stotinama tisuća. Sa svojom dragom Trinity vraća se u matricu da ispuni zadatak koji se od njega očekuje... I to je to. Toliko očekivani "The Matrix Reloaded" donosi komercijalni uspjeh (sunčane naočale iz filma siguran su hit kao Raybanice iz Top Guna) i puni kino dvorane. Ali upao je u kategoriju onih 90% filmova koji niti su tako loši, ali bogme niti ni tako dobri. Oliver je to najkreće rezimirao u jednom svom hitu - Lijepa bez duše. TRI ZVJEZDICE Marin Cvitanović "Lord of the Rings - the Two towers", 2002. Režija: Peter Jackson Uloge: Elijah Wood, Ian McKellen, Liv Tyler, Viggo Mortensen, Sean Bean, Hugo Weaving, Brad Dourif, Miranda Otto Već nakon nekoliko dana prikazivanja vidjelo se da će se oko novog nastavka Gospodara prstenova - "Dvije kule" lomiti koplja više nego oko prvog . Redatelj Peter Jackson još je više odlučio intervenirati u literarni predložak J.R.R Tolkiena (neki bi rekli i "skrnavio"), pa je neke dijelove zanemario, a neke totalno izmislio da bi film dodatno komercijalizirao i približio širim masama. Bilo je i ideja da se film preimenuje (!) jer "two towers" previše podsjeća na "twin towers" (!!!). Većina obožavatelja djela ovog poznatog engleskog pisca neće mu to oprostiti, no činjenica je da je film jedna vrsta umjetnosti, a književnost sasvim druga, i da film uvijek ovisi o redateljskom (dakle subjektivnom) doživljaju knjige. Pa, ako ste čitali knjigu, ne očekujte od filma da bude identičan. A ako niste, moći ćete se fino opustiti i uživati u filmu koji je još bolji od prvog dijela! Iako u svoja tri sata ima i praznog hoda radnja je još dramatičnija, s maestralnim masovnim scenama borbe (za vrijeme bitke za Rograd ne trepće se), likovi su bolje okarakterizirani (tu je u odnosu na prvi dio najbolje prošao Viggo Mortensen - Aragorn). Posebno se ističe Golum iliti Smeagol, za kojeg se šuška da bi mogao biti nominiran za Oscara, unatoč tome što je - kompjuterska animacija! Efekti, fotografija (prekrasni krajolici Novog Zelanda), fabula, glumci... Odlično! Tek su možda Uruk - hai ispali nedovoljno opasni - za vrijeme bitke za Rograd Aragorn, Gimli i Legolas kolju ih ko muhe. Dakle, da se podsjetimo, Frodo Baggins i njegova družina na kraju prvog dijela su se razdvojili. Sam i Frodo su nastavili svoj put prema Mordoru da unište prsten u vatri planine Doom (sada i uz Golumovu pomoć), a Legolas, Aragorn i Gimli krenuli su u potragu za druga dva hobita koje su oteli Uruk - hai. U isto to vrijeme strašna Sarumanova vojska krenula je u rat koji bi trebao pokoriti čitavo Međuzemlje... Film toplo preporučam, ali uz napomenu da su oni koji nisu pročitali knjigu u boljoj poziciji. Ali nakon filma neka OBAVEZNO pročitaju knjigu. E sad ocjena... Da je film više vjeran knjizi dobio bi i 5 zvjezdica, jer dobre stvari ne treba mijenjati. Ovako, ipak ČETIRI ZVJEZDICE. Marin Cvitanović "Harry Potter and the chamber of secrets", Warner Bros, 2002. Režija: Chris Columbus Uloge: Daniel Radcliffe, Kenneth Branagh, Emma Watson, Rupert Grint, David Bradley Priča o malom čarobnjaku Harryju Potteru zasigurno je jedan od kulturnih fenomena s početka ovog milenija. Knjige autorice J.K. Rowling (planira ih biti 7, a prve dvije su ekranizirane) prodavane su u milijunskim nakladama po svijetu, a prvi dio sage o Harryju i čarobnjačkoj školi Hogwartsu ('Harry Potter i kamen mudraca') nakon nešto više od godine dana prikazivanja zasjeo je na drugo mjesto filmova s najvećom zaradom u povijesti (dosad je utržio gotovo milijardu dolara). Zbog svega toga, ekranizacija druge knjige praćena je s enormnim nestrpljenjem i iščekivanjem, da bi na kraju rezultat bio više nego - slabašan. Ruku na srce, ni prvi dio nije bio bog zna što, ali bio je prihvatljiviji i malđem i starijem gledateljstvu. Drugi dio nije ni to. Izgleda da se redatelj Chris Columbus nije mogao odlučiti je li to film za djecu ili onaj koji ne bi trebao imati ograničenja u vidu starosti gledatelja. I umjesto da bude ovo drugo, film nije ni jedno. 