RECENZIJE NOSAČA ZVUKA, SLIKE & MULTIMEDIJE:

Recenzije piše: Darko Ciglenečki (gostujući recenzenti su potpisani ispod svake recenzije)

TRAUMA "TRAnsUMA"
(Greencajg 003, 1999.)

Prvi sam puta čuo za Traumu u rujnu 1996. - u fanzinu 4 ZIDA I ZVUČNIK (prva svirka 12.4.1990.), a kako zvuči bend - na kompilaciji "Varaždinske rock večeri" iz 1996. (dvije pjesme - Moj pas nije živ, Ministar financija - meni njihova najbolja pesma i neshvatljivo mi je što nije na albumu, što nisu ustvari obje!) i odmah su mi ušli u prvu ligu VŽ bendova, uz KRANKENHAUS, DOBRE DUHOVE, EONE i DIRECTED CREW. Zatim su 1997. zajedno s Krankenhaus izišli na kazeti "Parket anganžman", gdje su imali 7 pjesama - uz već spomenutu Ministar financija, gore se nalazi i pjesma "Trauma" koja je jedina od dosad spomenutih na CD albumu (?), ... Ti nemaš ideja, Obećana zemlja, Rupa, Ne budi više, Rasta is a future trip.

Nakon što je Greencajg objavio CD kompilaciju KrankenHausa kao prvo izdanje ove "male izdavačke kućice" (kao što je Kornel govorio za svoj "Kekere Aquarium"), i kompilaciju "Varaždin Greencajg Express" (gdje je Trauma s pjesmom "Male ptice" koja, začudo - je na CD-u) bilo je i logično da je sljedeći korak i sljedeće izdanje Greencajga - TRAUMA (baš kao što nije bilo teško za pretpostaviti da će izaći i EONI, kao što bi to napravili i (DOBRI) DUHOVI, da nisu našli "pravog" izdavača i objavili album za Anubis iz Zagreba.

Trauma su: Zera (Robert Zernec) - vokal i gitara, Munda - bas, Ivan - bubnjevi. Bend djeluje već brdo godina (10) i kao i većina - odavno je trebao objaviti album na CD-u. U 62 minute (povremeno mrzim CD format jer puno izvođača misli da ga moraju popuniti, umjesto da se koncentriraju na LP-jevskih 45 minuta, a 74 minute ostave za kompilacije ili CD izdanje 2 albuma iz back kataloga, ili za bonus pjesme) ima 15 pjesama.

Album počinje s izvrsnom i za mene, dotad netipičnom pjesmom MOJE SJEĆANJE - punk nojsija, kiks es!, fajt klab - iznenađujuće za početak, lupa u fejs, matrix; no, nažalost, ostatak koji slijedi nije (većinom) na nivou prve pjesme, često i zbog tehničkih uvjeta jer se ponekad doima da su na CD prebacili neki stariji podrumski snimak. Ostale pjesme su: PRAVA STVAR, MY LAST COME BACK, VA-YO HI-YO, ZAKAJ JE TO (LA-LA-LA-LA)? (solidna rokija), SAN FRANCISCO (počinje sa semplom Pape "ako to može drugačije izgledati"), (MOJE IME JE) DALEKA ZORA (jako dobra, prizivanje Stooges-a!), TRAUMA (stara, programatska za bend), MALE PTICE, NE DIRAJ ME (ja neću tvoj dodir!), JA UVIJEK BIT ĆU (za tebe da mi lomiš kosti...), ULIČNI HODAČ (treba li reći - obrada brejkersa, no čini mi se, iako dobra, da je nepotrebna - kad Trauma ima svojih pjesama), SKORO PA JOY, PUKNUTIH ŽILA, KONDOR (el ... pasa - solidna obrada instrumentala, no opet - nepotrebno).

Trauma ima fajterski, štemerski štih (koji ponekad uspijeva, a ponekad ne), no riječi se često ne razumiju i moram priznati da sam više očekivao za ucedejenje benda, ovako mi daje polovičan rezultat. Shodno današnjem trenutku - rado bi na albumu vidio studijsku verziju "Ministar financija", kao i sve pjesme s "Parket anganžmana", tad bi ovo bio jako dobar album. Puno bi bolja ocjena bila da su na albumu i neke ranije pjesme, koje su, iako već objavljene - trebale naći mjesto na CD-u - na koji bi trebale ići najbolje pjesme bilo kojeg benda, a ne one zadnje koje je napravio (to će vjerojatno i THEE LARCHE ponoviti na svom albumu, no bar da se pojavi bilo kakav).

Šteta, nastupni album nekog benda trebao bi biti jači, profiliraniji, a iako s puno mečeva u nogama, Trauma je izgleda u vrijeme snimanja bila u mavrovićevskoj formi, negdje u pauzi između 2 meča, traumatizirana, hospitalizirana, u krankenHausu. Treba li joj "Chicago hope", "Hitna služba" (E.R.), ili možda Goran Višnjić? Rasta is a future trip? Back to roots?

Nadam se da će Trauma uskoro doći u zabočki Gjalski (i ostatak VŽ scene) i tamo uživo predstaviti svoj album, koji, kod većine VŽ bendova, najbolje funkcionira uživo. Za Traumu sam se u to uvjerio, na promociji KRANKENHAUS CD-a kad su svirkom jednostavno pojeli sve ostale bendove.

C.iD.

 

DUHOVI "Iza debelih vrata"
(Anubis, 1999.)

SAMOM SEBI STRAN
PRIJATELJE TRAŽIM
U PJESMI IH NALAZIM

I STVARAM SEBI SAN
I BUDIM SEBI DAN
TOLIKO STVARNO SAM

SAMOM SEBI STRAN

DOK LUTAM POLJIMA
BJELINA PROSTRANIH
PRIJATELJE TRAŽIM
U RIJEČI IH NALAZIM


I STVARAM SEBI SVIJET
PRIVIDAN AL' SVET
TOLIKO STVARNO SAM

SAMOM SEBI STRAN

Konačno da su (preDOBRI) Duhovi službeno objavili album. Time je još jedan bend koji je to već odavno zavrijedio skinut s liste nepravedno neobjavljenih prvih albuma i bendova koji bi u nekoj normalnoj zemlji objavljivali treće albume (Wanted: KRANKENHAUS, THEE LARCHE, KID & DICK...) i već mogli solidno živjeti od svoje glazbe i barem jednog koncerta tjedno (i ne bi konstantno bili na rubu raspada i prekida rada), a u počecima karijera trudili su se iz petnih žila i nisu čekali da im uspjeh padne s neba, mada su ga odavno zaslužili. Ovako strahujem da, zbog životnih okolnosti i sređene situacije (žene, deca, stanovanje...) Duhovi (barem Ivica, za ostale ne znam) i neće imati previše vremena ni volje promovirati ovo izdanje i raditi nekakvu karijeru (premda je to u Hrvatskoj odavno SF osim ako nisi denser ili tonikaš), već će kul promatrati s distance i iz fanovske i frikovske vizure tu i tamo svirati, polako raditi na sljedećem izdanju, bez ikakvih pretenzija za masovnijom percepcijom...

Šteta što se nekad desi da albumi izađu potkraj godine i zagube se u prosincu - te ne ustignu ući u kategorije albuma godine ni te kad su izašli jer ih se ne stigne percipirati, a ni sljedeće - jer je kalendarski album izašao u prošloj godini, a to se upravo desilo Duhovima (i ja ih moram staviti na listu i revidirati još neke albume).

U 38 minuta odlično upakiranog albuma (sistem Feathers, woood... kompilacije Anubisa), kartonski omot, ovdje s knjižicom s pjesmama te odličnom uvodnom pjesmom sastavljenom od svih pjesama zajedno; uz stripovske ilustracije Dušana Gačića i fotografijama K.D. Sudeca koje su na CD-u, kao CD-rom, i to 11 odličnih fotografija, po jedna za svaku pjesmu; dok je omot oblikovala Helena Fotak) i snimljenog (studio Kozmo, producent Bojan Kotzmuth) te odsviranog i otpjevanog (Ivica Bađun - glas, gitara, flauta; Petar Čavlović - bubnjevi; Goran Dobrinić - gitara; Boris Paljak - gitara; Dinko Sardelić - harmonika, orgulje; Igor Šipraga - bas; Tvrtko Trlek - usna harmonika, glas; bilo bi super da je bar u nekim pjesmama bilo i žemskih pratećih vokala?)

Budući da je (bolja?) polovica braće Bađun izravno uključena u ovaj projekt - vokal, tekstovi većine pjesama, i budući da oni znaju medijsko znaje bilo mi je i za pretpostaviti da će biti ultrakorektni: do groba sam zahvalan što je netko konačno utisnuo negdje i našu web adresu, uz zahvalu - zafaljujem se i ja u ime (lošije?) polovice braće Ciglenečki! Tenk ju pipl, hvala ljudi...

Čini mi se (a laik sam) da mnogi bendovi griješe u odabiru i slaganju pjesama na albumu, pogotovo oni koji godinama čekaju na objavu prvijenca. Pristalica sam pristupa u kojem bi prva, uvodna pjesma u album trebala biti najbolja, najhitoidnija, udarni singl - jer to privlači slušatelja na daljnje slušanje, a da ne kažem i kritičare (i sve u medijima) koji su suočeni s brdom materijala i često preslušaju samo pjesmu, dvije, na osnovu kojih donose odluku vrijedi li što dalje slušati ili ne. Također, mislim da bi bend za prvi spot/singl trebao odabrati bržu pjesmu koja probija led kod zahtjevnijih slušatelja koji žele odmah po izlasku nabaviti sve dobro što izlazi, dok bi sljedeća pjesma već mogla biti i balada ili laganija pjesma kojom se osvaja šire (nezahtjevnije, no ne mora biti) slušateljstvo. Naravno, (ovaj) recept nikome ne može garantirati prođu jer sve ovisi o brdu (sretnih) okolnosti.

Što se Duhova tiče, u prvoj stvari čini mi se da nisu dobro odabrali jer album otvaraju laganije Prošla si, Vjetar i Jutro je na izmaku (no to je vjerojatno zbog slaganja atmosfere), a tri brže pjesme od kojih bi sve trebali postati hitovi su u sredini albuma: "Kad boli te" opravdano će doživjeti spotovsko izdanje i iskreno se nadam da će ući u "high speed rotation" HTV-a (i OTV-a), što bi mogle ponoviti i (također) izvrsne "Put" i pogotovo "Da li si?". No sve bi pjesme mogle biti spotovi jer su toliko atmosferične (melankolične, sjetne, ali i uz tračak optimizma) da bi mnogi režiseri prihvatili izazov obojati slikama i pjesme: Jesenja, Još samo noćas, Često, Toliko stvarno sam, Varaždin (ovdje bi i grad mogao "odriješiti kesu" za spot).

Ako usporedimo Duhove s Punim kuferom dobijamo logičan nastavak anubisovskih izdanja koja se okreću i popičnijem izrazu i lepezi široj od Overflow, Ateista, Spoonsa... i ide u izdanja a la TRIPTIH i MATCHLES GIFT (uz Gifte i po odličnoj produkciji). No, i (pre)hvaljeni Pun kufer šiju Duhovi artikuliranijim tekstovima koji su poetičniji i nisu na prvu loptu kao kod PK, a da ne govorim o konzistentnosti albuma jer kod PK on ne funkcionira kao cjelina, dok Duhovi pričaju koherentnu priču i rolaju zaokružen film (iako je za oba benda ovo svojevrstan "best of" rada nekoliko godina).

Pjesme koje su objavljene na albumu nalaze se i na promo CD-u Duhova (a neke i na kompilacijama - vidi kolumnu o Duhovima za više podataka) koji je prethodio službenom objavljivanju te traje duže, 61 minutu i ima 7 pjesama više, zametak drugog albuma kojeg bi ja nazvao "Sam na rubu sna": Kriva si, Tog dana izgubio sam život, Trči noć pokraj mene, Jurica, Odlazak (najhitoidnija, prijedlog za prvi spot 2001., režija Jasna Zastavniković), Oči (drugi spot, Maurizio Ferlin), Ja putujem sam.

Uz ove pjesme, kandidate za drugi album, Duhovi su na snimkama sami objavili još i sljedeće pjesme, na zadnjoj demo snimci (14.3.1999.) pred ulazak u studio: Vjetar, Sam na rubu sna, (treći spot, Gonzo), Budi tu, Samo još jednom (četvrti spot, Goran Kulenović).

Duhovi dakle imaju pjesama za još jedan album i nisu ispucali sve svoje adute. Drugi albume, na tebe je red! Dotad jedva čekam koncerte, zadnji u Gjalskom je bio izvrstan i bend uistinu najbolje funkcionira live. Još da je to češće!