'Harry Potter' traje gotovo tri sata (201 minutu), a radnja mu se svodi na pola sata. Ostatak su (pre)dugačke scene leta automobilom, metloboja, borbe sa vrbom, koje su sigurno atraktivne djeci, i to onoj koja nisu zaspala, ili povratila nakon scene povraćanja puževa golaća (što je bio čest slučaj u npr. Švedskoj), ili se prepala scena s divovskim paucima ili borbom divovske zmije i feniksa u kojoj feniks pandžama i kljunom iskljuje zmiji oči. Ili neke od tih scena već vidjela u prvom dijelu. Gluma dječjih likova je poprilično afektirana i neuvjerljiva. Radnja teče ovako: Harry Potter ponovno odlazi u čarobnjačku školu Hogwarts, iako ga čitavo vrijeme prate neprilike koje upućuju na to da ga netko ne želi tamo. Došavši tamo, glavni je akter rasplitanja priče otprije pedeset godina, u kojoj je i Hagrid izbačen iz škole, jedna učenica ubijena, a strašni Voldemort prijeti povratkom... 'Harry Potter i odaja tajni' film je koji je za djecu predugačak, mjestimično prestrašan (ima i PG rating) i nema ponuditi mnogo novoga u odnosu na prvi dio, a za malo starije je jednostavno - predosadan (tu se posebno ističe plačljiva Myrtle koja nevjerojatno ide na živce. ) DVIJE I POL ZVJEZDICE. Marin Cvitanović SIGNS - "Misteriozni znakovi", SAD, 2002. Redatelj: M. Night Syamalan Uloge: Mel Gibson, Joaquin Phoenix, Rory Culkin, Abigail Breslin, Cherry Jones Bivši svećenik Graham Hess (koji je izgubio vjeru u Boga nakon što mu je žena poginula u stravičnoj prometnoj nesreći) živi s bratom i dvoje djece na selu. Jedne se noći u ogromnom polju kukuruza kraj njihove kuće počinju pojavljivati znakovi. Graham ih isprva odluči zanemarivati, ali uskoro je Zemlja pod izvanzemaljskom invazijom i on mora učiniti sve da bi zaštitio svoju obitelj... Film ima dvostruku podlogu - istovremeno je komercijalna priča o invaziji svemiraca i priča o svijetu bez Boga, o gubljenju i pronalaženju vjere. No, mora se priznati da sami "misteriozni znakovi" nisu nimalo misteriozni, jer se ubrzo u filmu sazna što su i zašto su tu. Film ima poprilično usporen početak, no kad se dostigne određena razina napetosti u radnji, drži vas čvrsto u stolicama do samog kraja. Radnja ima nekoliko rupa, neki su dijelovi poprilično patetični, kao i same uloge svećenikove djece. Gibson je solidan, a najbolju je ulogu ostvario J. Phoenix. Ovo je jedan od onih filmova koji ćete sa užitkom i zanimanjem pogledati, koji će vas rastužiti, prepasti i nasmijati, ali koji se sutradan više i neće činiti toliko posebnim. Jer to on i je - kvalitetan blokbasterski uradak sa dvije - tri duboke note. Nije ni to tako loše. TRI I POL ZVJEZDICE. Marin Cvitanović "GHOST WORLD" - "Svijet duhova", SAD, 2001. R: Terry Zwigoff Uloge: Thora Birch, Scarlett Johansson, Steve Buscemi, Brad Renfro, Stacey Davis, Illeana Douglas Ekranizacija kultnog američkog underground - stripa "Svijet duhova" mogla bi se podijeliti na dva dijela. U pomalo poodmakloj dobi za debitanta, 53 - godišnji Zwigoff očito u početku nije bio siguran o ćemu će film pričati. Tako se prvih 20 -ak minuta sastoji od totalnih suprotnosti prema svim onim laganim teen - sapunicama. Dvije prijateljice i blage čudakinje, Rebecca i Enid maturirale su i ne žele na fakultet, već se namjeravaju zaposliti i naći zajednički stan. Vrijeme krate okrutnim šalama, gnjaveći prijatelja koji radi u prodavaonici, brze su na jeziku, pršte od cinizma, psuju i sl. i sve to stavljajući uvjerljivost junakinja u - drugi plan. Onda se Enid sprijatelji sa jazz/blues/ragtime fanatikom i jos jednim čudakom Seymourom i film