... jedino Varaždin
opet kišovit i pust
umorni Varaždin
vraća moj dug...

Zagreb se sve više gubi u bezidejnosti svojih bendova, dok se uz već legendarnu Rijeku uspinje Split, a u najnovije vrijeme Karlovac, ali i Varaždin. Uskoro izlazi album i varaždinskim EONIma te BOOMERSima te uz album benda TRAUMA (i prijašnje kompilacije) ovo predstavlja bombardiranje varaždinaca i pravi Obračun kod HR korala. Rukavica je (z)bačena, da vidim što rade ostali gradovi...

Darko C. Varaždinski (domovine Sin)

THE LOST "THE LOST"
(THE LOST, 2000.)

THE LOST su u petak, 10. 3. 2000. uz predgrupu SHAYTHANS promovirali svoj novi uradak, nakon promo kompilacije s THEE LARCHE i WILBOUR. Kao i taj CD i novi se zove (nemaštovito, zar se nije mogao izdvojiti koji stih ili naziv pjesme?) samo po nazivu benda. Ima 8 pjesama s tim da su 3 nove, snimane u Režiji 1 HRT-a (Oblak - s kojom su nastupili i na Zlatnom Gongu; Mene ne vole i Željeznicom, za koju se ove večeri i snimao spot, snimatelj je hateveovac Damir Vincelj), 4 stare s promo kompilacije (Marginalci, Pismo, Poslije, Lanci na rukama), a jedna je live (Give me love, najbolja "starija" pjesma benda), s prvog HGF-a.

KORN: "Isuses" (Immortal/Epic, 1999.)

Novi studijski album ovog L.A. benda dočekan je kao nastavak na prošlogodišnji platinasti "Follow The Leader", no već kod prvog slušanja mogu se uočiti neke promjene ne samo u zvuku, već u cijeloj produkciji projekta. Za to je najzaslužniji Brendan O'Brien, glazbeni producent poznat po suradnji s Pearl Jamom. Iako sad označeni kao komercijalni band, dečki nisu smekšali (kako u zvuku, tako i u interpretacijama) da bi privukli još više slušatelja, nego su učinili upravo suprotno. Kroz pjesme se protežu njihovi prepoznatljivi gothic riffovi (po kojima Korn i je zapravo Korn) što slušatelja približava prvom albumu iz 1994. Promjene se vide i u pristupu pisanja pjesama (korišteno puno samplova, elektroničkih efekata, background noise ...) tako da se one ne temelje na čistim idejama (efektima) gitarista Jamesa "Munky" Shaeffera i Briana "Head" Welcha već je očit velik utjecaj O'Briena kao studijskog majstora.
Tekstovi su puno izravniji (bez nekih skrivenih poruka koje sadrže neki tajanstveni smisao ili situacije iz Jonathanovog života) što svakako zvuči bolje nego oni ranije. Jonathan Davis (vokal) je poradio na melodijama proširvši spektar glasovnih varijacija što daje velik doprinos lakoći slušanja albuma. Osim što je odradio vokalne dionice (i backvokale), Davis je i odsvirao bubnjeve na nekoliko pjesama. David Silveria (bubnjevi) odsvirao je standardno dobro, ovaj put koristeći više elektronske bubnjeve što njegovoj fenomenalnoj tehnici i imaginaciji daje novu razinu kompleksnosti. Basist Reg "Fieldy" Arvizu osim predstavljanja nekih novih efekata na basu, mislim da se više zabavljao u samom mixsanju i produciranju albuma.

Album sadrži 16 pjesama (traje oko 53 minute) i izašao je za diskografsku kuću Immortal/Epic 23.11.'99. Prvi singl "Falling Away From Me" prošao je u javnosti jako dobro kao i cijeli album (debitirao na #1 Billboardove top ljestvice sa prodanih 600 000 kopija u prvih tjedan dana!). Već se raspravlja o drugom singlu (postoji nekoliko kandidata: Trash, Make Me Bad, Somebody Someone...). Na ovom albumu nema gostiju što je i iznenađenje (na prijašnjim sudjelovali Fred Durst, Chino Moreno, Ice Cube, Tre Hardson...) no to ne umanjuje veliku vrijednost ovog projekta za modernu heavy glazbu. Ovaj album izašao je kao dupli disk. Drugi CD sadrži remixeve nekih starih stvari: A.D.I.D.A.S. (radio mix), Good God (Dub Pistols mix), Got The Life (Josh Abraham remix), live snimku (Twist/Chi sa Family Values turneje iz 1998.) i prije neobjavljenu pjesmu (Jingle Balls). Zanimljivo je još to da je Korn prije objavljivanja albuma otvorio natječaj za cover (naslovnicu) albuma (nagrada je bila 10 000 dolara, upoznavanje s bandom...). Pobjedio je Alfredo Carlos s odličnim radom, a skupa s njegovom slikom u omotu albuma su i radovi još trojice Korn fanova koji su ušli u uži izbor. Ovo je jedan od boljih studijskih projekata ove godine, a vjerojatno bio se činio i uspješnijim da nije "morao" biti bolji od odličnog Kornovog predhodnika. U svakom slučaju vrijedi ga poslušati (mislim da neće smetati ni onima osjetljivijeg uha i živaca) i shvatiti da glazba ima kuda ići i nakon rock'n'rolla.

VATROSLAV GMAZ

RED HOT CHILLI PEPPERS: "Californication"
(Warner Brothers, 1999.)

Konačno smo dočekali novi album Red Hot Chilli Peppersa koji su već godinama označavani kao band koji je u stanju promjeniti glazbenu scenu preko noći. No, Peppersi su skoro bili zaboravljeni sve dok se nije pojavio "Californication". Naime, "Californication" označava velik povratak, s kraja 80-tih i početak 90-tih popularnih Peppersa, na svjetsku scenu pop/rock glazbe. Oni koji su smtrali da "Blood Sugar Sex Magik" iz 1991. predstavlja njihov vrhunac karijere, čini se da nisu bili u pravu. Najnoviji album može se doslovno shvatiti kao nastavak ovog već spomenutog, koji je bio i stanovita prekretnica, jer projekt pod imenom "One Hot Minute" (izašao između ova dva) izgleda kao iz nekog drugog vremena (tj. odudara od prepoznatljive kvalitete RHCP-a). Povratnik u band John Frusciante (gitara) donio je potrebnu melodijsku svježinu kao i njegove dobro poznate energične interpretacije. Anthony Kiedis pjeva bolje nego ikada (pogotovo na "Otherside", "Savior", "Californication"), a basist Michael "Flea" Balzary isprepliće svoj zvuk u isto vrijeme i melodioznošću i žestinom (no više ne pokazuje svoju fenomenalnu tehniku jer, kako je i sam izjavio u jednom interviewu, više se ne treba praviti važnim jer se već dokazao kao jedan od najboljih). Bubnjar Chad Smith dosljedan je svojem prepoznatljivom stilu što se više nego dobro uklapa u novi zvuk Peppersa. U neke pjesme ubačene su klavijature i usna harmonika što ističe detalje, no ne mijenja bitno koncepciju pjesama. Osim nezaobilazne ljubavne tematike (tu se više misli na globalnu ljubav općenito među ljudima koju RHCP propagiraju već godinama) neke pjesme bave se motivima inspiriranim Anthonyjevim svjetskim putovanjem (najveći dojam ostavila je, po svemu sudeći, zemlja u kojoj je najviše vremena proveo - Indija). Odlični prvi single "Scar Tissue" možemo smatrati jednim od najboljih posljednih godina. "Around The World" bio je dobar izbor za drugi single (odličan je i spot) jer je zapravo spoj novog i starog zvuka (da ljudi ne bi pomislili da su se dečki drastično promjenili). Zanimljivo je kako su dobili ideju za taj video broj. Naime, kod samog početka smišljanja spota netko iz banda došao je na ideju da se zapravo snime slike u glavi koje članovi banda doživljavaju prilikom sexa. Najnoviji single je za pjesmu "Otherside" i vjerojatno će i ona provesti znatnije vrijeme na vrhovima top ljestvica. Možemo očekivati i još nekoliko singlova (vjerojatno "Californication", "Parallel Universe", "Easily" itd.). Turneja kojom predstavljaju album već je krenula, a sretnici su ih mogli gledati u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, SAD-u, Rusiji, a sad upravo rade Australiju i Japan. Ovo je definitivno najbolji studijski album 1999. i sigurno jedna od važnijih snimki 90-tih godina. Hoće li sljedeći ponoviti uspjeh i kvalitetu ovog - vidjet ćemo, ali možemo reći da su Peppersi nadmašili sami sebe i uz pomoć producenta Ricka Rubina napravili posao godine. Poruka: obavezno (pre)slušati!

VATROSLAV GMAZ

KUD IDIJOTI "GRatis Hits live!"
(1999. Dancing Bear)

Legendarni uživo, Live in Biel... ovo je treći lajv Idijota, uz jednu lajv videokazetu, i ovo je njihova 15 stavka u diskografiji, nažalost, možda i posljednja. Već i vrapci znaju da su se KUD IDIJOTI (Kud i otkud?) raspolovili, nakon ljubljanskog koncerta 5.11.'99.: basist Fric (Nenad Marjanović) i bubnjar Ptica (Diego Bosusco) nisu više u bendu, a zamjene su im basist Davor Zgrabljić Buco (inače osnivač grupe, uz Saleta Verudu, gitaristu) i Kristijan Bijažić Picek (ex Manekeni), koji su sudjelovali i u snimanju live albuma 5. i 6. veljače 1999. u pulskom Uljaniku. Tusta i dalje ostaje za vokalom, a Sale za gitarom (i vokalom). Live za medvjedića (igra mečka) nije, nadam se, testament ovih desetobojaca panka u hrvata, taman kad su postali punoljetni kao bend - 18 godina i kad su svoje pravo glasa mogli unovčiti, još i više (i pravednije) no Majke u proteklih par godina. Dittatore je pao, sad će "fuck the system" pjevati neki drugi (i drugi bendovi) i ubirati slavu prvoboraca i onih koji su to "predviđali" i borili se, onako kako to jedino mogu - ukrštenim gitarama i dugim medijskim jezicima (najčešće za Feral)?

U 27 pjesama na "Gratis Hits live" Idijoti daju svojevrstan Best of cijele karijere (što me je primoralo na prekapanje po fonoteci: 2 ploče, 2 singla, 1 CD - sve oriđiđi i 4 kazete po 90 minuta - not oriđiđi), koji u njihovom slučaju jedino i najbolje funkcionira u live obliku, gdje su doma i gdje su nepobjedivi u HR rock koralu. Hladno pivo će, nadam se, za 5 do 10 godina imati sličan ovakav lajv (kakav, recimo Psihomodopop nije uspio snimiti, kao ni Majke jer su ga radili prekasno, Pipsi vjerojatno neće imati takvu snagu, kao ni ...).
Vidjet ćemo hoće li se bend koji će promovirati (ako će?) ovaj lajv - utopiti "u nekakvom langerizmu i topićizmu", kao što je to za "bezgrešnjak" izjavio Fric. Ostaje i pitanje - zašto nisu Idijoti, a ne Alka, Atomsko sklonište... deflorirali bauk gostovanja "preko"?
Što će biti od ovog: Idemo vajk na bolje, Ne zaboravi, Glupost je neuništiva, Preživjeti, Europo pomozi! U sva8kom slučaju kažem im: We salute you, Tenk Yu Pipl, hvala ljudi!

(Kontakt: KUD IDIJOTI, Kamenjak 3, 52100 Pula, e-mail: kud_idijoti@hotmail.com )

El CiD

Glasshopper - "Glasshopper"
(Carnival Tunes - Earwing Recordings, 1999.)

Papreno!

Nije samo treća-sreća kad je riječ o izdanjima Carnival Tunes-a. Nakon odličnih dosadašnjih izdanja, "emigranta" Zhela i njegovog "Ponte Rosso" albuma, na kojem je zapjevao na xy jezika i zagrabio u silnu stilsku širinu, te HC Boxerovog "Futura" koji pak nadopunjuje sveopće stilske raznolikosti svojom folklorno-futurističkom elektronikom, na red su došli riječki Glasshopper sa istoimenim nastupnim CD-om. Glasshoppere sam prvi puta čuo na plavoj Anubisovoj kompilaciji "Feathers, Wood & Aluminium" u izvrsnoj, razarajućoj pjesmi Nody, priča se nastavila u istom stilu na Anubis & Earwing kompilaciji "Airfreshener", u međuvremenu su ovi, sve skoro pa tridesetgodišnjaci nastupili na više koncerata po Hrvatskoj te, posebice, Sloveniji i Italiji, da bi dvije godine dosadašnjeg djelovanja zaokružili u sedam pjesama za Carnival Tunes & Earwing. Potpaljen na žeravici Transmisije, Zone Industriale i Screw Drivera (dosadašnjih grupa članova Glasshoppera), glazbeni je složenac grupe umiješao u svoj zvučni kotao imena poput Mule, Pere Ubu, The Cramps, Waitsa, JSBX, Gang of Four ili pak Hendrixa. Kad sve to zavrije nastaje ljuti, žestoki paprikaš koji se može nazvati, hm, psihodelični blues-noise groove, dodatno začinjen sumanutim, uznemirujućim jazzy trombonom.
Glasshopper vam neće dozvoliti da uz njih radite, npr. uobičajene kućne poslove ili lagano vozite auto, već će u 20 minuta rollanja, svojim psihodeličnim bljeskovima, razbijanjima ustaljenih rock-formi i kaotičnim glazbenim potcrtavanjima testualnih zaziva poput "It's a Fan Fan Fan Fantastic Morning, It's a Great Great Blue Sky…" napuniti slušatelja s barem trostrukom dnevnom dozom energije. Glasshopper se mogu nabaviti, ako ih ne nađete u najbližem CD-shopu, i na telefon 051-632-526 - Marin, što je ujedno i kontakt grupe za live-nastupe. Iskreno preporučam.

Boris Bađun

KRČ Recyklisti "Zbirka pjesama I"
(Slušaj Najglasnije, 1999.)

Centar svijeta na HR rock karti

Početkom svibnja, nakon izlaska zbirnog CD-a Greencajg-Varaždin Express u RTV Varaždincu sam napisao: "…već do kraja tekuće '99., barem pet ovdje zastupljenih grupa dobiti će svoje samostalne albume - manje je važno važno hoće li to biti za kakvu značajniju domaću izdavačku kuću (a biti će) ili za nedavno pokrenuti, naš, varaždinski, dragi i ambiciozni Greencajg Records." Odbrojavanje su započeli Ateisti kazetom "Oni" za Anubis Records, a nedavno ga nastavili KRČ Recyklisti, CD-om "Zbirka pjesama I" za Slušaj Najglasnije, kao prvi rock-band iz našeg kraja koji je prošao kroz glazbeno sito Zdenka Franjića. KRČ Recyklisti postoje od '96., prijašnjem imenu su dodali KRČ-jer, po njihovim riječima - "…ljudima je bilo smiješno samo Recyklisti, i reakcija je bila bolja dok smo dodali KRČ, što asocira prvo na buku, raskrčivanje ali je istovremeno i spoj početnih slova imena članova- Kiki, Robin, Čoko." Do ovog su albuma bili zastupljeni na dva zbirna CD-a: na Greencajg - Varaždin Express (Greencajg Records '99.) s pjesmom Otpisani te na 3. bombardiranju New Yorka (Slušaj Najglasnije) s pjesmama Fijolica i Morao sam.
Album je snimljen u studiju Ultravox u Čakovcu, sadrži 12 pjesama te kao bonus Hendrixovu Purple Haze. Zbirka pjesama I tipičan je Slušaj Najglasnije album, što će reći da KRČ Recyklisti "kuže stvar". U cjelini, radi se o pravoj ekploziji neovisnog zvuka, albumu koji rock'n'roll interpretira na "krčilački" način, izabravši hrapavu, nebrušenu i neobuzdanu varijantu buke i odvinutih gitara, s konstantnim "psihodeličnim" nabojem i uznemirujućim, morbidnim tekstovima, ponekad otpjevanim svjesno rezigniranim tonom. Od pjesama se izdvajaju Kurva koja pršti i odzvanja ritmom, duhovito obrađena i u rock'n'roll utopljena (Vehni, vehni) Fijolica, Volim te, kojoj je naslov gotovo sav tekst i koja je erupcija vokalnih i glazbenih emocija, potcrtanih s Blue Aeroplanes gitarom, Moj Bog začudnih zazivanja, te Mihaela, direktnih tekstualnih asocijacija, poput "…budi žena, Mihaela". S druge strane, u Purple Haze KRČ Recyklisti nude i nekoliko trenutaka sviračkog razilaženja, dok autorski najlošije zvuče u pjesmama Sam i Živo blato koje lagano iritiraju nepotrebnim razvlačenjima.
Da je ovaj album sniman u jačem studiju, s više novaca, u boljim uvjetima i prvenstveno s producentom koji bi znao usmjeriti potencijal grupe te stišati mjestimično "odudarajući" način pjevanja, riječ bi bila o globalno jakoj ploči. Ovako, Zbirka pjesama I je nedotjerano i nesavršeno mini remek-djelo koje bi trebalo poslužiti kao podloga i odskočna daska za proboj KRČ Recyklista iz poluprofesionalno-poluamaterskog izdavačko-distributerskog entuzijazma Slušaj Najglasnije do novog, jačeg albuma. Definitivno najbolji u centru svijeta, KRČ Recyklisti potvrđuju teoriju da kvalitetan domaći rock nastaje izvan metropole, pod utjecajem okruženja "malih gradova" i svojim evidentnim potencijalom zaslužuju proboj u "sve bolje prodavaonice ploča i kazeta". A ono "odbrojavanje" iz prve rečenice mogli bi do kraja prosinca zaključiti, koliko mi je za sad poznato, POT, (Dobri) Duhovi, Eoni, Trauma i Boomers. Ako se ostvare planovi, sukladno prognozi, biti će ovo izdavački najplodnija godina posljednje "petoljetke" varaždinskog rocka.

Boris Bađun

Srž - "Šestputautoput/umrtvo iz Praćke" (Anubis Records, 1999.)

Od slivnika do svemira

U vrijeme kad većina domaćih izdavačkih kuća kalkulira s terminom izlaska svojih "favorita", definitivno najprodornija među njima, Anubis Records, je puno prije predbožićnih navala stavila karte na stol. I to kakve! Nakon četvrtog albuma Overflowa, Anubis je izdao i prvijence zagrebačkim grupama Srž i Pun kufer, četvrti studijski izvanvremenskim pulskim Spoonsima, a u katalogu se, uz Ateiste, našao još jedan varaždinski band - Duhovi! Time se brojka Anubisovih domaćih izdanja u kratkom vremenu postojanja popela na čak 19, i sasvim će zasluženo okupirati ovu rubriku sljedećih tjedana. O Srži će dosta reći i njihov, rukom napisan info: "Glazbena skupina Srž postoji od 1. mjeseca 1997., a članovi su Bonzo-gitarist, Suhi-bubnjar, Ikso-basist, Jabuka-pjevač, Maha-gitarist. Intimu: godine, spol, porijeklo, navike, vjeru, ovisnosti, sklonosti, brak, vanbrak, nacionalnost, državljanstvo, visinu, dužinu, djecu, širinu, bolesti, stranku, roditelje, klub, materijalno stanje, stručnu spremu, stupanj IQ - nećemo otkriti. Prije Srži svirali smo u glazbenim skupinama Parni Valjak, Azra, Trobecove krušne peći, Dođite sa nama leći i Jinx." Šire slušateljstvo moglo ih je čuti na kompilacijama "Došli su ostati" (Croatia Records) i "Bombardiranje New Yorka 3" (Slušaj Najglasnije), a u Zagrebu su stekli popriličan broj poklonika, o čemu govori nedavna promocija albuma u Praćki, koju je pohodilo tristotinjak posjetitelja, uz bar još toliko ispred ulaza!

Album "Šestputautoput/umrtvo iz Praćke" sadrži šest studijskih pjesama, snimljenih u studiju "Podmornica" te necenzuriranu snimku travanjskog koncerta, povodom 15 godina Stojedinice, s ukupno13 live-izvedaba. Srž su u oba slučaja konkretni, zanimljivi, rasvirani tradicionalistički rockeri, na čelu s Bonzom, koji je neko vrijeme proveo s Dusparom kao gitaristički dvojac tadašnjih Majki.
No, ono što je najizraženije kod njih je:
a) teme tekstova - od namjernih "gadljivosti", naslovi pjesmama sve govore - "Slivnik", "Kenjaj i budi fin", "Hračak zeleni", "Drkam", preko egzistencijalnih tema u pjesmama "Smeće", "U njoj raste", političkih - "Tata", do postratovskih trauma i bjesnoća u nazivima "Sjekira", "Svemir", "Natrag u život", "Blaženstvo;
b) način izražavanja - koji je, sukladno spomenutim "gadljivostima" prepun nedvosmislenih, direktnih vulgarnosti. Nažalost, upravo prostote, zbog "prve lopte" više karakteriziraju Srž od onog drugog spoja, kojim su bolno istinita promišljanja teže naravi, rijetko "opjevavani" ožiljci svakodnevice potencirani odgovarajućim kipućim glazbenim ruhom - gurnuti u drugi plan. Srž će, vrlo vjerojatno, tiražno proći najbolje od svih novih Anubisovih izdanja, no ako će se za vulgarnim poskočicama u daljnjoj budućnosti više posezati do za zanimljivijim i, rekao bih, iskrenijim ostatkom materijala, onda je stvarno sve otišlo, kako i sami Srž kažu "…u vražju mater!"

Boris Bađun

 

The Spoons - "Here Are THE SPOONS" (Anubis Records, 1999.)

Let The Good Times Roll!

Početkom 1988., začeti su The Spoons. Doživotno zaraženi šezdesetima, odn. zvukom, izgledom i ideologijom garage punk i psihodeličnih grupa tog doba, The Spoons su bili domaća reinkarnacija istovrsnog revivala koji je osamdesetih bio prisutan na američkoj neovisnoj sceni. Usko profilirani, sa glazbom zanimljivim istančanom ukusu slušatelja, svojim su obradama garažnih standarda zapeli za uho vizionaru Zdenku Franjiću, koji im izdaje nastupnu kazetu. U sljedećih deset godina, Spoonsi su, s izuzetkom konstante u vidu pokretača Romea Đomlije mijenjali članstvo, ponajviše pjevače - Brunetto Subiotto, Jim Lalock, Damir Bačac - Beli, izdavačke kuće - Idle Valley, Slušaj Najglasnije, Nika Records, koncertno pratili grupe kao The Cynics i Dead Moon, nastupali po inozemstvu - Njemačka, Šicarska, Austrija, Nizozemska, Slovenija i po Hrvatskoj, (a i u EX-u, 21. srpnja '94.), no ono što se nije promijenilo ni najmanje je iznimna kvaliteta njihovih nosača zvuka, povezanih težnjom dostizanja jasnoće izraza ultimativnog i neiskvarenog rock'n'rolla šesdesetih. Vinil "Voxin'" - s Brunettovom osobnošću, "Web of Fuzz" - psihodelično-punkersko-Voxovski nastrojen, te "Supervoxin'" sa svojom silinom i neukrotivošću ostavština je kojom su Spoonsi trajno obilježili domaću scenu devedesetih.

"Here Are The Spoons" je novi nastavak priče u istom stilu, snimljen, naravno, u mono tehnici, autentičan u korištenju originalnih "onovremenih" pojačala i instrumenata kao i produkciji. Ustaljen je i postav: supružnici Romeo i Suzy, te novi bubnjar Slaven B. Rich. Od 19 pjesama, 6 je instrumentala, dok su Đomlije ravopravno podijelili vokale u ostatku pjesama.
"Here Are The Spoons" još je jedan izvanvremenski uradak puležana, album koji je ispleo šezdesete u spoonsodeličnu zvučnu paučinu u kojoj su "ulovljeni" Kinks, Them, The Animals, The Yarbirds, Rolling Stones, The Doors… Opet je tu savršena Spoons pjesma, nakon fenomenalne Kicks sa prethodnika, nasljeđuje je Cellophane Wine, opet je tu hrpa obrada, na čelu s nebeski otpjevanom laganicom Rainin' In My Heart (West-Moore), ovaj je puta iznenađenje u vidu surf-pomaka u izvedbama L. Wraya, te nova verzija It's Happening Back Again (ponovno deseta po redu, kao i na Web Of Fuzz), a za sve ostalo vrijedi ocjena kako je dorečenost i dosljednost njihove glazbe i dalje nepobitna! Zaključno, Let The Good Times Roll!