napokon kreće u pravom smjeru. Postaje priča o Enid, djevojci koja odrasta bez iluzija, koja je svjesna da je život koji ju čeka jedno obično sranje i koja se ne pokušava zavaravati i tješiti lažima. U potrazi je za samom sobom, okolina je guši, Enid je svjesna gluposti i banalnosti ljudi koji je okružuju. Boriti se ili odustati? Ako se zanemari početak, film je jedna odlično ispričana tragikomična priča, ne bih rekao o odrastanju, jer se Enid čini mnogo zrelijom i pametnijom od mnogo drugih "odraslih" likova "Svijeta duhova". Likovi i događaji pomalo su karikirani (zahvaljujući svom stripovskom podrijetlu), ali drukčije i ne bi trebalo biti. I naslov je odlično pogođen. U svakom slučaju, pogledati. TRI ZVJEZDICE I TRI ČETVRTINE   E.T - "E.T. - došljak iz svemira", SAD 1982., 2002. Režija: S. Spielberg Uloge: Dee Wallace-Stone, Henry Thomas, Peter Coyote, Robert MacNaughton, Drew Barrymore, K.C. Martel, Sean Frye, C. Thomas Howell Spielbergova priča o simpatičnom došljaku iz svemira nakon prošlogodišnjeg reprikazivnja u kinima zasjela je na drugo mjesto najuspješnijih filmova svih vremena sa zaradom od oko pola milijarde dolara. Scena letenja na biciklu ispred mjeseca jedna je od najparodiranijih i najponavljanijih u povijesti kinematografije. Dobio je četiri oskara , a za još pet je nomimiran. Ipak, ako imate manje od 14 godina film vam može ponuditi jako malo. Premalo. Dvije - tri lijepe scene (i to baš s letećim bicikima) i fenomenalnu Drew Barrymore u skoro dva sata radnje. Priča ide ovako: Jedne noći svemirska ekspedicija (što li?) silom prilika ostavi jednog iz svoje posade na Zemlji. On odmah postane metom tragača (iz NASE) i sakrije se u šupi jedne obitelji iz Arizone. Tamo ga otkrije desetogodišnji Billy, pa mu on i njegovi brat i sestra odluče pomoći da se vrati na svoj planet. NASA im je sve bliža, E.T je sve bolesniji, a mama sve sumnjičavija... Sve u svemu, previše loving - crying - leaving holivudske patetike. Radnja je razvučena i poprilično predvidljiva, sam kraj je prepun plakanja, "I will always love you", "Stay with me" i sličnih ponavljanja koja još uvijek, očito, pale. Efekti su popravljeni, a E.T. izgleda puno uvjerljivije. No, razlog zbog kojeg treba pogledati film jedino bi mogla biti nevjerojatna Drew Barrimore, tako je uvjerljiva i simpatična! Osim toga - ništa. Drew -svih pet zvjezdica, filmu - jedva dvije. DVIJE ZVJEZDICE Marin Cvitanović Čudovišta iz ormara - "MONSTERS Inc." SAD, 2001. Režija: Pete Docter Glasovi: John Goodman, Billy Crystal, Mary Gibbs, Steve Buscemi, James Coburn U našoj dragoj Zemlji paralelnom svijetu žive čudovišta čiji se svijet napaja energijom stvorenom - dječjim vriskovima. Tako svake noći Sully (po naški Jakov Golemko) i Mike Wazowski (iliti Okaš Kugla) i druga čudovišta iz poduzeća "Monsters inc." (slogana We scare because we care) odlaze na svoja radna mjesta i kroz vrata od ormara ulaze u dječje sobe, plaše jadnu dječicu i buteljiraju njihov strah. No, ne boje se samo djeca njih, strah je ovaj put dvosmjeran, jer se smatra da su djeca smrtonosno zarazna - sve dok jednoga dana dijete Bu ne prođe kroz vrata ormara i uđe u šareni svijet čudovišta iz ormara. "Čudovišta iz ormara" proizvod su Disneya i Pixara, tvrtke koja je radila i "Život buba" i "Priču o igračkama". Animacija je skoro pa savršena, likovi u filmu su stvarno simpatični i maštoviti (i Nessie i Jeti nekada bili čudovišta iz ormara sve dok nisu protjerani na Zemlju), a radnja ima svojih uzbuđenja i neočekivanih obrata. No, čini mi se da je ovo jedan od onih tzv. "filmova za djecu koji će zabaviti i odrasle", ali bojim se da će tu djeca ipak biti u velikoj prednosti nad svojim starijim kategorijama, jer, ruku na srce, film ponekad prečesto podsjeća na Kapetana Zaspana. Apsolutno