Boris Bađun

SPOONS "Here are the spoons"
(1999. Anubis)

treći je album pulskih rockera, objavljen za treću diskografsku kuću ("Voxin'" je 1990. objavio Idle Valley Records, a "Web of fuzz", meni najbolji album - 1993. Slušaj najglasnije).
U 50 minuta ovog mono (ne stereo) diska (prva dva albuma bila su na pločama) u 10 autorskih pjesama (1 instrumental "Startin' up") i 9 obrada čuju se novi SPOONSI.
Bend više nema glavnog vokalistu, već se na vokalu izmjenjuju Romeo VOXTONE Đomlija (koji svira, naravno gitaru, uz klavir...) i Suzy Celeste (uz, naravno, bas...) dok Slaven B. Rich svira bubnjeve. Hitovi bi mogli biti (od autorskih stvari): "Bell above us" sa ženskim (koji puno bolje funkcionira) i "V.S.P" sa muškim vokalom, možda i "Gotta get my fee". Tekstovi su solidni (jedan je dao i Brunetto), a najviše daje "Might be wrong". Vrijedilo bi čuti kako će to izgledati uživo, no nešto mi govori da bend i neće puno rasviravati ovaj album?
A i nisam baš neki fan ovakvih bendova, bude mi poneka stvar dobra, no albumi ne drže vodu. Slično je bilo i sa MESSERSCHMITT, a da o MLINSKOM KAMENU, THE STUFF i nekim drugim bendovima i ne govorim. Naljutit će se Toni Š., Marjan Ogrinc, a vjerojatno i Franjić...
Još uvijek mi je najdraži dio neke SPOONS pjesme: "... we're crazy bunch of lunatics, we hesitate too long, let us all go to the madhouse, that's the place where we belong... (sa drugog albuma, pjesma "Nuthouse blunt"). Preporuka: slušajte obavezno RES NULLIUS, DICKY B. HARDY, LOŠE DEČKE, stoogesoidni bendovi su mi draži od ovih zizistopovsko usporenijih, i tek nakon toga pređite na prije spomenute. Detroit raves on....
(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail: anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis

aD. hoC.

 

OVERFLOW "Unbreastfed69" (Anubis, 1999.)

četvrti je i najslabiji album ovog odličnog benda iz Koprivnice (1991. Slušaj najglasnije objavio je "Through department store", 1992. Croatia records "Dorothy", a 1997. Anubis "Extremely perverted phantasies of the mad milkman's disordered mind"). Bend je opet u promijenjenoj postavi: bas Konrad Mulvaj, vokal Goran živković, bubanj Dalibor Martinčević, gitara Nikica JovanovićFuriozni početak ne održava se svih 37 minuta pržione u 14 songova, (1 je instrumental: unbreasfed boys, ubreastfed!, i zadnja stvar kao eksperiment no nepotrebno). Uvodna "Toxic waste depot", kao i "Mean son of the bitch" koja slijedi mogle su biti singl-spotovi, umjesto Ebony/Ivory. Tekstovi mi ne govore i ne daju puno, no ako se bolje prouče, ni prijašnji nisu nešto, no uz onoliku energiju na stageu i frenetične koncerte dovoljan vam je i refren ili neki stih kpji prepoznate u nekoj pjesmi. Na ovom albumu najbolja je "Mean son of the bitch", sa stihovima: mean like a pedofil / mean more than mup / mean like hdz / even more then mr. T./ he's a mean son of a bitch. Singlične su još i "Dora", te "She wants to be a man".
"Dorothy" mi je i dalje najbolji Overflow album, a oni su i dalje bend koji treba slušati - na koncertu!
(www.overflow-tv.com, E.-mail: overflow@overflow-tv.com )
(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail: anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis

THE BEST FROM ISOLA DEL MORTE

kompilacijski je CD bendova sa Murtera koji je objavila kulturno um,jetnička udruga Zaokret. Bendovi su, svaki sa tri pjesme, uz uvodnu koju izvodi KLAPA PRČIJA: BIĆA SA SLIKA (slabiji no inače), BLUE 1000, TURIST NE LJUTI SE (najbolji bend na ovoj kompilaciji), WINDFUCKERS, SOUL HOSPITAL . Udruga je osnovana u veljači 1996., od mnogih projekata najpoznatija je ROCK OLIMPIJADA, naravno, do ovog jako dobrog CD-a, za koji sami kažu da "nismo mogli svestranije obuhvatiti sve ono što se zbiva u našim bijelim i isvim moždanim stanicama koje su ponekad ispunjene i maliganskim fantazijama."
(info:K.U.U. Zaokret, p.p. Murter, tel: 022 434 903, 434 644, E-mail: zile_zaokret@iname.com )

LIDIJA BAJUK "Kneja" (Mozaik Knjiga, 1999.)

LIDIJA BAJUK ima novu knjigu "Kneja" uz koju ide u paketu i CD sa 6 pjesama koje se nalaze i u knjizi, a traje 19 minuta. Na omotu ne pišu nazivi pjesama no iz knjige, a i po pjevanju nazivi bi mogli biti: Tri su ftice, Jalo - drevce zeleno, Lepa Mara, Beli klinčec, Grad se beli, Ivek sinek se je ženil. Pjesme nastavljaju nit "Zore djevojke" i za sve ljubitelje pravog hrvatskog ethna nezaobilazne, pa tako i za mene (BOXER-ov album, nažalost još nisam čuo). Inače, knjigu (+CD) je objavio Mozaik knjiga, ima 320 tvrdo uvezanih stranica, a 12 bajkovitih priča zauzima oko 90 stranica, u dodatku je tumač važnijih pojmova i rječnik štokavizama i kajkavizama. Sve ovo možete nabaviti najjeftinije u knjižari Svijet knjige na zagrebačkom Kaptolu 4 za 219 kn, ali ako ste član Kluba Svijet knjige (he he) cijena je samo 169 kn!


Riječka CD kompilacija (Spirit, 1999.)

Poplava je CD kompilacija: nakon varaždinskog GREENCAJG-a i zabočkog HGF-a, izašla je i riječka CD kompilacija (kojoj ne znam imena jer na golom CD-u ne piše): a gore je 73 minute muzike u 23 pjesme (doduše, sa 4 radijska jingla) 11 grupa: sa 2 pjesme su DO RE MI 4 ("Camao", "Wit Boy"), KRAN ("Pred zalaskom sunca", "Zarobljen"), PAX AETERNA ("Back to the Roots", "Insomnia"), GASTON ("Sumomuza", "Gastoned"), EASYMAN ("Bolestan", "Read my Lies"), KEOPS ("Breaking the Darkness", "Broken chains"), JADNI SUSJEDI ("Na na na", "J.B.T."), SALION ("Field", "Pressure"), GRETTA GABOR ("Crveno-žuto-zeleno", "Zadnja"), i sa jednom pjesmom PHC "Pizdomat" i PILLE PRESENTS SPOOL PRODUCTION "Satanic music".
DO RE MI zvuče čudno, lošije no prije, no na HGF-u su bili odlični (vjerojatno će i pobijediti), a neshvatljivo mi je zašto SALION i GASTON nisu ušli u istu konkurenciju? Elektronika je također zanimljiva, zadnje 2 pjesme na CD-u (slično su napravili, sa više pjesama i Varaždinci).

Planiraju se promocije diljem kroejše, a snimke se dilaju po "združenim radio 8postajama" - DEMO NETWORK. Podržite ih, Rijeka je nogometni, ali i rock'n'roll prvak. Ajmo Rijeka, Forza Fiume!!!
(info: "SPIRIT", Korzo 2a, Rijeka,
E-mail: spirit@rijeka.com , nicijabudala
www.rijeka.com/spirit , Denis Pilepić-Pille, 051 642 590)

'Greencajg-Varaždin Express' (Greencajg records, 1999.)

Na ovom CD-u nalazi se 17 Vž rock bendova sa live snimkama nastalih krajem '98 i početkom '99 uglavnom na Greencajg koncertima (13 snimaka iz Rogoza, 2 iz EX-a, 2 iz Gjalskog), te 5 bonus pjesama (studijske snimke Vž elektro scene). Sve skupa 74 minuta muzike upakiranih u izvrstan omot!

Navedeni bendovi su (redom kako su na disku): EONI, TRAUMA, AMPIA, POT, DOBRI DUHOVI, KRANKENHAUS, 5.0, BOOMERS, APFUKEN, ATEISTI, KLON, PSYCHICAL TERROR, PLAG, PROLJEV, PROPHECY, RECIKLISTI, D'BUTTSHAPERZ, GENERAL ENTERTAINMENT, DIRECTED CREW, INJURY, DA MAASTA i DJ ARNIE & DJ MLADEN.

(alter) rockeri, pankeri, metalci, rejveri - navalite, ima za svakog ponešto. Slušajte jedući juhicu (od grincajga).

(Boro Žmegač, Čakovečka 3, 42 000 Varaždin, 042 230 330, climax_rec@yahoo.com
Web stranice VŽ rock scene:
http://members.xoom.com/tvrtko/ )

"HGF-Zagorje supra omnia, 5-7.1.1999. live from Gjalski" (Anubis, 1999.)

CD traje 56 minuta (16 pjesama) i jeftino ga možete dobiti na adresi Gjalskog (za nešto preko 20 kuna), a gore su najbolji, naravno MARSHMALLOWS sa "Where do the Dreams Sleep", pa THEE LARCE "Merciful Rope", KID & DICK "Nothing", a gore su još i (također sve zagorski bendovi) WILBOUR "I wish", THE LOST "Give me Love", NEZBIT "I dare you", KRUGEL "Mad", VOODOO "Blues for you", ZVIJER "Confused", SCHUBER "Trapped inside", FIGHTING FISH "The sweetest thing" (U2 obrada), PERMAFROST "While I'm about", FINAL LAP "Sve je kao u snu".
Od gostiju na CD su sa dvije pjesme "Jesenja" i "Vjetar" upali i DOBRI DUHOVI.
Izdavač je ANUBIS (CD 12), izvršni producent Goran Vrgoč, a direktor festivala Robert Kuščar (ista ekipa radi i novi, svehrvatski HGF!
(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail: anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis

 

dEUS "THE IDEAL CRASH" (Island, 1999.)

Izvrstan treći album ovih belgijskih (Antwerpen) genijalaca koji rade u još nekoliko grupa i različitih medijskih projekata. Naravno, vjerojatno nikad neće nadmašiti fantastičan "Worst case scenario" niti pjesmu "Suds & soda" (mada će možda "Instant street" biti veći hit, čak je i u Hit depou bio prvi strani prijedlog!?) koja ih je MTV-jevski lansirala krajem 1994. Mini album "My sister is cock" (1996.) bio je samo međupredah i "Divebomb djingle" medley. Drugi album "In a bar, under the sea" (1996.) bio je donekle razočaranje, no ovogodišnji album vraća sve na mjesto. "Everybody's weird" je najjača na albumu koji, prvi put djeluje konzistentno, albumski, a ne kao kompilacija. "Sister DEW", "One advice, space", "Magic hour", "The ideal crash", "Instant street", "Dream sequence # 1"... ne zna se koja je ljepša i bolja. Tom Barman i ekipa moji su favoriti za sljedeće tisućljeće, i kao što to Janez Golič kaže, a s čim se slažem, na istom su putu kao R.E.M. (ipak moj najdraži bend) i MERCURY REV.
"dEUS does EXIST", pjevat će i BJORK u novom trisućljeću! (deusovci imaju i sajt: http//www.theidealcrash.com.) "There is a room if you can trust for anyone like us... The God of small things..." (Po prvi put su uz album priloženi i svi tekstovi, u izvrsno grafički oblikovanoj knjižici)

"TUBE RIDER", kompilacija (Anubis 009, 1999.)

18 surf bendova (ako sam dobro prebrojao) sa 26 pjesama u 70 minuta instrumentala, među njima i BAMBI MOLESTERSI sa "High wall" i "Big time action". Sve je odlično, kartonski upakirano, sa ludim omotom, naljepnicama, knjižicom od 28 stranica fenomenalno dizajniranom, koja opet neće ući ni za nominaciju za Mačka ni Porina 2000, premda to već unaprijed zaslužuje. Teško mi je ovo odslušati u kontinuitetu, popusti pažnja nakon nekoliko pjesama, a nije da i ne fale vokali. Ni klasiku ne mogu slušati duže od 30 minuta, a bome ni neke druge instrumentale. DO NOT EAT OR CHEW! NETTO WT. 70g OF PURE PLEASURE!
(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail: anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis

 

KRANKENHAUS "Kako je propao Krankenhaus?! / greatest misses '95 - '98"
CD, (1999. Greencajg records)

Stotinjak promo primjeraka (a ima ih još vjerojatno za kupiti, na koncertu je bilo za 25 kuna) ovog CD-a svjedoči o iznimnoj karijeri varaždinskih KRANKENHAUS-a, tojest o velikom potencijalu nikad do kraja materijaliziranom u CD studijskom obliku. Donekle ovu "izdavačku nepravdu" ispravljaju sami, donoseći brdo novog materijala u 74 minute (skoro polovica), dosad nenabavljivog na njihovim kazetama i službenim izdanjima. Ovo bi trebali imati i fanovi krankena, ali i oni koji će se ovim tek susresti s njima. Neobjavljene su pjesme: Beer baron, 10-a, Zvira voda (tema iz "Gruntovčana"), Razgovarali smo pjesmom (najduža, na skoro 8 minuta Dudinog mahnitanja i najenergičnija pjesma na albumu), Ona se budi (EKV obrada, koju su često izvodili na koncertima). Zanimljivo su ukomponirani i kratki međudijelovi: intro, najava, kraj... , neke pjesme su kratke, kao ekscerpti - jer mogli su objaviti i double verziju CD-a, no to bi ipak bilo tu mač, pogotovo što se financija tiče... CD je ustvari podijeljen na 2 dijela jer sa 14. pjesmom "Ona se budi" vokalnu štafetu od Dude preuzima Ana i drži je do kraja. Gore su dakle sve najvažnije pjesme: Heaven, Big waves, Extasi - extano, Etida, Riječi, Wo ist..., Jači od tebe, duH, Žarulje, opet, Smiley, Noć, Shout (obrada TFF). Na omotu je efektna fotografija klinca (nitko iz benda), a sam CD i kutija zašpricani su sprejem tako da se crvene slova kH, dok su, nažalost, popratni tekstovi (i moj) i info odštampani sitnim i bold slovima pa su, nažalost, teško čitljivi - no fanove to zasigurno neće smetati tako da vam jamčim da se isplati pročitati i tekst Ivana "NIKAD ČUO" Ramljaka, kojeg nemam u PC-u. (vidi poseban tekst i koncertni info kao dopunu ove recenzijice i interview i slikice).

Kranken kontakt: Alan Dilger Pintarić, I. Meštrovića 4, 42000 Varaždin, E-mail: brlekpredrag@altavista.net http://members.xoom.com/kranken/

(+ POPRATNI TEKSTOVI SA OVITKA CD-a)

"DIE krankenHAUSERS"

"Central problem trebao bi, umjesto: "miš - maus, kuća - haus", pjevati: MISH - MASH, KRANKEN - HAUS! No, centralni je problem u tome što, nažalost, ovaj izvrstan bend nije imao sreće do kraja materijalizirati sve svoje potencijale. Ne mogu prežaliti što se u dvadesetak nastupnih albuma "novih" bendova (od kojih to, barem polovica, objektivno nije zaslužila - kad se pogledaju bendovi kojima to nije uspjelo, npr. SPLEEN, THEE LARCHE, KID & DICK, MARSHMALLOWS, DO RE MI 4...) u zadnjih nekoliko godina nije našao i onaj KRANKENHAUS-a, bilo sa Dudom kao muškim vokalom, bilo sa Anom kao pjevačicom. Ako do tog prvog, službenog izdanja (kazetnih izdanja bilo je puno, kao i medijski pametnog kranken-zine djelovanja i koncertiranja) ikad dođe - najbolje bi bilo napraviti split izdanje, pola pola, sa starim i novim pjesmama (no, ipak se nekoliko pjesama našlo i na CD kompilacijama što također nije zanemarivi uspjeh). Vjerojatno se jako puno ovako kvalitetnih bendova razišlo nakon što su dugo godina "vukli" količinu pjesama dostatnu za bar 2 albuma, koje bi, da su objavljeni, brzo smijenilo brdo (krdo) novih pjesama, no budući da ih se nisu "službeno riješili" one postaju uteg oko vrata članovima benda, što uzokuje i česta odustajanja od mukotrpnog probijanja na sceni (ali i ponovna okupljanja). Mislim da će ova KRANKENHAUS "B - Sides & Otherwise" CD demo kompilacija potvrditi iznimnu kvalitetu kranken-pjesama i da će poslužiti kao dokument podsjećanja za mnogobrojne diskografske kuće kakve dragulje su propustili na vrijeme objaviti, te da ne zaborave da to ne smiju učiniti onda kad će se bend ponovo okupiti, u što ne sumnjam. Varaždinci se ionako svi drže skupa i jezgra od desetak ljudi koji se redovno izmjenjuju (kao predsjednici predsjedništva u bivšoj nam državi) u nekoliko bendova će se opet posložiti u pravoj konstelaciji, i žarit će i paliti u novom tisućljeću. Može doći i treći vokal, ili će se vratiti Dudo, ili će nastaviti "gun street girl" Betty Anne Blue Shout-o... Let it all out! Krankenhaus wants to rule the world! Luda kuća bit će opet putujuća, a ja im dodjeljujem doživotni znak za kvalitetu ISO 9001!"
Darko Ciglenečki (el CiD), "Z'BRDA Z'DOLA WEB-ZINE" ('999.)

"krankeHaus, barem što se mene tiče, uvijek su u sebi nosili neku vrstu "mokre poveznice" kako sa svojom glazbom tako i između sebe; uostalom, i sami su rekli - "iznutra mokar - izvana suH"; krankenHaus su najbliži ovovremenom otjelotvorenju neobuzdane zajedničke pijanke velvet undergrounda i tHe stoogesa, negdje pred jutro, u nekoj zagorskoj kleti, s instrumentima u rukama; krankenHaus su gemišt, čiji osnovni sastojak - vino, nastalo podno varaždinobriješkog vinogorja i zapijenjeno s plemenitom vodom koja izbija iz krša Piska nudi specifičnu oporost i puninu doživljaja; naposlijetku, njiHove su koncertne izvedbe i njiHova pojavnost dodatni užitak kako za oči tako i za uši (nemoguće iH je točno opisati no bili su u svakom pogledu zanimljivi, zabavni, i nekako dobronamjerno razuzdani) koji potkrijepljeni prijespomenutim zagorskim napitkom tvore ono što mnogi mogu samo sanjati - idealan rock'n'roll sastav; kako su ova vremena daleko od idealniH, tako su krankenHaus daleko i od istovrsnog uspjeHa kojeg su trebali požnjeti; no, možda je upravo zato sačuvana iznimna finoća i ekskluzivnost glazbe koju su mogli stvoriti samo oni "cijepljeni" s velikim H, protumačite si to kako god želite; što se mene tiče - ponosan sam što sam bio svjedokom njiHovog djelovanja i konzumentom njiHovog proživljavanja stvarnosti; "kako je propao krankenHaus" je još jedan susret sa radošću življenja koji ispunjava tijelo i dušu jedinstvenom, posebnom snagom, istrgnutom iz krankenHausovske "i feel all right - i'm in heaven" knjižice životnih recepata i prepuštene na iščitavanje, preslušavanje i konzumiranje ovisnicima; jedan od njiH je u najmanju ruku doživotan! " (BORIS BAĐUN)

"Gornji tekst nalazi se na ovitku novog CD-a varaždinske grupe krankenHaus, zajedno s tekstovima poštovanih kolega Ivana Ramljaka (Nomad) i Darka Ciglenečkog (Pržiona, Z'brda Z'dola) i to je sažetak mog mišljenja o ekipi bez koje bi varaždinska rock-scena nedvojbeno bila puno drugačija i bitno siromašnija. CD samoironičnog naziva "kako je propao krankenHaus" s istovrsnim podnaslovom "Geatest Misses '95 - '98" je, nažalost, i posljednji dokaz da su se krankenHaus razišli (ne propali) ostavljajući iza sebe, nakon 5 godina djelovanja, brojne nastupe (Varaždin, Čakovec, Zabok, Zagreb, Kutina, Split, Novi Vinodolski, Imotski,… puno, stvarno puno sjajnih pjesama (otpjevanih na hrvatskom, njemačkom, engleskom i češkom jeziku) na albumima "Misteriozno to je baš" - Barbarian Rec., "Parket aranžman" - 4 zida i zvučnik, vlastitim izdanjima "Žarulje" i "4 Songs", i kompilacijama "Experimental BKD", "Novogradiško ljeto" i "HALTER" i one posebne trenutke kojih će se njihovi obožavatelji dugo sjećati. CD je zapravo zbirka do sad neobjavljenih snimaka nastalih na njihovim nastupima uživo, podrumima za vježbanje te u studiju u Čakovcu i u svoja 23 naslova i 73 minute trajanja prikazuje sve promjene koje su krankenHausi doživljavali, a ponajviše protutežu između extremnog proživljavanja njihove glazbe kroz interpretaciju bivšeg pjevača Lažnog i visoke erotiziranosti glasa i pojave pjevačice Ane. Grupa koja na svojoj Web stranici (http://members.xoom.com/kranken/index.htm) započinje s "Dragi prijatelji rock'n'rolla…", koja završetak CD-a koristi za objavu kraja rada "…ima puno mlađih bandova, možda bude neko napravil više nego kaj smo mi napravili…", o kojoj su eminentna domaća kritičarska pera pisala u superlativima, i, na kraju krajeva, grupa koja je svojim nastupom obilježila 200. izdanje "Obračuna kod HR korala" promovirati će svoj posljednji CD u subotu, 20. ožujka u Clubu Ex. I to uz live-svirku varaždinskih rockera Traume i Boomersa, glazbu po izboru "Obračuna kod HR korala", promotivnu prodaju CD-a (tričavih 25 kuna) i majica, i "druženje", ovaj puta ne sa instrumentima već s publikom. Ulaznice će biti 5 (pet) kuna (recimo da simboliziraju 5 godina djelovanja krankena), a ako s članovima grupe nećete stići popričati za vrijeme promocije, očekujte vrckavi razgovor u sljedećem (jednom od sljedećih) RTV Varaždinaca." (BORIS BAĐUN, Obračun kod hr korala)

(gornji tekst objavljen je u tjedniku VARAŽDINSKE VIJESTI, 17.3.1999., a u broju kasnije vjerojatno je objavljen intervju sa krankenima, koji također možete pročitati ovdje - u rubrici INTERVIEW)

ANUBIS RECORDS

PETINA SVIH IZDANJA 1998. U HRVATSKOJ (DESET IZDANJA, 8 NA POPISU ZA "CRNOG MAČKA", OD 43 PRIJAVE!) I NAJVEĆI (NAJBROJNIJI) IZDAVAČ ROCK'N'ROLL BENDOVA NAKON "CROATIA RECORDS" !!!

(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail: anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis

 

OVERFLOW "EXTREMELY PERVERTED PHANTASIES..." (ANUBIS, 1997.)
O ovome se manje više sve zna: odličan album, veliki povratak Overflowa, izvrsni spotovi, koncerti. Jedva čekam nasljednika!

“FEATHERS, WOOD AND ALLUMINIUM- NEW MUSIC FROM CROATIA” (EARWING/ANUBIS, 1998.)
I o ovome se puno zna, ružiona bendovi na jednoj hrpi i sve zajedno odlično funkcionira (BAMBI MOLESTERS, ŠUMSKI, PEACH PIT, NEUROTISCHE KERUZO, RANDOM, GAP, BULOG, THE MRZOBILLYS, BRASSNECK, NEMEŠ, OVERFLOW, VEPM, PROJEKT-PROJEKT, LUNAR, COG, WHY STAKLA, GONE BALD, PUDER, GLASSHOPPER, MAD COW, HA DET BRA, GASTON, KACOT). ŠUMSKI i NEUROTISCHE KERUZO imaju najbolje songove. Prije 5 godina ovo bi mi bio zakon, no sad bi ipak volio jednu kompilaciju "milozvučnijih" demo bendova kojih u Hrvatskoj ima za također jednu odličnu kompilaciju! Danfa, okreni malo ploču, Ramljak je to već trebao složiti za nomadaše, no bojim se da od toga neće biti ništa ako...

"TRIBUTE TO OUR PARENTS" ANALENA, FNC DIVERZANT, 5 MINUTES TO STEVE, PARUZIJA (EARWING/ANUBIS, 1998.)