najsmješniji i najoriginalniji dio filma je sama odjavna špica, kada vidimo "greške sa snimanja". Glasove su odlično posudili Billy Cristal i John Goodman. Sam film je stajao 115 milijuna $, a zarada mu je premašila 300 milijuna. Od četriri nominacije tza Oscar, stigla ga je samo ona za glazbu. TRI ZVJEZDICE (od 5). Marin Cvitanović LJUBAV JE SLIJEPA ("Shallow Hal"), SAD, 2001. Režija: Peter i Bobby Farrelly Uloge: Jack Black, Gwyneth Paltrow, Jason Alexander, Joe Viterelli Zbog trauma u djetinjstvu (kada mu otac na samrti, već u bunilu, daje "savjete") debeljuškasti Hal pokušava osvojiti samo tjelesno savršene djevojke. Jednoga dana se zaglavi u liftu sa poznatim TV - hipnotizeru koji odluči pomoći Halu tako da ga hipnotizira, nakon čega će vidjeti samo unutrašnju ljepotu ljudi. Uskoro upoznaje ženu svog života - sto pedeset kila tešku Rosemary... Eto i jednog malog iznenađenja od braće Farrelly, jer nakon filmova "Glup i gluplji", "Ja, ja i Irene" i drugih zahodsko - humornih komedija snimili su jednu s nešto naglašenijom humanom i sentimentalnom tematikom. Film, naravno, ima nekih rupica, jer nakon hipnotičke seanske neke je ljude Hal i dalje vidio "normalnim" očima. I malo je neobičan stav filma - gotovo sve žene koje su posjedovale unutarnju ljepotu (i koje je Hal vidio kao manekenke) u stvarnosti su bile poprilično nelijepe. Zar su svi dobri ružni? I zar su svi ružni dobri? No, i nije tako strašno, je ovaj film i nije namijenjen da bi mijenjao naše svjetonazore ili rušio naše predrasude. To je simpatična komedija (sa izvrsnim soundtrackom!) koja će vas možda natjerati da se malo zamislite i zapitate. Sami foršpani prikazuju film u možda malo boljem svijetlu, jer nekako se čini da je tu bilo još mjesta za fore na temu debele Rosemary - mršave Rosemary. Zanimljivo je da debela Gwyneth nije rezultat specijalnih kompjuterskih efekata, već četverosatnog šminkanja, i da nije tražila kaskadere ni za jednu scenu (čak ni onu kad nimalo majušnog Hala podigne kao pero odnese u auto). Halovog prijatelja u filmu glumi Jason Alexander (George iz "Seinfelda"). 3/5 (TRI ZVJEZDICE) Marin Cvitanović "Jay & Silent Bob strike back", SAD, 2001. Režija: Kevin Smith Uloge: Jason Mewes, Kevin Smith, Shannon Elizabeth, Eliza Dushku, Ali Larter, Will Ferrell, Ben Affleck itd. Već u prvih deset minuta gledanja ovaj me film podsjetio na Severinu i njenog "Antu". Snimljena još u doba kad se na narodnjake više - manje mrštilo (zar je to doba uopće i postojalo?), pjesma je objašnjena kao zezancija i autoironija, pa je onda, ajde, moglo proć, jer kao ne sluša se to za ozbiljno. No, činjenica ostaje - to je bio čisti narodnjak, a ista je stvar i sa ovim filmom. Unatoč tome što film obiluje autoironijom (U jednom trenu B. Affleck pita A tko bi upće platio da gleda Jaya i Silent Boba?, a onda se okrene prema publici u kino dvorani i značajno ju pogleda), film se zasniva na forama o pederima, prđenju, oponašanju koitalnih pokreta u svim situacijama i ostalim seksualnim forama, bila to zezancija ili ne. Ima film i svojih trenutaka, naravno, ali daleko je od onog što su fanovi Kevina Smitha očekivali, a u čijim se filmovima Bob i Jay obavezno (nakratko) pojavljuju. I sam je film rekao koje su njegove glavne mane (ali budući da si to ONI rekli, to onda ne vrijedi jer oni to znaju?), a te su da Bob i Jay jesu smiješni, ali u malim dozama, nikako nisu materijal za čitav film, i to da je film oda muškarcima koji odbijaju izići iz puberteta. Jay i Silent Bob su prijatelji još iz djetinjstva. Kad saznaju da će se o njima snimiti film (zasnovan na stripu u kojem su oni poslužili kao ideja za glavne junake Bluntmana i Chronica) i istovremeno pročitaju na netu kako ih ljudi diljem Amerike pljuju i brukaju (tj. film