U 74 minute ugurale su se 32 pjesme i 4 benda (+bonus track-PEĐA-Moj WC).
ANALENA su Irena, Mijo, Six i Zet. Već spomen ovog zadnjeg dvojca naslućuje na što to zvuči, no ne intrigira me previše premda je žemski vokal. (kontakt: analena@iname.com )
FNC DIVERZANT su Bero, Goc, Teo i Žac i svoj pankeraj rade na jedini način koji još podnosim: zabavni, lepršavi popunk: "Kaj me fukate s to mrežo?" (odmrežila je svoje, dolazi EPP) "...Zagreb volim ja, petak, subota, nedjelja, zroštam se do ibera, u kvartu prava ludnica..." (Goran Kelečić, Svetog Mateja 42, 10000 Zagreb)
5 MINUTES TO STEVE pankeraju also, no FNCD su mi ipak bolji, i to ne samo zbog 5MTS ingiliš tektova. Benduju: Davor Bolant-glas i đitra, Bruno Sikora-bas i glas, Darko Dominik-bubanj i glas, Sergej Andrijanić-gitara i stas. (Darko Dominik, Pavla Lončara 44, 10360 Sesvete)
PARUZIJA:  Boris-vokal, Hrvoje-bas, Zdravko-gitara, Pavle-bubnjevi, sačinjavaju najbolji bend na ovoj kompilaciji. "hardcore je sve, otvoren za druge poglede" (inače to baš ne bi potpisao, no ovdje to zbilja stoji). POROTA mi se više sviđala no Borisovi tekstovi (iako je potpisan bend) daju se itekako prepoznati čime dokazuju da se i na hrvatskom može i pisati i pjevati - a da to zvuči dobro kad se ima što za reći. "Ne pitaj me otkud mi snaga, Boris, Zdravko, Pavle Jaga ...Ovo je bed mud, ali ja znam kako i kud...Ovo je kontuzija koju stvara paruzija, ovo je fuzija sa četiri uzija.... Ja sam u trendu, sviram u njujorškom hc bendu...." Da bar, danas bi sateliti bili puni njihovih faca, novčanici puni zelembaća. (Darko Kosalec, Baštijanova 54, 10000 Zagreb, E-mail: mpovic@rocketmail.com )

"AIR FRESHNER": SAWYER, GLASSHOPPER, GUAPO, LUNAR, GUGAN, KK. NULL (EARWING/ANUBIS , 1998.)

6 bendova, 18 pjesama, 71 minuta: prva four benda imaju po vier pjesama, dok zadnja due po eno skladbo.
SAWYER su Škotlanđani čija me četverostruka ružiona ostavlja prohladnim (ne varim to baš previše, hoću milozvučnije stvarčice, ili barem neklasične bukače). Mrvicu su zanimljiviji u "The counties"(neklasični buke zvukova).
GLASSHOPPER su riječki COWS (tromboniranje Marka Želea). Marin Alvir gitarira, Robert Mežnarić bubnjuje, Edvard Tomičić basira. Nitko im ne bi rekao da nisu američki bend. Dečki - po vize, i devize!
GUAPO su ingleži, s odličnim instrumentalima, i s još luđim naslovom "Your sister is fucking a dog on your mother's grave". Ovo bi mogao biti soundtrack baš za takve prizore (a ne muzika legijaša Enija).
LUNAR su zagrebaši - Mihael, Franjo, Noxa i Bojan (i Jurij Gagarin), plutaju u svemiru, atmosferično instrumentaliziraju u njihovoj "Zero gravity". Slušati pred spavanje i "dream carefully"! Najbolji na ovoj kompilaciji (već znate moj, sve milkozvučniji ukus o kojem "non est disputandum"...)
GUGAN i njihova, desetominutna "Electrobody action" budi iz mrtvih, nakon što se čovjek fino uljuljka na mjesečevom rogu. Dok vas Anubis, Vergilije i Haron preko Stixa voze do pakla ovo vam skviči i vrišti iz slušalica. Gimme hell (svjetlo na dojčerskom!)!!! Ove japanske kosoke zvijeri kick ass!!! Ovo su zadnje čuli u ušima u Hirošimi i Nagasakiju!
KK. NULL - o njima sve govori naziv pjesme koji ni ne znam ukucati u kompatibilac: 18.10-1 erg/sec (ipak znam!). Supersonično, sick, za razbuđivanje ujutro (umjesto Vicka). Nakon što ste već došli u pakao ovo kao da vas diže, vozi "v daljave", u lokomotivi za Auschwitz, ili već kroz gorite kroz dimnjak i kao Jurij Gagarin oblijećete oko zemlje te se zapućujete do Kriptona!

Ovo je uistinu odlična komplikacija, nijedan bend nije "prst u oko", pašu ovako svi na kupu (noise in fashion), a tako je i sa ostalim kompilacijama. Jedan od poteza (1998.) godine, "ako ne i najbolji...".

TRIPTIH "HUES OF THE WORLDS" (ANUBIS, 1998.)

TRIPTIH su Nikola Predrag - vokal, Ivor Zidarić - vokal, Ante Grossi - vokal, akustična gitara. Pomažu im mnogi instrumentalisti- sax, usna harmonika, sopile, gudači. Ovo je preporučljivo za AOR slušače, donekle bi (bar zadnja pjesma) to moglo zadovoljiti i etno fanove, no ja ni nakon upornih tri slušanja (5-6 zadnje 2 pjesme koje su na horvatskom) nisam otkrio u čemu bi ovdje bi trik, čak i uz Beatles obradu "What you're doing" (je li to uopće pjesma Beatles?). Omot je odličan (je li to uopće potrebno isticati kad je A. u pitanju?), sa tekstovima i arty obradom fotki. Čini mi se da bi dečki mogli zajedno nastupati sa bendom NOVA, koji mi također nisu "všeč" no ipak imaju malo više štofa.

M.I.G. PUSSY "OPHTALMIC SOLUTION" (EARWING/ANUBIS, 1998.)

Evo još jednih "lunar" vanzemaljaca. Bend sačinjavaju Šeki UNSEEN i Blue Dog VIOLA, koji piče po bubnjevima i noise gitari (to ne piše na omotu, kao što i ne piše skoro ništa što bi uobičajeno trebalo pisati na omotima, a ne piše mi ni na emajlu). Tko su i što su dotičnjaci, pitanje je SAD? Tekstova također nema (tu i tamo se nešto izvikne), napišite ih sami na ponuđeni instrumentarij. U 34 minute pretežno instrumentaliziraju u 6 pjesama (zadnja u 14 i pol minuta). U drugoj ("two") pojavljuje se vokalčić. Šesta je podijeljena na 4 dijela, i tamo se opet pojavljuje vrištač. "Poludi" je jedino što sam dešifrirao! Snimano je u "Kozmu" (a gdje bi drugdje Anubis/Earwing snimao, premda na omotu stoji Earwing 8 i RT 1, dok je A. vjerojatno "samo" manufaktura). (Full) kontakt: 0038777333602, E-mail: unseen@hotmail.com

MATCHLESS GIFT "COSMIC DANCE" (ANUBIS, 1998.)

Priča o Matchless Gift počinje 1993. godine albumom Back To Godhead (CHAKRA RECORDS) na kojem sudjeluju Bruno Subioto (ex. Borghesia, ex. Spoons) i Ivica Duspara (ex. Majke) koji su ujedno i utemljitelji grupe. Uz njih sviraju Brada i Šparka (Psihomodo Pop) te Korozija (ex. Majke).
Godinu dana kasnije uslijedio je singl Name, Fame, Glory uvršten na kompilaciju The Best of Indie Rock, Made in Croatia i album Supersoul (CROATIA RECORDS), na kojem su članove Psihomodopopa zamijenili Zoki i Jura iz tadašnjih Majki.
Album pod nazivom Satisfaction Guaranteed objavljuju 1996. godine. Album je ujedno multimedijalni CD-ROM i kao takav dobiva nagradu američke tvrtke Apple Company te ulazi među 10 najboljih interaktivnih CD-ROM izdanja napravljenih do tada. Album je snimljen za Bhaktivedanta Book Trust — BBT-Company iz Švedske i, zahvaljujući nagradi Apple Company, prodan u više od 100 000 primjeraka (to sam upravo ja provalio u intervjuu s Dusparom 3.10.1997., objavljenim u "Z'brda Z'dola" 2 fanzinu, prosinac '97., a trebali su to sami članovi benda trubiti i prije), dok se već prije objavljivanja znalo se da u grupi ostaju samo njeni osnivači i jedini stalni članovi, Bruno Subioto i Ivica Duspara.

Matchless Gift
imaju novi album Cosmic Dance na kojem su zadržali prepoznatljivi spiritualni r’n’b zvuk, i raritetni Mini CD Nema Panike — jedino svoje izdanje na hrvatskom jeziku. Interesantano je i grafičko rješenje omota albuma kod kojeg se preklapanjem dobivaju dvije različite naslovnice. Ako se u obzir uzme i omot boje kartona otisnut na recikliranom papiru u ograničenoj količini od 150 komada, onda se može reći da album Cosmic Dance ima četiri službena covera (ustvari ih je 10, ili čak i više, skopčao je Danfa po recenzijama u novinama, jer su album različito okretali i skenirali).
Uz već spominjani dvojac, na albumu sudjeluju: Dražen Šimunov, Zlatko Tonković, Kruno Brezak (Telefon Blues Band), Davor Rodik i Rista Ibrić (Plava Trava Zaborava), Petko K. Mlinac (Delfini), Jerko Valdevit, Stipe B. Mađor i Luka Peršić, te Valeria Nikolovska, Emilia Kokić i Jelena Balent (Cute).

Kako je lijepo preko E-maila dobiti ovaj info pa ga skopirati (skužili ste) i nadopisati par rečenica tamo gdje pasuje. Slično je i sa GAP, šteta što tog nije bilo više, čovjeku skraćuje muku barem upisivanje podataka s omota i sl. No, mora se ipak i još nešto nadopisati: album traje 39 minuta, ima 11 pjesama i jednostavno mora dobiti Porina (mačka - u vreći) za omot. Kao što bi trebao dobiti i za r'n'r (r&b) album, a ne SNAJKE ili BOJKOTI (nomad terminologija), koji će sigurno nešto dobiti za alter (budući r'n'r, r&b kategorije neopravdano nema). Abum je perfektna cjelina i fakat njihov najbolji album jer su se pjesme, sviranje i snimanje (odlična produkcija) savršeno poklopili. Sve to ne znači da je ovo za mene jedan od najboljih albuma godine, barem nije za u 10 najboljih (za 20 je). Ovaj retro je OK, no da su bar u jednoj pjesmi zabrijali na JSBE ili neku sličnu suvremeniju žesticu ili eksperiment bilo bi to zanimljivo čuti. Nekoliko pjesama iskače iz ove cjeline: uvodna, "Entombed" sa izvrsnim tekstom (koji inače često zna biti previše docirajući, s previše "popovanja": nemoj ovo nemoj ono, spasi se i sl.): "Entombed in your shell, come on out of your grave, stop digin', you're deep enough, come on out of your grave, there's a whole universe, waitin' for you!". "Cosmic dance" je već postao hit (i Danfa astronom), za slijedeći spot prognoziram "Blinded" ili "Searching", a zanimljiva je "Hello, goodbye" (za koju bih rekao da je obrada nekog starog bluzmena, no ovdje nije ništa navedeno). Na kraju je "Going down south", odličan waitsovski, atmosferični završetak: "Going further, going straight, it beats me hard, but I've got faith!". Neprocjenjiv dar!

IL GRUPPO DELLE AZIONI PROGRESSIVE "KONTURE DINIDA" (ANUBIS, 1998.)

Kvartet G.A.P. je ansambl koji kroz vlastite kompozicije njeguje improviziranu glazbu, formiranu stapanjem afroameričkih utjecaja (free jazz) i suvremene evropske glazbe. Budući da je riječ o improviziranoj glazbi, polazište za razvoj forme svake skladbe, te istovremeno njen kostur, je tematski materijal. Sam glazbeni tok određene kompozicije izrasta kroz pojedinačne (solo) i kolektivnu improvizaciju, pri čemu se koristi rad s tematskim motivima u svim varijantama kao i uvođenje nove glazbene građe. Harmonijske implikacije datog glazbenog izraza nemaju ovdje značajniju ulogu, što se vidi u odabiru instrumentarija članova sastava koji ne sadrži instrumente kao što su klavir, gitara i sl., čime je veći naglasak stavljen na polifoni aspekt.

Kvartet u nepromijenjenom sastavu djeluje od proljeća 1996. godine s članovima (prepisat ću s omota, ne da mi se prevađati na svahili): Luka Peršić-reeds (alto saxophone, snake flute, soprano), Jerko Valdevit - reeds (flute & alto saxophone, tenor), Dejan Potkonjak - double bass, Borna Šercar - drums & percussion. Autori svih kompozicija na ovom prvom hrvatskom free jazz albumu su članovi ansambla - 5 pjesama - inštrumentala, u 54 minute. Sa FWA kompilacije tu je TH 044, a ostale se zovu: UN HOMBRE MUY SOFISTICADO, DUO 3, BOIDINI SUITE (u tri dijela-borealo, dinamo, nittano) i "B".
Redovite koncerte održavaju nekoliko puta godišnje u KSET-u, a nastupali su na TIM-u (Torneo Internationale di Musica) u talijanskom gradu Perugii, na radio postajama 101 i RVG te na Međunarodnom festivalu jazza i filma u Pečuhu.
Što drugo reći nego da i Boško Petrović ima konkurenciju za Porina i da više uistinu nije siguran da će ih pokupiti baš sve! A i Tamara Obrovac, Matija Dedić & co. (...) nadolaze punom parom. Dobro jutro, jazzeri! Ovo moraju zavoljeti i "alternativci". A ne da se sve više produbljuje jaz između raznih vrsta mjuze i njihovih ljubitelja. Fuzija, a ne fisija, lepo prosim! (G.A.P. kontakt: Jerko Valdevit, Artičkova 21/1, 10090 Zagreb, E-mail: G.A.P.@mauimail.com)

DON’T- “PLASTICA” (ANUBIS, 1998.)

Ovo se čekalo još od 1991., početka samog benda i izvrsne "Slušaj Najglasnije" prve kazete - da im netko objavi album u pravoj (vinilnoj, cedejnoj) verziji. A tko će drugi no Anubis dizati iz mrtvih Koprivničane, pa kako Overflow, tako i Don't! I opet pun pogodak. Čim sam vidio odličan spot (sexy Nina) za odličnu "Don't ask" koja se ovdje pojavljuje u dvije verzije, kao i "Shit happens", znao sam da i album mora biti "most high". I bome (bormeč) jest. Za sljedeći singl of the week (month, year) moguće su odlične "Plastic eyes", "Slaveboy", a niti "Lollita" i "For free", te ostale, ne zaostaju tu mač. "R'n'r nigger" je petismitovska rođenoubojična obrada (jedina na aljbumu). Uz slovenske PSYCHO-PATH, i talijanske CUT, DON'T ulaze u prvu ligu svjetskih bendova koji na pravi način reinterpretiraju SONIC YOUTH (VU) nasljeđe. Jedva ih čekam provjeriti na koncertu. Najljepše iznenađenje (?) ove godine sačinjavaju "National Born Coolers": Nina-glavni vokal, Tiki-bas, Loba-gitare, Jura-bubnjevi. (Kontakt: Tihomir Grobenski, Miklinovec 27, 48000 Koprivnica, tel: 048 641 974 , E-mail: dont@xoommail.com http://members.xoom.com/dont  )

ZHEL "PONTE ROSSO" (1998. ARKZIN d.o.o. - CARNIVAL TUNES )

Nakon legendarnog "Northern eye, southern blood, western bullet, eastern god" albuma objavljenog za pulsku "Dilemu" 1996. dugo se čekao izlazak ovog albuma, i suprotno najavama, nije objavljen za "Croatia Records", što je donekle i razumljivo jer njima "trebaju" albumi na hrvatskom, a ne na desetak jezika. Unatoč kvaliteti ovo izdanje bi se u dućanima CR sigurno našlo već pred ljeto u kutijama gdje se mogu kupiti kazete za 5 ili 10 kuna, a CD-i za 10 ili 20 kuna. Što opet ne znači da će Arkzin ovo sve rasprodati, već da će sigurno i album i izvođač imati primjeren tretman kojeg zasigurno u CR ne bi imao i arkzinovci će se sigurno posvetiti promociji albuma (Aquarius je distributer, kupite CD u šopu u Vlaškoj 48, cijena poštena, 105 kUna) tako da bi se čak moglo desiti da Zhel zasvira i u Zagrebu (neobjašnjivo je i neoprostivo zašto se to već nije desilo?)

Generalije: na početku iznenađuje loš omot, na kojem se jedva pročitaju nazivi. Unutra je već bolje jer su tiskane sve riječi u zanimljivijem dizajnu). Što se onog okruglog s rupicom tiče - u 64 minute (mrzim CD format i zbog tog što većina izvođača misli da kad već CD traje 74 minute da ga moraju čim više ispuniti, i na albume stavljaju i "zakrpe" umjesto da se ograniče na 35-45 minuta!) i 22 pjesme (dosta je kraćih intro-outro stvari, kao na prvijencu), ZHEL je zbrčkao sve i svašta: Franca Strmotić briljira u svojim vokalnim dionicama, ZHEL pjeva, svira gitare, sintesajzira (i Branko Radić, uz trumpetiranje), perkusionira, pianinira, Boris Kvaternik basira, Saša Petković drummira, Aida Hiseni saxira, Branko Radić Pate pianinira, Robert Schenk cellira, Edi Gržetić i Goran Grujić Grujo bekvokaliraju, Nataša Dragun i Samanta Stell flutiraju, ima još tromboniranja, violiniranja...

Ljudi navikli na milozvučje "Northern eye" bit će nemalo iznenađeni uvodnom sedmominutnom "AIDE MEMOIRE DES JEUNES SAMOURAIS" gdje pršte gitare (je li vam poznato ime Dario Bossusco?). Najsvjetliji trenuci albuma su "Sarcophagus", "My kind", "Hypo roll" (DEUS-ovska) ... i još poneka.

Drugi albumi nerijetko su otkliznuća, razočaranja, ponajviše zbog prepotentnih autora koji pošto-poto žele mijenjati stil (mada nije dobro uvijek ni igrati na "dobitnu kombinaciju", osim ako niste zabavnjak). Ovdje je donekle slučaj o tome. Pretenciozno, preambiciozno, s prevelikim zahtjevima, a s premalo Pjesama (pa ne misli li Zhel valjda ozbiljno da će ovim "uspjeti vani" i da će ga Slovenci, Makedonci, Nijemci, Francuzi, Talijani, prihvatiti kao svojeg samo zato što je na album stavio par pjesama na njihovim jezicima). S prvim albumom je to još i mogao jer nitko ne bi vjerovao da to ne pjeva neki anglo-amerikanac. A izostavio je i "Believe in Bejjing" (koja mi baš i nije favorit, makar bi ovdje dobro došla) kao prethodni singl albuma koji nije ugledao vinilno izdanje- zbog greške izdavača (koji nije dobro izbušio rupe na singlicama!). Treći album će, vjerujem, opet biti remek djelo (ili "remake")! (Republike Austrije 17/1, 10000 Zagreb, tel:01/377-866, E-mail: boris.popovic3@zg.tel.hr , www.arkzin.com/carnival/zhel )

THE LOST - THEE LARCHE - WILBOUR (1998., PROMO CD KOMPILACIJA)

Ovo je doista bio logičan potez, da nekoliko bendova zajednički udruži snage i zajedno objavi CD što je jeftinije, lakše za promociju... pogotovo što bi ova tri benda trebala i zajedno nastupati, a to im neće biti teško jer su svi povezani i miješaju članove međusobno (vilburi i larčeri su u lostu, tj. 12 ljudi u 3 benda!). U 48 minuta i 14 pjesama (a mogli su i nekako nasloviti ovu kompilaciju), priča djeluje homogeno (možda bi se našlo mjesta i za KRUGEL na kraju ovog cedeja, dok bi ja ipak najrađe vidio kompilaciju svetog trojstva zagorskog rock'n'rolla: THEE LARCE - KID & DICK - MARSHMALLOWS). Srećko Lacković (& ekipa) napravio je odličan omot (kao što je to bila i naslovnica drugog "Z'brda Z'dola" na kojoj je također bio njegov rad), te je na osnovi toga dobio zadatak i za HGF kompilaciju (we will see)!

THE LOST otvaraju ovu kompilaciju, s razlogom, jer je Robert Kuščar, klavijaturist benda i glavni organizator oko objavljivanja dotične. To ne znači da su ono i najkvalitetniji na kompilaciji, jer to je unaprijed rezervirano za THEE LARCHE, a to opet ne znači da se ne vidi da "izgubljeni" svakim danom ne napreduju. Otkad su udružili snage sa WILBOUR zvuče puno moćnije, snažnije, pogotovo na koncertima, makar mi se čini da ima i puno boljih izbora za obrađivanja od "Pisma" (Drugi način).

THEE LARCHE su prepjevali 2 pjesme na engleski, i kao što je to većina i očekivala - s polovičnim uspjehom. Ipak je na engleskom "lakše" napisati pjesmu, jezik je melodičniji, dok na hrvatskom sve lako završi kao baretovska afektacija, i naaglasak, što povremeno izvire u "Dug je dan". Pjesma "Zato jer" je već bolje uspjela, no ipak se skuži da je prevođena, a ne pisana direktno na hrvatskom. Čini mi se da larčeri ne bi trebali više na silu prevađati pjesme na hrvatski, osim ako im se ne zalomi kakav dobar tekst na hrvatskom pa da ga uglazbe. Izvorne "Days too long" i "The secret of what's gone" tako zvuče kao pravi larč, kao i "Merciful rope", koja nije kroatizirana. (Ovaj prošli dio recenzije pisao sam prije njihovog nastupa na HGF-u i mijenjam mišljenje - uživo sve sjeda na mjesto, larčeri zvuče odlično, a tako i izgledaju na stejdžu- vidi fotke u koncertnom prikazu).

WILBOUR u svojih 18 minuta i 5 pjesama donose malo laganiji štih no što je to bilo na njihovom demu, te se time prilagođavaju (vjerojatno i svjesno) svojim prethodnicima na ovoj kompilaciji. "I wish" je uvodno lagana, pa na kraju zaprži, "Why I don't like", najbolja od ovih 5 pjesama, sa završnim stihom "for your blue eyes", "Emotionless" je hitoidna ružiona, dok su "Dreams" i "The Song G" također ujednačene, kao prve dvije, te sve skupa zvuči kompaktno, kao prava cjelina. Ovo je po meni veliki pomak u radu benda koji bi, spojivši prvi demo i ove snimke, dobio jako dobar album, do kojeg će valjda doći u neko skorije vrijeme. "Why I don't like" obećaje da će odlična "Somewhere else" s prvog dema i ubuduće imati nasljednike! Baš me zanima kako će ispasti live snimke iz Gjalskog i kako će to zvučati na HGF live kompilaciji. Uživo su sva tri benda jako dobro zvučala, a pitanje je je li to i dobro snimljeno. Držim palčiće! Pomak do pomaka - promaknuće!

 

PORTISHEAD "ROSELAND NYC LIVE" (1998. GO BEAT)

Apslutno fantastično. Uz R.E.M. vanzemaljci godine. Tko nema njihova dva albuma nek ih samo i dalje nema. Tko im je kriv. A tko je meni meni kriv što ih nisam gledao u paketu s PJ u Austriji. Kao da jesam jer nikad ne bih ni pomislio da mogu tako dobro zvučati uživo. "Half day closing" i "Sour times" su apsolutni live favoriti, i tko se ne bi, uz zlokoban stih "nobody loves me" (koji ima i nastavak), "lijepio po zidovima" (P&C : Ci.D.). Trk do pirata na Savu! (Jedina zamjerka i razlog zašto nisu na prvom mjestu - pa mogli su bar jednu novu pjesmu staviti na lajv!).

DICKY B. HARDY "I WHISTLE - YOU DANCE" (FV MUSIC, 1998.)

Odličan album i definitivna potvrda ulaska benda i prvu ligu slovenskog roc'n'rolla, uz RES NULLIUS, PSYCHO-PAT (Negdje u prikrajku vire i FV bendovi i izdanja: HIC ET NUNC "Lava" i "Howling monkeys blues" - sa novim pjevačem, i DADDYS PUDDING "Ignore the rules" te singlice DICKY B. HARDY "Beauty and stupidity" i RYTHM THIEVES Record no.1"...). Na ovom odličnom albumu najbolja mi je pjesma (a i sa singla) "Fucked up hero", ubjedljivo najbolja DBH pjesma koja priziva RES NULLIUS sa legendarnog prvog albuma. Ubijaju i: Berlin, Prick party, I can sink anything, Dicking around...Da Monika Skaberne zna znanje govori i to da je nakon uspješne promotorske karijere sa domaćim i dovođenjem stranih bendova uspjela naplatiti sve te muke i amerikancima uvaliti odličan paket slovenskog rocka: DICKY B. HARDY i HIC ET NUNC. Vjerujem da je turneja započeta 25.9. sa 30-ak koncerata uspješna (10,000 beers ago), što ćemo doznati u subotu, 7.11. kad će se čeličnom pticom cijela ekipa vratiti u Sloveniju. Bravo Monika! Još samo da DICKY B. HARDY potpišu (licenciraju) za EPITAPH! Who's your buster, Dolly? (FV MUSIC, Kersnikova 4, 1000 Ljubljana, Slovenia, tel/fax:+386-61-1323-186, E-mail: MonikaSkaberne@guest.arnes.si, www2.arnes.si/fv/)

 

CUT "OPERATION MANITOBA" (GAMMA POP, 1998.)