koji je u pripremi), odluče otići u Hollywood i spriječiti snimanje filma. Putem sretnu kombi pun zgodnih ali sumnjivih djevojaka, upadnu u policijsku potjeru, ukradu majmuna itd itd. Na kraju se i Jay zaljubi i zapjeva sa idolima iz djetinjstva... U filmu se pojavljuje i veliki broj cameo uloga (meni je osobno najdraža ona Shannen Doherty u Vrisku) ali ni one nisu baš mnogo osvježile film, koji gotovo da se sastoji isključivo od već spomenutih vrsta fora. Nažalost, jedva DVIJE ZVJEZDICE. Marin Cvitanović Uljezi - "THE OTHERS" Francuska/Španjolska/SAD, 2001 R: Alejandro Amenabar glume: Nicole Kidman, Fionnula Flanagan, Alakina Mann, James Bentley U kući stroge i odlučne Grace (Nicole Kidman) postoje neka neobična pravila. Jedno od njih je da se nijedna vrata ne smiju otvoriti, dok sva druga nisu zatvorena. Razlog tomu je neobična i rijetka bolest njezine djece koja ne podnose danje svjetlo. Njih troje sami žive u velikom viktorijanskom dvorcu na Kanalskim otocima, čekajući muža i oca da se vrati iz Drugog svjetskog rata, koji je završio prije više od godinu dana. Kada zaposli troje ljudi kao poslugu - staricu, starca i nijemu djevojku, neobične se stvari počinju događati u kući - čini se da je još netko s njima... Moram priznati da sam od ovog filma puno očekivao. Prvo, zbog Nicole Kidman, koja je, otkad se rastala od Cruisea, sve bolja i ljepša, i zbog samog stila filma, koji podsjeća na klasične horore iz četrdesetih i pedesetih - napetost stvara samom atmosferom, bez velikih kuhinjskih noževa i kanti crvene boje. I nije me ama baš nimalo razočarao, jer već dugo nisam gledao tako dobar i sofisticiran horor. Radnja je puna detalja koji, ako ne obraćate pažnju, postanu jasni tek kad film završi. I sam završetak poprilično je neočekivan, ali je daleko od banalnih i prijetvornih filmskih završetaka kojih nije nedostajalo posljednjih godina. Film će vas uvući u radnju, uplašiti, rastužiti i natjerati na razmišljanje. Izlazeći iz kina jednog su tipa pitali što misli o filmu. Odgovorio je: "Pametnome dosta!". I ovom filmu, od pet mogućih, ČETIRI ZVJEZDICE su dosta. Marin Cvitanović PLAVUŠA S HARVARDA ("Legally blonde"), SAD, 2001. Režija: Robert Luketic Uloge: Reese Whiterspoon, Luke Wilson, Matthew Davis, Selma Blair Elle Woods (Whiterspoon) majka je svih stereotipa o Beverly Hills plavušama - lijepa je, bogata, popularna, nosi ružičasto, predsjednica je sestrinstva i ima uspješnog i ambicioznog dečka Warrena za kojeg je spremna udati se. Problem je u tome što nije dovoljno dobra za Warrenovu obitelj koja sanja o velikoj političkoj karijeri svog sina, i on ju, jel, znogira. No, ona se ne predaje i odlučuje upisati pravo na Harvardu (gdje studira i Warren) da svima pokaže da je i pametna i prava supruga za Warrena. Iako ne odustaje od sebe i svog stila koji se nikako ne uklapa u uštogljenu okolinu Harvarda, na kraju ipak uspijeva pokazati da ljude ne treba suditi na prvi pogled. Prtiom se i zaljubljuje i tu je i happy end. "Plavuša s Harvarda" australskog Ogulinca Roberta Luketica našla se i među ovogodišnjim kandidatima za "Zlatni globus", a u Americi je polučila sasvim zadovoljavajuće financijske rezulatate. Zvuči odlično, ali sam film ipak nije takav. Problem je u tome što film ima samo dva oslonca koji bi trebali iznijeti čitavu priču - odličnu Whiterspoon, koja ipak ne uspijeva sama iznijeti praznine popunjene stereotipima koje bi, kao, trebale nasmijavati publiku. Tako ona nosi sve ružičasto, Cosmo joj je Sveto pismo, kad je uzrujana, opušta se uz dobro manikiranje, a maturalna radnja joj je bila "Točkice kroz povijest". Zgodno, ali ne dovoljno. Rezultat svega toga je da je "Plavuša" čista perolaka zabava za jednu večer. Ocjena: 2,5/5 Marin Cvitanović   GOSPODAR PRSTENOVA : PRSTENOVA