Prvi CD soničnih CUT iz Bologne, 2 puta gostovali su u Puli na Art & Music festivalu (vidi recenziju) i oba puta razvalili. Puležanka ELENA SKOKO psihotično i manijakalno u 12 pjesama i 33,33 minute (moglo je i više, imaju oni dosta materijala, na preko nekoliko demo kazeta) vrišti supercinizam ("Super cynic"), zabija trnove "Thorns"), pleše kao kobra (Snake dancer", najbolja nova pjesma koju još nisam čuo i pretpostavljam singl/spot). Ovdje je nekoliko starih favorita, kao što su programatske: "Sound of cut", "Psycho" (path ?), "Psycho rock'n'roll" "Get out of my way"... Ostatak ekipe je također izvrstan: CARLO MASU- gitare, vokali, nesvjesna buka, DANIELE PALA - bubnjevi, perkusije, monsoon (P.J.?), FERUCCIO QUERCETTI- gitara, vokal, nevjerojatno čudna frizura, LUISELLA MATRICARDI- gitara, wha-wha, ESP. Snimano je u Bologni, a miksao je Fabio Magistrali i Groop, a snimano je live " da bi bend ostao telepatski povezan"... i da se desi groove flow... Born to be played loud! - kažu CUT na kraju impressuma, a ja kažem: presjecite neku žesticu sa žestom (ili fantu sa colom), zabetonirajte se i iščitavajte ovaj Top Secret Interpol File. Definitivno jedan od albuma godine. (GAmma pop, CP Forli 5, 47100 Forli, Italy, E-mail: fperfido@mbox.queen.it , http://www.gammapop.com )

 

"METAL MACHINE MUZAK" (GAMMA POP, kompilacija, 1997.)

Što drugo reći nego - Italija rave on, Gamma pop rave on. Gamma pop je počeo kao webzine u studenom 1996. i kao što kažu, nisu stali u poboljšavanju onoga što bi ono nazvali "broj 1. hatezine u Italiji". Provjerite! Sa trećim brojem htjeli su objaviti i demo kompilaciju, no nakon što su dobili trake uvidjeli su da je bolje staviti to na CD, sa normalnom cijenom - i nisu pogriješili. Ovo je odlična kompilacija sonikjutevštine u najboljem smislu riječi (odlični CUT, JOYCE WHORE NOT), premda ima u fugazijevštine (THREE SECOND KISS). 73 minute i opaka 23 benda, većinom talijanci! Osim spomenutih tu su i: HEADCLEANER (Englezi), MOTORAMA, ROSE ISLAND ROAD, 100%, CRUNCH, BROTHER JAMES (logično ime?), SHORTSTACK, VOLCANO HEART, NORTHPOLE, MIRABILIA, LAUNDRETTE, SCEPTICAL CATS (Amerikanezi), LUCIANO CHESSA & LE SEDIE, CAFFEINE SEED, 3000 BRUCHI, NACH WO, ULAN BATOR (Frančezi), MASSIMO VOLUME. Obavezno naručite na Gamma pop adresu, koji su ovo objavili još 1997. Svaka čast, očekujemo i nove solo albume pobrojanih bendova, osim CUT, tojest ubrzo i njihov drugi album! Moram se zahvaliti Gamma popu na CD-u CUT-a i, nakon što sam na njihovom štandu u Puli kupio drugu TRANSMISIU za nevjerojatnih 30 kuna- dobio sam i ovu vrijednu kompilaciju. Tako to rade pravi ljudi koji će uskoro biti "worldknown". Zapamtite ovo za vrijeme kad će se to desiti (kao i Slovenskim PSYCHO-PATH, 100% sam uvjeren u to!) Ja rekoh i- pametnome - basta!

 

YUPPIE FLU "AUTOMATIC BUT STATIC" (VURT RECORDZ, 1997.)
(VURT RECORDZ, Via ni, 42, 00159 Roma, Italy, E-mail: vurtrec@micanet.it )

U 58 minuta i 17 pjesama YUPPIE FLU (odlično ime za bend) nisu se daleko odmakli od svojih velikih (i prevelikih) uzora PAVEMENT i doslovno ih prekopirali, kako vokalno, tako i instrumentalno, čak i naslovi pjesama djeluju tako (No air in the mire, Yup flux, Splinter....) Ovo kao da je neki njihov zagubljeni album, ili B-sides ili tako nešto. Pavementomanijaci - navalite, ostali - štop (ZZ)!

 

HOLE "CELEBRITY SKIN" (GEFFEN, 1998.)

Miss world (Lejla) opet u akciji, radiofoničnija, umivenija no prije - "When I wake up in my make up" ("Celebrity skin", prvi singl). Drugi singl mogla bi biti "Hit so hard", makar je meni najdraža fenomenalna "Northern star". Ostatak me ne oduševljava previše, nisam baš za granđijanje, no preslušat ću sigurno još koji puta dok mi ne stignu R.E.M. i P.J. (P.S. stigli su, stigli, i više ne slušam HOLE, iako me intrigira što je tu Glodić našao da bi ovo bio album godine?)

 

MANIC STREET PRECHERS "THIS IS MY TRUTH TELL ME YOURS"
(EPIC, 1998.)

Ne mogu se skinuti s meniksa, iako ih prije nisam toliko slušao, kao većinu poluzanimljive glazbe preslušao sam svaki album 3-4 puat (i još koji puta, ako nekome presnimavam) no ovaj se barem dvaput dnevno izvrti na mom (kaziću) i već je prešao desetku i stremi prema dvadeset (tako da mogu reći da sam ga uz pisanje fanzina, ovaj zadnji, najmanijakalniji dio pred izlazak, u studenom 1998., preslušavao najviše, uz CUT, pa to sačinjava glavni soundtrack fanzina (uz sve ove recenzirane stvari). To sve znači da je i ovo vjerojatno album koji ulazi u moj top ten. Teško je izdvojiti najbolje pjesme, budući da je ovo album u kojem sve funkcionira zajedno, pjesme su ujednačene i sve čini jednu neodvojivu cjelinu (kao i zadnji PULP, MASSIVE ATTACK...) If you tolerate this (mnogima je probila i probit će uši, no tako i treba), You stole the sun from my heart, Be natural, My little empire, jedan veliki TSUNAMI! Velikim slovima - MSP (ne Štulićev, sa "Krivog srastanja").

 

KRANKENHAUS "4 SONGS" (1998. demo)

(neobjavljeni CD singl, 2 pjesme su na kompilacijama: Monitor, HGU) Pjesme su: Duh, Slika, Betty Blue (konačno sam dočekao pravu snimku ove najbolje pjesme krankena, mogli ste je vidjeti i na Briljanteenu), Heaven/oči. Velika četvorka, četiri skakaonice, poker aseva, najava velike karijere ovog fantastičnog benda. Sramota je da im izdavač sada ne objavljuje već drugi album kojeg oni u ovom trenutku najviše zavređuju (uz DO RE MI 4, THEE LARCHE, KID & DICK....) 14 minuta esencije, neopisive ljepote instumentalista i vokalistice "gun street girl" Betty Anne Blue Shout-o! Let it all out! Krankenhaus wants to rule the world! (P.S. dok sam prije 3 meseca pisao ove retke oni su bili na pragu raspada, koji su ubrzo prešli. Dečki i curo, ne može to tako, morate se vratiti i snimiti bar jedam pravi album, koji bi sigurno prošao kao KULTURA, ako ne i još bolje. Šteta. Vrati se, Selena!)

 

MONITOR SPECIAL EDITION-NOVOGRADIŠKO GLAZBENO LJETO 98 (1998., MONITOR/HGU)

NEPOTREBNO S RAZLOGOM

Ovaj CD je još jedan u nizu Monitorovih izdanja, no, ovaj puta je to "spešl edišn" posvećen Novogradiškom glazbenom ljetu. CD je izdan u suradnji s HGU-om, a sve to povodom ove tradicionalne manifestacije i 250-goišnjice Nove Gradiške.
Na samom CD-u ima (nažalost) svega. 0d rockera i metalaca do grungera i zabavnjaka. CD otvaraju riječki PLAN B, koji su još jedan u nizu bezizražajnih, mlakih, dobrousviranih pop-bendova na tragu SPANDAU BALLETA i sličnih dobrih maminih sinova. Nema ni znoja, a kamoli krvi i rock and rolla. Slijede DOBRI DUHOVI iz Varaždina, po ko zna koji put, s pjesmom 'Kad boli te". Oni su OK, ali več je vrijeme da objave i nešto novo. Potom dolazi nekoliko bendova o kojima ne treba trošiti riječi pošto se radi o bendovima tipa leteči odred, magazin ili lagano-lagano ljige.
ESSENTIAL BLUE (Zagreb) pokušavaju zvučati malo rockerskije ali je to uglavnom neoriginalno i bez veze. DEOR XANTIPPE (Bjelovar) su zanimljivi metalci (iako se ja baš ne kužim u to) koji i uživo dobro zvuče najviše zahvaljujući vrlo dobrom bubnjaru. Ako ima metal-scene u Hrvata, možda nešto i naprave. Slijede KRANKENHAUS iz Varaždina sa svojom već poznatom pjesmom "Heaven/Oči", ali ovaj puta u novom aranžmanu i sa ženskim lead vokalom, te efektnim solom na usnoj harmonici (Tvrtko iz Dobrih Duhova). JACKIE KILL THE BITCH iz Čakovca su post-grunge-hard rock band sa odličnom pjevačicom koju smo čuli već i u VŽ Hard Core Bandu DIRECTED CREW. Zadnja pjesma na CD-u je djelo grupe ZORA (Slavonski Brod) i možda je najluđa na CD-u. Nazvao bih to nekakvim folk-rockom pomješanim sa ciganskim melosom i vokalu u stilu Satana Panonskog. Možda zvuče malo smiješno ali su bar drugačiji.
Na CDu se još nalaze RETRO (Dubrovnik), THE livingstones (Ivanić Grad), Puls (Zagreb), calipso band (Nova Gradiška), Novi znanci (Nova Gradiška), ok band (Osijek), the side effects (Split), orion (Slavonski Brod), Kramp (Požega) i gradska djeca (Osijek).Kao bonus trackovi se tu još pojavljuju i FELBER koji su projekt organizatora ovog događaja i izvršnog producenta ovog CD-a. Kad to poslušate, shvatit ćete, zašto je većina CDa takva, kakva je. Drugi bonus su DRINKING SKULL iz Zagreba koji produkcijski i glazbeno-zanatski zvuče odlično. Vrlo kvalitetan metal na izvangraničnoj razini.

To bi bilo sve što je vrijedno spomena uz ovaj nepotreban CD koji je ipak izašao s nekim razlogom. Ako to ipak nekog zanima može se obratiti MONITOR-u na tel: 01/2303 002 ili 098 213-519

Le Figuar de Kranque (prva gostujuća recenzija, di ste ljudi?)

 

MUSIC CENTRAL (CD ROM, Microsoft, 1997.)

Ako već niste nabavili neku ukoričeni pop, rock, alternativnu enciklopediju, a imate kompjuter, najbolje je da je ni ne kupujete (kao što je to i u slučaju drugih enciklopedija, svega već ima na CD ROM-ovima, za cca 100 maraka, a toliko bi vas došao jedan svezak enciklopedije, a cca 10 ih stane na jedan CD, ovisno o dodatnoj multimedijskoj opremi). Dobra je stvar i to da jednom kad kupite CD ROM ne morate ga ponovo kupovati, kao knjigu, kad izađe novo, dopunjeno izdanje, već samo s interneta pokupite dopune (ili sa mnogih adresa pokupite ono što vas zanima). Uz biografije grupa imate i diskografiju i ispis pjesama (što je izvrsno, kad vam nestane omot neke kazete, pa si ga samo isprintate), ili barem nešto od toga. Naravno, kod "opskurnijih" grupa negdje postoji samo popis pjesama ili diskografija no buduće verzije će valjda biti bogatije. Ovo uistinu vrijedi investiranja, no nažalost, malo je ljudi čulo da ovo postoji, pa je i teže nabavljivo. Koliko znam, ovo je zasad jedina ovakva CD rom enciklopedija, što je jako čudno jer je u mnogim drugim branšama poplava raznih izdanja i verzija, pa zašto to ne bi bilo i ovdje. Nije Microsoft valjda jedini koji stalno mora gurati naprijed. I, čini mi se da bi drugo izdanje "Male enciklopedije hrvatske pop i rock glazbe (prvo iz 1994. urednika Siniše Radakovića i u izdanju "Nema problema" Koraljka Pasarića) imalo smisla samo u obliku CD roma, što bi kad tad valjalo napraviti (Srbi već imaju SF CD ROM enciklopediju, i 2 rock enciklopedije ne tako davno objavljene, i sa hrvatskim bendovima i moguć je da će i prvi lansirati CD ROM!)