DRUŽINA ("Lord of the rings: the fellowship of the ring"), 2001. Režija: Peter Jackson Uloge: Elijah Wood, Ian McKellen, Liv Tyler, Viggo Mortensen, Sean Bean, Hugo Weaving, Cate Blanchett Tolkienova trilogija "Gospodar prstenova" jedno je od najpoznatijih književnih djela prošlog stoljeća, u nekoliko navrata proglašavano i naznačajnijom knjigom 20. st Idejno započeta kao vrst anglosaksonske mitologije, nadrasla je svoje okvire i priču o bajkovitom i nevjerojatnom svijetu J. R. R. Tolkiena do danas je kupilo preko 60 milijuna ljudi, a pročitalo barem desetorostruko više. Bilo je samo pitanje vremena kada će se u Holivudu napraviti i film prema knjizi. I prije ovog, bilo je pokušaja ekraniziranja ovog remek - djela fantastičnog žanra, a posebno se ističe animirani film autora Ralpha Bakshija koji nažalost nikad nije dovršen, a koji posjeduje i neke kvalitete koje se u recentnijem holivudskom viđenju Tolkiena ne nalaze. Izbor redatelja pao je na dosad manje poznatog novozelanpanina Petera Jacksona (i čitav je film - sva njegova tri dijela već su snimljena, sniman na nevjerojatnim lokacijama Novog Zelanda), a glavna uloga dopala je mladu zvijezdu E. Wooda (Rat, Dosje Alien). Odabir glumaca najsvijetlija je točka filma. Za ulogu Gandalfa izbor je pao na Iana McKellena, za prostodušnog hobita Froda, uz ponešto skepse na već spomenutog E. Wooda, a definitivno najbolja uloga je Seana Austina koji je nezaboravno odglumio prostodušnog i vjernog Sama Gamgeeja (koji je u nekim verzijama scenarija kuće Miramax trebao postati žensko da bi se izbjegle homoseksualne konotacije sa Frodom!). Radnja se odvija u mitskoj zemlji Međuzemlju kojoj prijeti uništenje od zlog Saurona i njegove vojske. Jedino što može spasiti zemlju je uništenje magičnog prstena koji može biti uništen samo u vatrama planine Doom, gdje je i iskovan. Problem je u tome što se planina Doom nalazi duboko u Mordoru, zemlji zlog Saurona, i da bi se tamo stiglo potrebno je prijeći mnoge pogibeljne prepreke. Hobit Frodo Baggins i njegova družina kreću na taj opasan put... Sama scenografija i efekti su nevjerojatni, ali se veći naglasak možda trebao staviti na original - svi koji su čitali Tolkiena primijetili su da se neki dijelovi filma uopće ne nalaze u knjizi ili su izmijenjeni (tu se posebno ističe Galadriel, koja je totalni promašaj u odnosu na knjigu). Sa strogo filmskog stajališta film je nevjerojatan i unatoč dužini od gotovo 3 sata gleda se u dahu. Sadrži sve što bi filmski klasik trebao sadržavati: ljubav, hrabrost, vjernost, čast, izdaju. No poznavateljima Tolkiena i svima onima koji su prije filma pročitali knjigu bio je (malo) razočaranje. Zbog toga - ČETIRI ZVJEZDICE Marin Cvitanović   DVD RECENZIJE  by ProtMan: (www.geocities.com/goldenyears1) The Sixth Sense - Šesto čulo http://www.thesixthsense.com/ 1999.god. redatelj: M.Night Shyamalan gl.uloge: Bruce Willis, Halley Joel Osment, Anna Crowe, Lynn Sear Film je predstavljen kao parapsihološki triler pa čak i horor o malcu koji, kako smo mislili "boluje" od nekakve gadne psihičke bolesti, a zapravo on ima nevjerojatnu sposobnost da vidi nešto što ostali ne vide. Priča počinje kao klasična američka priča o uspjehu, a ovaj put je riječ o nagrađenom dječjem psihologu koji završava sa metkom u želucu nakon upada jednog od njegovih bivših pacijenata u kuću. Prvi dio, istina, malo podužio dio, je uvod u užas koji slijedi, a koji ne smijem spomenuti jer se sve vrti oko toga i glavna je okosnica filma... nema smisla da pokvarim iznenađenje nekome tko prvi put gleda film. Duboka je to i mračna priča o iskonskom strahu čovjeka prema smrti, ovdje strahu malog Colea od "ljudi" koji mu ne daju mira ni danju ni noću... Pomoć mu pristiže od već spomenutog dječjeg psihologa Malcolma Crowea kojeg igra Bruce Willis i koji ga uspijeva otrgnuti iz totalne depresije i straha, pa čak i životne opasnosti. Kraj filma je i najveće iznenađenje, a o čemu se zapravo radi morat ćete pogledati ovaj originalan parapsihološki triler. Film je nominiran u 7. kategorija za Oscara, ali nije dobio nijedan. DVD je vrlo siromašan dodacima, osim izabiranja scena nema ništa, slika je vrlo dobra kao i zvuk. Ne više od tri zvjezdice   Blazing Saddles - Vruća sedla http://us.imdb.com/Title?0071230 1974.god. redatelj: Mel Brooks http://us.imdb.com/Name?Brooks, +Mel gl.uloge: Cleavon Little, Gene Wilder, Slim Pickens, Harvey Korman, Madeline Kahn Evo jedno djelo velemajstora komedije (parodije) Mela Brooksa, čovjeka koji nas je toliko znao nasmijati (Frankenstein Junior, History of the World, Spaceballs i sl.) a ni ovaj film nije izuzetak. Nažalost, ovo me podsjetilo da jednu od uloga u filmu igra nedavno preminula Madeline Kahn, izuzetna komičarka, naravno iz Melovih filmova. Parodija je to na vesterne, jednog od brojnih žanrova koje je Brooks obradio, a gdje banda odmetnika predvođena javnim tužiteljem mjesta Rock Ridge želi grad za sebe i svoje naume (željeznica) Jadni gradić i mještani su osuđeni na propast jer ih žele otjerati na bilo koji način, ne birajući sredstva, ali u pomoć pritječe novi šerif, ponos i dika zapada.... ali šerif je.... e, to ćete pogledati sami... Samog šerifa Barta, odnosno Cleavona Littlea, nadmašuje ispičutura i propali "gunman" Waco Kid, kojeg igra perfektni Gene Wilder, još jedan u nizu stalnih Brooksovih stalnih glumaca. Gledajući film imam osjećaj da se ekipa strašno dobro zabavljala snimajući film, pogotovo scenske nastupe. DVD nema nikakvih dodataka, šteta jer bi bilo zabavno pogledati makar kadrove "iza scene", slika je vrlo dobra, a zvuk iznenađujuće dobar, čak odličan. Četiri zvjezdice za ovu parodiju. The Exorcist - Istjerivač đavola 1973.god. redatelj: William Friedkin gl.uloge: Ellen Burstyn, Max Von Sydow, Jason Miller, Linda Blair Remek djelo rađeno prema djelu Willama Petera Blattya, jednog od horora koji je obilježio sedamdesete, jedan od tri klasika među hororima tih godina, od ostalih se sjećamo "The Omen" - "Predskazanje" redatelja R. Donnera i "Amityville" - "Opsjednutost" redatelja Damiana Damiania, godina kada su se pojavili različiti kultovi obožavanja nečastivog, a koji pridonijeli evo i filmskoj industriji, to je vidljivo i u izravnom uplitanju katoličke crkve, koja je kao i obicno burno reagirala na prikazivanje ovog filma. Crkva je nijekala postojanje bilo kakvih obreda istjerivanja đavola, kao i svećenika sa posebnim ovlaštenjima za takve obrede, ali ne i fenomena koji su se pojavljivali u svijetu vezanih uz ukazanja, stigmate i sl. Radnja se zbiva kako smo rekli sedamdesetih u Georgtownu gdje je mala Regan živjela sasvim običan život u dobrostojećoj obitelji sa majkom koja je bila glumica, gotovo savršen život neki bi rekli, ipak nešto nije bilo u redu, jer su se počele dešavati čudne pojave u kući, poput grebanja po zidovima, čudnih zvukova i sl. Zaposjedanje male Regan je bilo vrlo brzo, potom dolazi na red klasična priča u hororima, medicina utvrđuje da zapravo ne zna od čega boluje Regan, te se majka okreće Crkvi i Ocu Karrasu, koji zapravo nosi glavnu ulogu u filmu. Otac Karras nakon kraćeg "upoznavanja" sa nečastivim zaključuje da bi bilo pametno pozvati pomoć, ostarjelog, ali iskusnog Oca Merrina koji izvodi obred istjerivanja i u tome nakon svih muka uspijeva....a onda!.... e, pa ako ima onih koji nisu pogledali ovaj klasik neka ga obavezno pogledaju! Zanimljivosti: - "Exorcist" je nominiran u 10 kategorija, a dobio je 2 i to za najbolji scenarij i zvuk, a također je dobio 4 zlatna Globusa, kao najbolji film, redatelj, zvuk i sporedna ženska uloga (Linda Blair) - film je zabranjen u Finskoj, još i danas - Jane Fonda i Shirley McLaine su zapravo trebali igrati ulogu majke male Regan, Chris McNeil, a Jack Nicholson je trebao igrati oca Karrasa - konačna zarada u US je iznosila 165mil.dolara i 90mil.dolara na videu što ga čini jednim od najuspješnijih horora ikad - 9 osoba je poginulo prilikom snimanja filma, kažu nesretni slučajevi, a set se zapalio tijekom produkcije pa je film kasnio 6 tjedana Dodaci na DVD su nikakvi, odnosno možete izabirati scene i to je sve!.... kvaliteta slike je iznenađujuće dobra, dok je zvuk nešto lošiji. Za ovaj majstorski urađen horor 5 zvjezdica The Perfect Storm - Oluja svih oluja 1999.god redatelj: Wolfgang Petersen gl.uloge: George Clooney, Mark Wahlberg, John CReilly, Diane Lane Još jedna toliko puta prežvakana priča o katastrofalnim olujama, sjećam se jednog tv-filma iz 1974.god. "The Hurricane" kojeg je kritika pokopala, a zapravo ga uspoređujem sa ovim filmom zato jer se nije bazirao na pojedinca tj. njegovu nesreću, nego je katastrofu prikazao u cjelini, razornu moć uragana koji je opustošio priobalje sjeverozapadne Amerike, pa zato imam dojam da je u tom djelu pogođena sama srž razmjera uragana. Priča je zasnovana na istinitom događaju, kada je u jesen 1991.god. uragan Grace (15 metara visoki valovi) pogodio sjeverozapadnu obalu Amerike (otočje Bermuda, Sable, Grand Banks, Flemish Cap) i mjesto Gloucester, Massachusetts gdje se i odvija dio radnje. Na početku nam je prikazan miran, radišni ribarski gradić koji ovisi o ulovu tune i sabljarke koju prodaje lokalnom moćniku,a koji vodi poslove prodaje ribetina i posjeduje brodove (Michael Ironside) među kojima je i brodić "Andrea Gail" na kojem će se odvijati veći dio radnje. Film je solidno urađen bez nekih velikih pametovanja, no sa previše "ljubakanja", a to je stvar koja doslovce uništava filmove katastrofe, sa odvraćanjem radnje filma (uragan) na svakidašnje teme iz života (obitelj, ljubav, seks) i naravno razmjeri katastrofe su katastrofalno malo prikazani! Znam da je vjerojatno to i bila ideja, fokusirati priču na grupu ljudi, no izgubilo se na veličini filma. Kraj je vjerojatno najneočekivaniji i mnogi će od vas biti razočarani. Dodataka na DVD-u je mnoštvo, svjedočenja ljudi, isječci, komentari, kvaliteta slike je odlična kao i zvuk. Ipak ne više od tri zvjezdice. “Shaft” redatelj Gordon Parks, 1971 god. glavne uloge: Richard Roundtree, Moses Gun   ... crni cooler, bad motherfucker, sve ga ženske vole!... tako cemo opisati privatnog detektiva Shafta, iz istoimenog filma i tv-serije, inace vrlo popularne sedamdesetih. Neki će pitati po čemu je on to poseban da se o njemu toliko piše, a i da se snimi istoimeni remake Johna Singletona sa Samuelom L.Jacksonom u glavnoj ulozi, pa i nije!... no, ovaj original i prvi po redu od tri filma koja su snimljena ima neke originalnosti bez obzira na plitku priču, a i ne bog zna kakvu glumu Richarda Roundtreea, međutim tada su bili vrlo popularni heroji tipa detektiva Serpica, ulogu koju je briljantno ostvario Al Pacino u filmovima “Pasje popodne” i “Serpico”  u to vrijeme pravih uličnih borbi za opstanak reda i zakona, pa i Jamesa Bonda, profinjenije verzije Shafta, no ipak sa istom dozom nezasitnosti prema ženama. Dakle, film je zaista B-produkcija, ne možemo mu dati više od dvije zvjezdice, ali legenda živi i valja se podsjetiti vremena kada je film značio nešto više od pukog zarađivanja novca i serijske proizvodnje blockbustera. Nekih posebnih dodataka na DVD-u za spomenuti baš i nema osim, isječaka iz pojedinih scena, kvaliteta slike je vrlo dobra u svim formatima, zvuk je dobar – najbolji je kada krenu glazbeni brojevi kojih ima dosta, zahvaljujući izvrsnom soundtracku Isaaca Hayesa.